Danas je u Europi zabranjeno govoriti istinu – pročitajte briljantan Orbanov govor!

Hoćemo li biti robovi, ili slobodni ljudi, pita na kraju svog govora održanog pred tjedan dana Viktor Orban. On kaže kako više ne postoji sloboda u Europi, i kako je brnjica od svile i dalje brnjica. Progovorio je o namjerama organizatora i zagovaratelja masovne imigracije, za koje kažu da su uništenje slobode, svega neovisnog i nacionalnog, i o upotrebi medija koji su zamijenili sovjetske tenkove u operaciji pokoravanja naroda Europe. Kraći izvod smo objavili prije četiri dana, a ovdje je puni Orbanov govor.

Sudbina Mađarske je usko povezana sa sudbinom ostalih europskih nacija, i toliko je postala dijelom Europe, da danas niti jedan europski narod, uključujući i mađarski narod, ne može biti slobodan, ako Europa nije slobodna. Danas je Europa toliko krhka, slaba i boležljiva, “poput biljke koju proždire crv, nevidljiv našim očima”.

“Sloboda započinje izgovaranjem istine”

Danas, 168 godina nakon velikih ratova europskih zemalja za neovisnost, ne postoji više sloboda u našoj zajedničkoj europskoj kući! Dame i gospodo, Europa nije slobodna. Jer sloboda započinje izgovaranjem istine. Danas je u Europi zabranjeno govoriti istinu. Brnjica, ako je i od svile napravljena, još uvijek ostaje – brnjica.

Zabranjeno je reći da oni koji pristižu, nisu izbjeglice i da migracija predstavlja opasnost za Europu. Zabranjeno je reći da su desetci milijuna spremni krenuti u našem smjeru. Zabranjeno je reći da imigracija donosi teror i kriminal u naše zemlje. Zabranjeno je reći da mase koje dolaze iz drugih kultura ugrožavaju naš način života, našu kulturu, naše običaje, naše kršćanske tradicije. Zabranjeno je ukazati da su oni koji su već ranije došli, izgradili svoj vlastiti odvojeni svijet za sebe, s njihovim vlastitim zakonima i vrijednostima koje urušavaju tisućugodišnje izgrađivanje Europe. Zabranjeno je ukazati na to da ti nije nikakva slučajni ili neželjeni lanac događanja, već unaprijed detaljno isplanirana akcija pri kojoj se dirigiraju mase ljudi da krenu u našem smjeru. Zabranjeno je govoriti da se u Briselu kuju planovi za što brže preseljenje stranaca u naše zemlje, i što brže naseljavanje među nama. Zabranjeno je govoriti da to naseljavanje ima namjeru promijeniti religiozni i kulturološki krajolik Europe, te izmijeniti njene etničke fundamente – u cilju rušenja posljednjih barijera prema internacionalizmu – nacionalnih država. Zabranjeno je govoriti da Brisel kriomice sve više proždire naše nacionalne suverenitete, i da Brisel kuje planove za “Sjedinjene Europske Države”, za koje mu nitko nikad nije dao nikakvo odobrenje.

“Danas se koristi artiljerija medija, s prijetnjama i ucjenama”

Dame i gospodo, današnji neprijatelji su drugog kova od nekadašnjih kraljevskih, carskih ili onakvih kakve smo poznavali u sovjetskom sistemu. Koriste se drugačije metode i načini da nas pokore.
Danas nas ne stavljaju u zatvore, ne transportiraju nas u koncentracione logore, ne šalju nam tenkove da zauzmu naše slobodne zemlje. Danas se koristi artiljerija medija, s prijetnjama i ucjenama, odnosno, koristila se do sada.

Ljudi Europe se polako bude, formiraju se, iznova, i uzimaju sve više prostora. Grede Europe koje počivaju na suzbijanju istine, sve više škripe i lome se.

Narodi Europe su možda konačno shvatili je njihova vlastita budućnost na kocki: sada više nije samo blagostanje, lagodan život i posao u opasnosti, nego su i naša sigurnost i naš miran uređeni život u opasnosti. Konačno su narodi Europe, uljuljkani u vlastitom obilju i blagostanju, shvatili, da su životni principi koji su Europu izgradili – u smrtnoj opasnosti.

Europa je zajednica kršćanskih, slobodnih i neovisnih naroda; jednakosti muškaraca i žena; pravednog natjecanja i solidarnosti; ponosa i poniznosti; pravednosti i milosti. U našem vremenu se ne dešava napad u smislu rata ili prirodne katastrofe, kada nam odjednom nestane tlo pod nogama.

Masovna imigracija je poput vodene struje koja nezaustavljivo ispire/nagriza obalu. Maskirana je poput humanitarnog slučaja, ali je u svojoj srži okupiranje teritorija. I što za nju predstavlja zadobiveni teritorij, predstavlja za nas izgubljeni teritorij.

“Moramo imati Brisel pod kontrolom”

Jata opsjednutih zagovaratelja ljudskih prava imaju neodoljivu potrebu da nas ukoravaju i optužuju. Mi smo navodno neprijateljski ksenofobi. Ali istina je, da je povijest naše nacije povijet uključenja. I povijest kulturnog ispreplitanja.

Oni koji su htjeli doći ovamo, kao novi članovi obitelji, kao saveznici, kao protjerani, kao oni koji strahuju za vlastiti život, primljeni su, kako bi mogli ovdje sebi stvoriti novi dom.
Ali oni, koji su došli s namjerom da promijene naše društvo, da prilagode naš narod njihovim predodžbama, onima koji su došli ovamo nasilno i protiv naše volje – uvijek su dočekani otporom.
Dame i gospodo, najprije su govorili o nekoliko stotina, zatim o tisuću do dvije premještenih osoba. Ali niti jedan imalo odgovorni europski vođa se ne bi usudio prisegnuti da ove tisuće neće prerasti u desetke i stotine tisuća.

Ako želimo zaustaviti ovu masovnu imigraciju, moramo najprije imati Brisel pod kontrolom. Glavna opasnost ne prijeti od onih koji žele doći ovamo, nego od briselskog fanatičnog internacionalizma. Ne smijemo dozvoliti da se Brisel izdigne iznad zakona. Ne smijemo dozvoliti da nam budu nametnuti gorki plodovi kozmopolitske imigracijske politike.
Mi nećemo u Mađarsku importirati kriminal, teror, homofobiju, i antisemitizam koji pali sinagoge. Nećemo dopustiti da se stvore gradski teritoriji nedostupni zakonu, nećemo dopustiti masovne nerede. Ovdje neće biti imigrantskih nereda i bandi koje su u lovu na naše žene i kćeri. Mi nećemo dozvoliti da nam drugi propisuju koga da pustimo u zemlju, s kim da živimo, i s kime da dijelimo našu zemlju.

“Nećemo služiti strancu u vlastitoj zemlji”

Mi znamo kako se takve stvari razvijaju. Najprije dozvolimo da nam propisuju koga ćemo pustiti da uđe, onda nas prisile da služimo strancu u našoj vlastitoj zemlji.

Na kraju će nam reći da se spakujemo i napustimo našu vlastitu zemlju. Zato odbijamo planove prisilnih migracija, i ne toleriramo ucjenjivanje i prijetnje.

Došlo je vrijeme zvoniti zvona upozorenja. Došlo je vrijeme opozicije i otpora. Došlo je vrijeme sakupljanja saveznika. Došlo je vrijeme podizanja barjaka ponosnih nacija. Došlo je vrijeme zaustavljanja uništenja Europe i spašavanja njene budućnosti. Za taj cilj pozivamo neovisno o političko-partijskoj pripadnosti, svakog građanina Mađarske na ujedinjenje i pozivamo sve narode Europe na ujedinjenje.

Europski lideri, i europski narod ne smiju više živjeti u dva odvojena svijeta. Moramo ponovno postići ujedinjenje Europe.

Mi, narodi Europe, ne možemo pojedinačno biti slobodni, ako nismo zajedno slobodni. Ako ujedinimo naše snage, bit ćemo uspješni; ako idemo u različitim smjerovima, nećemo uspjeti. Zajedno smo jaki, u razjedinjenju smo oslabljeni. Ili zajedno ili nikako – takav zakon vrijedi danas.

Mađari, tako je bilo zapisano 1848 u “knjizi sudbine” da se ništa ne može suprotstaviti Habsburškoj Monarhiji. Da smo onda rezignirali, bila bi naša sudbina zapečaćena, i njemačko more bi progutalo Mađarsku. 1956 je zapisano u “knjizi sudbine” da ćemo ostati okupirana i sovjetizirana zemlja, sve dok patriotizam ne nestane i iz posljednjeg Mađara. Da smo tada rezignirali, bila bi naša sudbina zapečaćena i sovjetsko more bi progutalo Mađarsku.

“Anonimne svjetske sile žele eliminirati sve što je neovisno”

Danas u “knjizi sudbine” stoji napisano da prikrivene, anonimne svjetske sile žele eliminirati sve što je jedinstveno, neovisno, stoljećima staro i nacionalno. Oni žele izmiješati kulture, religije i narodnosti sve dok naša mnogostrana i ponosna Europa ne bude konačno iscijeđena i podložna. I ako se pomirimo s takvim svršetkom, onda će naša sudbina biti zapečaćena, i požderat će nas divovski želudac Sjedinjenih država.

Zadatak koji se očekuje mađarski narod, i sve ostale europske narode, koji još nisu sasvim izgubili zdravi razum, da se suprotstavimo, ispravimo i transformiramo sudbinu koja nam je namijenjena.

Mi, Mađari, i Poljaci, znamo kako se to radi. Mi smo naučili da se možemo suočiti s opasnošću samo ako smo dovoljno hrabri. Zato moramo izvući staru vrlinu hrabrosti iz mulja zaborava.
Ponajprije moramo ojačati našu kičmu, moramo odgovoriti jasno i s glasom dovoljno jakim, da nas se može čuti blizu i daleko, na prvom mjestu, na najvažnije pitanje, koje je odlučujuće za našu daljnju sudbinu:

Pitanje po kojem će Europa opstati ili pasti: “Hoćemo li biti robovi, ili slobodni ljudi – to je pitanje na koje mi odgovor morate dati!”.

net.hr