Bune i nemiri
Pri kraju turske vladavine u Bosni bilo je vrlo teško stanje. Porez je utrostručen, sve je poskupjelo: jedna se koza prodavala za 10 groša, a oka brašna mogla se kupiti za pet groša. Nastala je opća nesigurnost i strah. To je fra Anto Vladić ovako opisao:
“Oppressio naroda – persecutio, convulsio, perturbatio – Eškija – anarchia. Propadoše mnoga žita neobršena, mnogi kukuruzi neotrgani, mnogo voće neotrgano. Omnia divina et humana impune conculcabantur – nullae leges, nulla regula, nullus imperans. Homicidia quotidiana – Rama pronosi u Neretvu nebrojene lešine utriusque Religionis – grassatores viarum – Tota nostra vita periculi erat plena – substantiam nostram et vitam poecunia et muneribus redimebamus – foris pugnae – intus timores – multa cadavera pastorum et latronum silvae devoravere – et jamjam fugam meditabamur, et cervicibus nostris timebamus. Et en repente ultimis diebus mensis Julii 1878. in natione rumor factus est videlicet: Cesareo Regium militem limites Bosnae intrasse et gressu veloci Sarajevium versus properare atque acervatim perire”. (Ugnjetavanje naroda – progon, trzavica, pometnja – hajdučija – bezvlađe. /…/ Sve su Božje i ljudske, zapovijedi, nekažnjeno gažene. Nije bilo nikakvih zakona, nikakva pravila niti zapovjednika. Svaki dan ubojstva. Rama pronosi lešine i jedne i druge vjere – skitnice. Sav nam je život bio pun pogibelji. Svoje biće i život otkupljivali smo novcem i darovima. Izvana borbe, iznutra strahovi. Mnoge su leševe pastira i razbojnika progutale šume. Ponekad smo pomišljali na bijeg i bojali smo se za svoje vratove. Kad gle iznenada zadnjih dana mjeseca srpnja 1878. čuo se žagor u narodu naime: Carsko kraljevska vojska prešla granice Bosne i hitrim maršom hita prema Sarajevu i masovno gine).[1]
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] J. Vladić, Urežnjaci, str. 353.
