• Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali
  • Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali

Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali

Na Svjetski misijski dan, u nedjelju 23. listopada u sarajevskoj katedrali Srca Isusova vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić zaredio je za đakone jednog kandidata Vrhbosanske nadbiskupije i četvoricu Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

U koncelebraciji s vrhbosanskim nadbiskupom bio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Amaury Medina Blanco i još 20-ak svećenika.

Na početku misnog slavlja mons. Vukšić pozdravio je suslavitelje i sav Božji narod moleći Boga da pošalje blagoslov na prisutne te zaželjevši novoređenicima neka im ređenje “bude na blagoslov na njihovom osobnom putu obraćenja i neka bude radosni dar Božji”.

Nakon predstavljanja kandidata za red đakonata vrhbosanski nadbiskup uputio je prigodnu homiliju u kojoj se osvrnuo na evanđelje dana koje govori o farizeju i cariniku koji imaju isti cilj – moliti u hramu i biti pravedni pred licem Božjim.

Biti ponizan

Međutim, samo je jedan od njih otišao kući opravdan. “Očito je da postoji također neki velik razlog zbog kojega je samo jedan došao do konačnoga cilja, a drugi nije. A na pitanje: Zašto je tako? odgovor je izravno dao Isus u riječima: ‘Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen’ (Lk 18,14). Ključ je dakle u načinu hoda prema cilju, u načinu na koji se moli i o načinu na koji se želi biti opravdan pred Bogom. Kad se farizejeva molitva promatra kroz ključ o kršćanskoj molitvi, koji Isus daje na kraju svoje prispodobe, onda: ‘Ako u ustima farizeja tražimo jednu samu riječ koja je slična molitvi, nećemo je naći. Uzišao je da moli, a završio je da hvali samoga sebe i da napada’ (Sveti Augustin) carinika i mnoge druge. (…) Iz načina farizejeve molitve lako je uočljiva posvemašnja odsutnost poniznosti i jasno proizlazi da je u njegovoj molitvi subjekt događanja farizej sam. To se vidi u njegovu naglašavanju svoje uloge: ja postim čak dva puta u tjednu, ja plaćam desetinu i to od svega što steknem, ja nisam kao drugi grešnici. Farizej, dakle, svojim načinom molitve inzistira da je opravdanje, koje želi, plod njegovih zasluga i da je, upravo po onomu što on smatra svojim zaslugama, stekao pravo na opravdanje koje mu Bog zbog toga mora udijeliti”, objasnio je mons. Vukšić posvijestivši dalje kako je carinikova molitva potpuno suprotna jer je u njoj subjekt Bog, koga on želi da mu bude milostiv. “On je ponizan u svojoj savjesti i drži se podalje jer je svjestan svojih slabosti, ali ga svetomu približava iskrena pobožnost. Carinik je na Boga gledao izdaleka ali je upravo zato Bog njega gledao izbliza. On pred Bogom nije skrivao svoje slabosti i duhovne rane niti je napadao tuđe. Bio je svjestan i tako se ponašao da ‘ne valja liječniku skrivati rane jer mogu se pretvoriti u rak-rane. Liječnik ih treba prikriti spasonosnim ovojima. Pod tim ovojima će rane zacijeliti’. (…) Isusova prispodoba o molitvi farizeja i carinika je velika pouka svakomu koji sklapa ruke i podiže oči prema Bogu. U njoj Isus tumači kako treba moliti ne samo izvana nego iskreno, ponizno i duhom iznutra tražiti Boga”, kazao je propovjednik.

“Učite druge moliti”

U drugom dijelu propovijedi vrhbosanski nadbiskup obratio se novim đakonima te im progovorio o daru koga primaju redom đakonata, a kojeg im Crkva daje “kao nepovratan  kredit sa željom da ga koristite kao duhovno sredstvo za svoje napredovanje u poniznosti i za služenje onima koji podižu oči prema nebu i sklapaju ruke u molitvi za pomoć Božju”. Nadbiskup Tomo je potom ponovno istaknuo važnost poniznosti i ljubljenja bližnjega potičući ih neka se raduju svakom grešniku i podržavaju ga na njegovu putu obraćenja, ali i farizeju neka omoguće drugu priliku kao što je to Isus činio.  “Budite u načelima uvijek jasni, a blagi u primjeni na konkretnoga čovjeka. I neka vaše dušobrižničko djelovanje uvijek krasi strpljivo svjedočenje Božjega milosrđa. I kad postanete svećenici, imajte hrabrosti zajedno sa Svetim Augustinom ponavljati: ‘Zaista braćo, ja sam Božji svećenik, jer je to on htio, ali sam i grešnik. S vama se udaram u prsa, s vama molim za oproštenje, s vama se nadam da će Gospodin biti milosrdan.’ I svaki put kada tako budete činili, bit ćete autentični svjedoci Kristovi i njegovi pravi misionari bez obzira gdje to bude”, rekao je mons. Vukšić zaključivši kako je znakovito i to što red đakonata primaju na dan kada Crkva obilježava Svjetski dan misija, koji je dan solidarnosti po molitvi i po drugim načinima potpore misionarima u njihovu djelovanju.

Poslije propovjedi kandidati za ređenje izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru.

Nadbiskup Tomo polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima je podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni, uz pomoć svojih župnika, obukli službenu liturgijsku odjeću te na kraju obreda primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku, i s njim izmijenili cjelov mira, a zatim pristupili služenju kod oltara.

Ovim ređenjem prihvatili su, kako im je to povjerila mjerodavna vlast, zadaće đakona: svečano podjeljivati krštenje, čuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvovati ženidbi i blagoslivljati, nositi popudbinu umirućima, čitati vjernicima Sveto pismo, poučavati i poticati narod, predsjedati vjerničkom bogoslužju i molitvi, dijeliti sakramentale, predsjedati obredu sprovoda i pokopa.

Za đakona Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je Darko Endrich, a za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu red đakonata primili su: fra Mile Beljofra Nikola Livajafra Stjepan Orkić i fra Drago Blažević.

Euharistiju, nakon koje je upriličeno zajedničko fotografiranje s nadbiskupom i provincijalom, skladnim pjevanjem uveličao je zbor.

Novi đakoni

Darko Endrich sin je Dejana i majke Svjetlane rođ. Uzelac. Rođen je 29. studenog 1995. u Osijeku. Dolazi iz župe Uzvišenja Sv. Križa – Osijek. Nakon završene osnovne škole upisao se u Srednju strukovnu, trgovačku i komercijalnu školu u rodnom gradu. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu gdje je uspješno diplomirao u rujnu 2022.

Fra Mile Beljo sin je Mije i Marije rođ. Dragić. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Rama-Šćit. Rođen je 10. kolovoza 1996. u Prozoru. Kršten 7. rujna 1996. i krizman 8. svibnja 2011. u župi Uznesenja BDM Rama-Šćit. Osnovnu školu završio je u Ripcima (2003.-2011.), a Opću gimnaziju u Prozoru (2011.-2015.) gdje je i maturirao.

Fra Nikola Livaja sin je Marka i Blaženke rođ. Akrapović. Dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Rođen je 4. rujna 1997. u Novoj Biloj. Kršten je 27. rujna 1997. i krizman 15. travnja 2012. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Busovači (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv te se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).

Fra Stjepan Orkić sin je Vladimira i Irine rođ. Storoženko. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Tolisa. Krsno i civilno ime mu je Kristijan, ali od prvih zavjeta uzeo redovničko ime fra Stjepan. Rođen je 11. rujna 1997. u Vinkovcima. Kršten je 15. studenoga 1997. i krizman 5. svibnja 2012. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Tolisi (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).

Fra Drago Blažević sin je Branka i Janje rođ. Škoro. Dolazi iz župe Uznesenja BDM-a Uskoplje. Rođen je 16. svibnja 1998. u Prozoru. Kršten je 11. srpnja 1998. i krizman 8. svibnja 2011. u rodnoj župi. Osnovnu školu završio je u Uskoplju (2004.-2012.). Nakon toga odlučio se za franjevački poziv te se upisao u Franjevačko sjemenište u Visokom gdje je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji (2012.-2016.).

Sva četvorica kandidata za đakonat Franjevačke provincije Bosne Srebrene godinu postulature završila su u Visokom 2015./2016. Franjevački habit obukli su 10. srpnja 2016. u Tolisi. Novicijat su proveli u samostanu Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu. Prve zavjete položili su 2. srpnja 2017., a svečane 10. listopada 2021. u Busovači. Filozofsko-teološki studij završili su na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu gdje su diplomirali 27. lipnja 2022.

/Izvor: Nedjelja.ba/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing