Bliži se kraj rata u Iranu, no gorivo neće brzo pojeftiniti

Američki predsjednik Donald Trump u subotu je izjavio da je mir s Iranom nadohvat ruke te da će se Hormuški tjesnac ponovno otvoriti. No, nakon opetovanih lažnih uzbuna u posljednja tri mjeseca, tržišta su postala oprezna i sada uglavnom ignoriraju Trumpove izjave, iščekujući konkretne znakove sporazuma s Teheranom.

Iran je, unatoč vojnoj inferiornosti, koristio blokadu tjesnaca kao svoj glavni adut u sukobu.

Brzim čamcima, minama i naprednim bespilotnim letjelicama sprječavao je prolaz tankerima, čime je svjetsko gospodarstvo ostalo bez petine potrebne nafte. Ako je ovo doista kraj rata i tjesnac se uskoro ponovno otvori, pitanje je što slijedi, u analizi piše CNN.

Na pitanje kada će se cijene vratiti na prijeratne razine, odgovor nije ohrabrujući. To se gotovo sigurno neće dogoditi ove godine, a možda čak i nikada.

Četiri koraka do normalizacije

Nakon što se tjesnac zaista otvori, slijedi logistička noćna mora. Prvi korak je uklanjanje prometnog čepa u tjesnacu, što će potrajati jer se tankeri kreću iznimno sporo. Prema Mattu Smithu, glavnom analitičaru za naftu u Kpleru, prvo treba proći oko 166 tankera koji su s otprilike 170 milijuna barela nafte zarobljeni u Perzijskom zaljevu. Tek tada će se osloboditi put za prazne tankere koji trebaju ući, ukrcati naftu i isploviti. Povratak na puni kapacitet prometa tankera mogao bi potrajati i do tri mjeseca, procjenjuje Victoria Grabenwöger, viša analitičarka za naftu u Kpleru.

Drugi korak je pražnjenje zaliha. Prazni brodovi prvo će crpiti naftu iz skladišta koja su se punila jer je proizvođači nisu imali kamo drugamo plasirati. Iako su rafinerije bile oprezne i nikad nisu u potpunosti popunile zalihe, što bi trebalo donekle skratiti vrijeme do normalizacije, povećane zalihe ipak će odgoditi povratak proizvodnje na puni kapacitet.

Treći korak je ponovno pokretanje proizvodnje. Naftne bušotine na Bliskom istoku uglavnom su bile zatvorene tijekom sukoba, a njihovo ponovno stavljanje u pogon nije jednostavno kao pritisak na prekidač. Radi se o složenom inženjerskom izazovu koji može potrajati tjednima.

Proizvodnja se mora pokretati polako kako bi se izbjeglo urušavanje ležišta sirove nafte, što bi zahtijevalo skupe popravke i nova bušenja. Potrebno je ponovno uravnotežiti vodu i plin koji se ubrizgavaju u bušotine, što je delikatan posao. S obzirom na to da su bušotine u regiji velike i gusto raspoređene, bit će potrebna značajna koordinacija među tvrtkama i državama kako bi se održao dosljedan tlak u više bušotina istovremeno.

Četvrti korak su popravci. Brojne rafinerije, postrojenja za prirodni plin i neki proizvođači nafte oštećeni su tijekom rata. Naftne kompanije upozoravaju da bi popravci ključne infrastrukture mogli potrajati godinama. Prema podacima Kplera, potrebno je vratiti na tržište 12 milijuna barela sirove nafte i 3 milijuna barela rafiniranih proizvoda dnevno koji su bili obustavljeni diljem Bliskog istoka, uglavnom u Saudijskoj Arabiji i Iraku, što nije nimalo lak zadatak, prenosi Bljesak.info.

Krhki mir i otvorena pitanja

Sve ovo pretpostavlja da je rat završen i da neće biti daljnjih prekida u tjesnacu. No, posljednjih nekoliko mjeseci bilo je ispunjeno lažnim uzbunama o miru, zbog čega su trgovci cijene nafte držali visokima. Primjerice, 18. travnja Iran je pristao ponovno otvoriti tjesnac, da bi samo nekoliko sati kasnije objavio da su Sjedinjene Države i Izrael prekršili svoj dio dogovora te je ponovno počeo pucati na brodove.

Trgovci naftom sada će pozorno pratiti hoće li se Iran doista odreći kontrole nad tjesnacem. Hoće li prestati naplaćivati prolaz brodovima? Hoće li američka administracija ukinuti blokadu iranske nafte, što je Teheran postavio kao preduvjet za mir? Brodarske tvrtke također se moraju osjećati sigurno prije nego što pošalju svoje brodove. Kada se tjesnac posljednji put nakratko otvorio, brodovi su pohrlili isploviti, da bi se ubrzo okrenuli nakon vijesti da prolaz više nije siguran.

Osiguravajuća društva podigla su cijene pomorskog osiguranja za tisuće posto i vjerojatno neće nuditi povoljnije police dok je situacija neizvjesna. Uz to, Iran je prijetio miniranjem tjesnaca i nalagao brodovima da prolaze određenom rutom, i to samo uz dopuštenje, što je rizik koji mnogi brodari možda neće biti spremni preuzeti.

Cijene nafte i goriva

Trgovci su nekoliko puta pokušali spustiti cijenu sirove nafte, no ona od sredine ožujka nije pala ispod 94 dolara po barelu. Cijena sirove nafte Brent u petak je na zatvaranju iznosila nešto više od 100 dolara po barelu. Ako trgovci budu optimistični u pogledu mirovnog procesa, mogli bi pokušati testirati niže granice kada se trgovanje nastavi u ponedjeljak navečer. Analitičari JPMorgana, koji očekuju otvaranje tjesnaca početkom lipnja, predviđaju da će se cijena nafte do kraja godine kretati u prosjeku oko 97 dolara po barelu.

Michael Green, glavni strateg u tvrtki Simplify Asset Management, napominje da cijena Brenta povijesno mora biti u rasponu od 60 dolara kako bi cijena benzina pala na 3 dolara po galonu. Trenutno tržište terminskih ugovora ne predviđa da će se to dogoditi prije 2032. godine.

Što ovaj mir bude duže trajao i što bude više dokaza o ponovnom pokretanju proizvodnje, cijene nafte mogle bi biti niže. No, sve se svodi na mnogo “ako”. Iranska državna novinska agencija Fars već je izrazila sumnju u Trumpovu izjavu. “Iako je Iran pristao dopustiti da se broj brodova u prolazu vrati na prijeratnu razinu, to ni na koji način ne znači ‘slobodan prolaz’ kakav je postojao prije rata”, izvijestila je agencija. Ostaje za vidjeti kako će se situacija razvijati.