Bukovica; Vraća se život u skrivenu oazu Neretvice
Bukovica je selo Neretvice koje pripada konjičkoj općini i preko Grevića naslanja se na Ramu. To je jedna oaza tišine. Skrivena između Bokševice, Čeline i drugih visokih brda. Kada dođete u ovu usku pitomu dolinu dobijete osjećaj kao da ste na nekoj drugoj planeti skriveni od ostatka svijeta. Dok smo se spuštali prema Bukovici iz pravca Grevića odnosno iz Rame, nailazili smo na mala ali uređena groblja. Šumski puteljak spušta se u dolinu iz koje stidljivo proviruju mali crveni krovovi i zidovi bez fasada. U gustom žbunju skrivaju se stare spaljene i uništene kuće. Još su vidljivi ostaci i kamenih kuća prekrivenih pločom. To je uzorak autohtonog graditeljstva ovih prostora. Približavanjem selu vide se dimni signali, a onda se začuše i veseli glasovi. Najednom, dolinom poče odjekivati muški prepoznatljivi bećarac. Milina te pjesme i radosti obuzima srce. Prolazimo pored obnovljne i lijepo uređene filijalne crkve Sv. Josipa radnika. Dolazimo u središte sela gdje se okupilo više od pedesetak mještana. Za njih je ovaj vikend poseban. Dogodio se blagoslov šesnaeste obnovljene kuće. Inicijator i organizator je Janjko Mijić. Neizostavna je potpora župnika fra Darka Drlje jer Bukovica je filijala župe Podhum – Žitače. Tu je uvijek pristuni u neretvnskom kraju župnik župe Obri u Kostajnici don Jozo Majić. Njih dvojica su nerazdvojni tandem koji je uvijek sa svojim malobrojnim župljanima.
Nekada su ovdje živjele brojne obitelji raspoređene u 5 različitih zaselaka. Nedaće rata potjerale su ljude u sigurnija područja. Tako su razasuti po bijelom svijetu. Najviše ih se zadržalo u novim naseljima između Mostara, Čapljine i Stoca; Bobanovo i Šuškovo naselje. Naravno, ima ih od Vojvodine do Rijeke. Razasuti su po bijelom svijetu kao što je to inače s Hrvatima iz BiH.
Mještani Cmiljko Jurić i Ante Marković s radošću pripovijedaju o nekadašnjem životu u ovom neobičnom kutku svijeta. „Ovdje su nekada živjeli Andrići, Antunovići, Markovići, Džalte, Banovići, Tadići, Šimunovići, Šarići, Anđelići, Topići, Jurići, Petrovići, Piplice, …Odavde je i onaj nekadašnji predsjednik SIV-a Jugoslavije, Ante Marković. Ovdje su nekada svi katolici imali uz prezime i nadimak, na primjer Jurići su imali nadimak Zivlaci. Ovdje je više zaseoka; Urina ravan, Mala Bokševica, Gornji i Donji Gaj, Dolac, Paretak ili Petrovići, Šimunovići, Šarići, Piplice, Mirci.. Ovdje se uglavnom živjelo od poljoprivrede. Inače je ovaj kraj poznat po voću kao što su šljive, jabuke, kesten. Tijekom desetog mjeseca organiziramo ovdje kestenijadu.“ S oduševljenjem pripovjedaju Cmiljko i Ante.
Za ovo mjesto vezuju se brojne legende koje se prenose s koljena na koljeno. Jedna od takvih je i priča o kraljevom stolu koji je na Bokševici i kraljev stolac koji je prenesen u Zemaljski muzej u Sarajevo. U groblju je ostala još jedna stolica. No to je posebna priča o kojoj ćemo pisati.
Župnik fra Darko Drljo otkriva sve o životu i poteškoćama oko obnove i povratka u ovo i sva druga sela župe Podhum-Žitače. „Bukovica je jedno od većih sela naše župe koja broji 28 sela. Selo je bilo potpuno uništeno tijekom rata. Evo, radimo! Većina bivših stanovnika je, nažalost, stacionirala se u Bobanovu i Šuškovu naselju. Zadnjih nekoliko godina stalno radimo na obnavljanju naših naselja. Najprije smo morali rješavati infrastrukturu kako bi se moglo uopće doći u ovu filijalu. Moglo se doći samo pješice. Nakon toga započeli smo s obnovom filijalne crkve Sv. Josipa a zatim obiteljskih objekata. Obnavljanje crkve bio je prvi znak da ljudi nisu zaboravljeni. Uredili smo groblja i započeli sa čišćenjem oko kuća. Općina Konjic nam je pomogla oko popravka puta kako bi se moglo doći do sela. U cjelokupnom radu pomagala nas je Vlada Republike Hrvatske, državna ministarstva BiH, županije. Svi su pomagali pomalo, ali smo mi to znali kvalitetno iskoristiti. Tada smo motivirali i narod da i svojim trudom i novcom započne obnovu sela. Stambene jedinice smo započeli obnavljati zahvaljujući Kruhu Svetog Ante. Radili smo to tiho. Fra Slavko Topić, naš fratar koji je odavde bio je desna ruka u realizaciji projekta. Obnavljali smo kuću po kuću sa po par prostorija i mokrim čvorom. Danas smo blagoslovili šesnaestu kuću. Evo, to je jedan primjer kako kada ljudi vjeruju u Boga, vjeruju u sebe i u povratak. Mnogi su se već snašli drugdje jer su bili prinuđeni. Većina dolazi redovno ovdje i s njima novi naraštaji koji se osjećaju ugodno kod svoje kuće. Bez obzira na sve, župna zajednica je živa, ljudi dolaze i rade, dovode svoje priajatelje. Veze s Bukovicom su sve jače i nikada neće.“ Poručio je fra Darko Drljo. Zalaganje ljdi za povratak Darko osjenjuje ocjenom 9 od 10 mogućih ocjena. Potpora ide uglavnom prijateljskim vezama.
„Zahvaljujem svima koji nam pomažu. Slavko Marin i Zdravko beljo su pomagali obnovu filijale. Dr. Jozo Ivančević, načelnik općine Rama također nas pomogne jer su mnogi odavde sada u Rami. Poznajem dosta povijest BiH i Hrvata BiH. Uvijek smo se morali uzdati u sebe i tako je i sada. Mi se znamo boriti, ne poginemo glavu niti prihvaćamo bilo kakve usjene. Ovdje provodim svoje najbolje svećeničke godine, ali ih provodim s ponosom. Jer ovdje svećenik nije samo župnik, on je jednostavno ovdje sve. Do sada sm bio sve samo što još nisam bio veterinar.“ Sa osmjehom je završio fra Darko.
Ovakva prigoda nije mogla proći bez bećarca koji je dugo u noć odzvanjao dolinom. Pjesma uz harmoniku budila je posebne emocije ovih ljudi. Janjko Mijić koji je jedan od najodgovornijih za ovu feštu nije mogao, a da ne zagusli malo. Pjesma je govorila, o čemu drugom ako ne o Bukovici.
„Zahvaljujem don Jozi Majiću i fra Darku Drlji koji su uvijek tu i pomažu u svemu. Tako su pomogli i obnovu ovih objekata. Ljudi dolaze ovdje sve više. Čim dođe proljeće sve se više dolazi sve do mrtve jeseni. Hvala Željku Tadiću koji vodi projekt u ime Kruha svetog Ante i poziva da se jave svi koji žele da obnove kuće da im se pomogne. Ja ih također pozivam i ovim putom. Ako Bog dadne, dogodine će biti dvadeset kuća. Volim svoje mjesto i želim učiniti sve što mogu. Drago mi je da ima interesa kod ljudi da obnavljaju svoje. Srce mi je tada puno.“ S posebnom radošću govori Janjko Mijić.
Željko Tadić koji vodi projekt obnove u ime Kruha svetog Ante naglasio je nekoliko bitnih stvari: „Obnova prve dvije kuće završena je 2011.godine, a nastavak gradnje je slijedio 2013. godine kada je završeno još 5 novih kuća. Krajem 2015. godine i početkom 2016. uz pomoć dobročinitelja završili smo izgradnju još 8 novih kuća, tako da je dosada useljeno ukupno 15 kuća. Danas je blagoslovljena još jedna.I pored ogromnih poteškoća: teška ekonomska situacija obitelji povratnika, sporost u završetku pristupnih putova, povratnici nisu izgubili volju za povratkom.Njihova upornost, kontinuirano angažiranje, zajedništvo,međusobna pomoć i izgrađeno povjerenje, garancija su da ih ništa ne može zaustaviti u njihovoj želji da se vrate na svoja ognjišta.“
