Dalić otkrio što mu je nakon pobjede nad Slovačkom poručio Rakitić pa najavio: Plasman na Euro želimo proslaviti na Poljudu!

Ugodno je prebirati po dojmovima kad se odigra odlična utakmica i najvećeg rivala u skupini matira s 4:0 na njegovu terenu. Pogotovo što zadnjih godina nismo navikli na poker golova u mreži protivnika, piše Slobodna Dalmacija.

– Sad je sve lijepo. Odigrali smo vrhunski, svih 90 minuta, rekao sam da je to bila jedna od naših najboljih igara otkako sam izbornik. Ne bih izdvajao nijednog igrača jer su svi bili sjajni. Igrali smo odlučno, agresivno, dominirali, bili smo kakva Hrvatska treba biti – govorio nam je Zlatko Dalić u subotu ujutro, prije nego što smo krenuli prema Bakuu. Vatreni čarterom iz Bratislave, novinari redovnim linijama, većinom iz Beča.

U javnim istupima prije Trnave najavljivao je dobru Hrvatsku, međutim tijekom tjedna su u prvi plan izbile neke teme koje su generirale određene sumnje u to kako će sve završiti. Jeste li zaista vjerovali da će biti ovako?

– To se potenciralo u medijima, novinari su naglašavali probleme, među nama nije bilo tako. Rekao sam da je atmosfera izvrsna, da smo orni i spremni, da vjerujem da ćemo odigrati pravu utakmicu. Održali smo sastanak, svi zajedno porazgovarali o tome gdje smo i što nas čeka. Naravno da atmosfera nije kao na Svjetskom prvenstvu, jer Svjetsko je prvenstvo nešto sasvim drugo, ali ozračje je u ekipi odlično, to što je Dejan Lovren rekao nije ispravno interpretirano, stavljeno je u pogrešan kontekst.

Kazali ste, neka prođu ove dvije utakmice, potom ću riješiti stvar s Rakitićem. Što će biti?

– Nisu još prošle. Imamo susret u Azerbajdžanu i sad treba samo na njega misliti. Neću, nema smisla sada potencirati bilo što o Rakitiću. To radite vi mediji.

Bartolec je dobitak

S obzirom na to kako je Hrvatska igrala u Trnavi, nema potrebe kukati za onima kojih nije bilo, međutim Rakitić je ime, velik igrač, bit će potreban. Hoće li ga biti ili je svoje odigrao?

– Haha, nećete me danas dobiti za taj razgovor. Sve u svoje vrijeme.

Ivan Perišić je kazao da ni na Mundijalu nismo tako igrali, nikad 90 minuta na toj razini intenziteta.

– Točno je da smo svih 90 minuta držali visok tempo, da nismo stali ni kad je bio vrlo povoljan rezultat. Mogli smo zabiti i daleko više golova. Slovačka je dobra, kvalitetna reprezentacija, ali nije kao Argentina ili Engleska, nije to bio takav profil utakmice, pa i nekih drugih u Rusiji, koje su imale svoje specifičnosti. Svjetsko je prvenstvo nešto iznimno, ali Slovaci su loše izgledali jer im ni nismo dali. Blokirali smo ih, nametnuli se, nisu mogli razviti svoju igru. Razvoj utakmice naša je zasluga.

Koliki je bio šok što ste na dan utakmice ostali bez Tina Jedvaja?

– Kad smo dobili informaciju da Tin Jedvaj ima ozbiljnijih poteškoća, nismo htjeli ništa riskirati. Triput nam se dogodilo da nam je u ranoj fazi utakmice izašao bek i to nas je poremetilo. Sa Španjolskom smo u Elcheu odlično igrali dvadesetak minuta, tada se ozlijedio Šime Vrsaljko i drastično smo pali. Isto se zbilo s Vrsaljkom na Wembleyju, gdje smo također na startu bili dobri, a treći je slučaj izlazak Borne Barišića u Budimpešti. Pokazalo se da te prinudne zamjene loše utječu na momčad, svaki smo put poraženi. Nisam se htio kockati s Jedvajem da se ne ponovi još jednom.

Je li Bartolec zadovoljio?

– Nije mi se sviđala opcija da stavimo Vidu na desnog beka, a Mitrovića na stopera jer bi to bile prevelike pretumbacije i ne bi dobro utjecale na ekipu. Tko je stoper, neka igra stopera, tko je desni bek, neka igra desnog beka. Ako otpadne jedan, ulazi drugi specijalist za tu poziciju. Bartolec je na početku bio malo impresioniran, ali kasnije se oslobodio, uklopio, odigrao kako sam tražio. On je naš dobitak i sigurno se na njega možemo i ubuduće osloniti.

Zašto se odabrali napadački trojac Perišić – Petković – Rebić, a Brekala uveli tek u drugom poluvremenu?

– Odlučio sam da igramo kao na Svjetskom prvenstvu, da Rebić i Perišićbudu krila, tako mogu najviše dati. Rebić je u Eintrachtu špica, međutim tamo igra na centru, licem okrenut protivničkom golu i ima dovoljno prostora. U reprezentaciji je drugačije, nalazi se bliže suparničkom vratima, u gustom prostoru, i tu se ne snalazi tako dobro. To se vidjelo na utakmici u Budimpešti kad je bio zatvoren i nije mogao iskoristiti svoje prednosti. Zato sam se opredijelio za takvu varijantu.

Petković se prometnuo u igrača utakmice.

– Trebao nam je napadač koji može zadržati loptu, on je jedini takav u ovom kadru. Radi se o igraču velikih mogućnosti, vezao je suparnike, stvarao šanse, zabio. Pripremali smo takvu taktiku i Petković je to savršeno odradio. U Petkoviću smo dobili tip napadača kakav nismo imali. Kazao sam da nam puno može donijeti.

Osim prolaska na Euro, golem će benefit biti i ako oformimo novu jezgru nacionalne vrste za godine koje dolaze. Ali već i za 2020. godinu.

– Napravit ćemo posao ako se plasiramo na Euro. Tada će i to pomlađivanje reprezentacije imati smisla. No jedno je jasno: trebaju novim asovi, mladići koji su gladni, ambiciozni. To sam rekao odmah nakon Rusije. Brekalo, Petković, Vlašić i još neki drugi sve su nam bitniji.

Kad vidimo razigranu i raspucanu Hrvatsku, i uz činjenicu da je plasman sve bliže, sanjarimo da će biti na završnom turniru. Hrvatska bi mogla biti jako opasna?

– Mogao bih vam nešto reći, ali nije vrijeme za takve priče. Prvo moramo skupiti 15 bodova, a onda ćemo govoriti o ambicijama na Euru. Ne smije nas ponijeti, valja nam ostati na zemlji. Imamo tek devet bodova, to nije dovoljno za plasman.

Kako ste došli do zaključka da će dovoljno biti 15 bodova? Zar neće trebati koji više?

– Gledao sam završne tablice kvalifikacija u ranijim ciklusima. U skupini sa šest ekipa potrebno je više bodova, 21 ili 22, ali kad bi se u grupi našlo pet reprezentacija, uvijek je za prolaz dovoljno bilo 15 bodova. Zato kažem da je to granica koju moramo dosegnuti.

Dakle, po vašoj procjeni, dobijemo Azerbajdžan i Mađare i slavit ćemo plasman već 10. listopada u Splitu?

– To bi bilo najljepše. Po našim željama. Nije bitno kako ćemo te bodove osvojiti, samo da ih stavimo na konto, ali jasno da ih želimo što prije.

Mentalitetu kakav je naš nije se uvijek lako nakon važne pobjede “preseliti” na dvoboj s posljednjim na tablici. Azeri nikome nisu uzeli ni bod, ali nemamo pravo na još jedan kiks. Kakav se dogodio 2015., kad je završilo 0:0.

– Fokus mora biti potpuno na Azerbajdžanu, oni su motivirani, pokazali su u Zagrebu da su dobri i nemamo pravo na opuštanje. Podsjeća me ova situacija na ozračje nakon Argentine, kad sam rekao da moramo biti ponizni. Treba ostati čvrsto na zemlji. Ako ne dobijemo Azerbajdžan, ništa nismo napravili.