Dan neovisnosti države koje nije neovisna od kriminala, korupcije, političke korupcije, Međunarodne zajednice, države koju svi svojataju, a nitko je istinski ne želi u njezinoj cjelovitosti

Na referendumu prije 31 godinu građani Bosne i Hercegovine odlučili su se za neovisnu BiH. Bez glasova Hrvata, kojih je tada bilo 17,3 posto, referendum ne bi imao takav ishod.

Međutim, o budućem međunarodnom položaju BiH odlučeno je tek drugog dana glasanja, i to nakon misa u katoličkim crkvama. Naime, stavovi političkog i crkvenog vodstva bh. Hrvata razlikovali su se u nijansama koje su mogle biti ključne za ishod referenduma.

Bosanskohercegovački Hrvati za nezavisnu BiH glasali su prema procjenama, u skoro stopostotnom omjeru

Prvog dana glasanja, odziv u dominantno hrvatskim sredinama bio je relativno mali. Drugog dana nakon nedjeljne mise masovan.

Referendum kao demokratski izraz volje građana održan je 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine, a na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ.

Prethodno je Skupština tadašnje SR BiH na zajedničkoj sjednici Vijeća, održanoj 24. i 25. siječnja1992., donijela Odluku o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa BiH.

Građani, koji su pristupili referendumu, glasali su odgovarajući na jedno pitanje: “Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”, a rezultati glasanja pokazali su da jesu.

Referendumu je pristupilo 2.073.568 glasača, što je predstavljalo izlaznost od 63,6 posto, a gotovo svi koji su izašli, odnosno više od 99 posto njih glasali su za nezavisnost, a samo 0,3 posto protiv te odluke.

Referendum za nezavisnost, čiji su rezultati prihvaćeni 6. ožujka 1992. godine, se smatra jednim od najznačajnijih događaja u modernoj povijesti BiH, a radi se o koraku koji je omogućio međunarodno priznanje države Bosne i Hercegovine, te njen ulazak u međunarodni poredak kao subjekta međunarodnog prava.

Mjesec nakon toga, 6. travnja 1992. godine, Bosnu i Hercegovinu su priznale zemlje-članice Europske unije, dan kasnije i Sjedinjene Američke Države, a država Bosna i Hercegovina je 22. svibnja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.

Te 1992. godine, ujedno i prve ratne godine, 76 država svijeta priznalo je Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, a prvo je to učinila Bugarska i prije referenduma 31. siječnja 1992. godine

Referendum za nezavisnost održan je u specifičnim okolnostima i atmosferi opterećenoj stalnim političkim sukobima i prijetnjama upućenim strani koja je zagovarala nezavisnost, a što je kulminiralo pozivom Srpske demokratske stranke (SDS) da pripadnici srpskog naroda ne glasaju, odnosno da bojkotiraju referendum.

Prijepori i vezi s tim, nažalost, i nadalje su prisutni u političkom diskursu, tako da Bosna i Hercegovina još nema zakon o praznicima, zbog čega svaki njen entitet slavi različite datume kao praznike.

Dan nezavisnosti se slavi u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno u FBiH, dok je u entitetu RS to radni dan.

Kronologija u vezi s potrebom za definiranje državnih praznika kreće od Ukaza o proglašenju zakona kojim se 1. ožujka proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom, potpisanim 6. ožujka 1995, neposredno nakon okončanja rata u BiH i točno tri godine nakon što je tadašnja Republička izborna komisija SR BiH potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.

Prethodno je Zakon o 1. ožujku donijela Skupština tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, 28. veljače 1995.