Danijel Vidović: Nemamo vlast, imamo samo rogove u vreći

Izbor Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva bošnjačkim glasovima, mimo hrvatske političke volje, ili bolje rečeno uzurpacija te hrvatske pozicije po treći put u posljednjih deset godina dodatno je produbila ionako permanentnu krizu bosanskohercegovačkog političkog sustava-izjavio je na početku u razgovora za Spektar politolog Danijel Vidović.

Kako procjenjujete rasplet ove krize, s obzirom na ukupni kontekst u kojem se ona događa?

Već sada je nedvojbeno da je BiH ušla u najveću poslijeratnu krizu te je vrlo teško predvidjeti njezin rasplet posebice zbog niza novih političkih momenata, kako unutarnjih, tako i vanjskih, koji su sada na sceni, a nisu bili aktualni prije četiri ili osam godina. Prije svega ovdje mislim na nerealiziranu odluku Ustavnog suda BiH koji je izvan snage stavio odredbe izbornoga zakona koje se tiču izbora izaslanika u Dom naroda. Ovo u praksi znači da se vlast u državi, a ponajprije u Federaciji BiH ne može uopće konstituirati bez intervencije OHR-a s čim i računa bošnjačka politika, naviknuta da “međunarodna zajednica” uvijek donosi odluke u njihovu korist. Kad su pak vanjske okolnosti u pitanju mislim prije svega na promijenjene geopolitičke okolnosti na europskom jugoistoku u posljednjem desetljeću što se prije svega očituje u pojačanim aktivnostima Turske i Rusije na našim prostorima te istodobno slabljenje američkog utjecaja uz evidentno nesnalaženje Europske unije.

Hrvatska se, posebno premijer Plenković aktivno uključila u njezino raspetljavanje. Činjenica je također da mnogim u EU nije su kraja jasna događanja oko izbora u BiH i nametanja Komšića ?

U ovom kontekstu, kad su bh Hrvati u pitanju, od presudne je važnosti uloga Republike Hrvatske koja kao članica EU i NATO-a može poduzeti niz koraka u zaštiti svojih sunarodnjaka u BiH i poticaju jačeg angažmana institucija EU ali i prijatelja iz SAD-a na konačnom i dugoročno održivom rješenju za BiH i osiguranju pune jednakopravnosti za hrvatski narod unutar nje. U tom smislu posljednji istupi hrvatskog političkog vodstva unatoč relativno mlakim reakcijama nakon izbora Komšića predstavljaju znak ohrabrenja. Unatoč tomu što se posljednje aktivnosti premijera Plenkovića te stavljanje problema Bosne i Hercegovine na dnevni red Europskoga vijeća u političkom Sarajevu pokušavaju minimizirati od iznimne je važnosti da hrvatska vanjska politika bude konzistentna i ustrajna u nastojanju za aktiviranjem institucija EU u rješavanju bosanskohercegovačkog “gordijskog čvora”.

Na uspostavu vlasti će se sigurno još pričekati. Ono što je izvjesno i što se zna da će se u Predsjedništvu BiH naći tri nova člana koji će, ako je suditi po prvim istupima, vrlo teško i konstruktivno surađivati. Kako procjenjujete budući odnos srpskog člana Milorada Dodika, bošnjačkog Šefika Džaferovića i Željka Komšića ?

Tročlano predsjedništvo, kao kolektivni šef države, s izuzetkom vanjske politike i obrane, nema velike nadležnosti i utjecaj na svakodnevni život. Međutim, ima izniman simbolički značaj kao glavni reprezent tri konstitutivna naroda. I stoga ponovna uzurpacija hrvatske pozicije u Predsjedništvu predstavlja otvoreni atak na same temelje BiH, jer je konstitutivnost naroda glavno ustavno načelo što je uostalom i potvrđeno odlukom Ustavnog suda o izbornom zakonu. Kad je riječ o aktualnom sazivu Predsjedništva činjenica je da nikad do sad nismo imali veće međusobne razlike – i u političkom i u personalnom pogledu. Na jednoj strani imamo Izetbegoviću odanog Šefika Džaferovića – bezličnog političkog “aparatčika” komunističkog profila, nakalemljenog na neoosmansku političku maticu kojem je puno bliže Ankara ili  Istanbul nego bilo koji europski grad, a s druge strane je Milorad Dodik koji se u posljednjih dvadeset godina od velikog ljubimca “međunarodne zajednice” (čitaj SAD-a) prometnuo u jednu od glavnih karika ruskog utjecaja na Balkanu i koji je, po logici stvari, mnogo više zagledan u Beograd ili Moskvu nego u Bruxelles. O izboru, tj. uzurpaciji hrvatske pozicije u Predsjedništvu je već dosta toga rečeno a kad je Komšićevo političko djelovanje u pitanju teško je očekivati da on može napraviti bilo kakav odmak od onoga što je trenutno mainstream unutar bošnjačke politike te će on kao i u prethodnim mandatima djelovati kao pričuvni bošnjački član predsjedništva, ako ne iz čistog uvjerenja, barem zbog duga koji ima prema bošnjačkom biračkom tijelu. U najkraćem – narodski rečeno- članovi predsjedništva djelovat će kao rogovi u vreći, i to intenzivnije nego u proteklim postdaytonskim godinama.

Ovaj tjedan, što je očito jasna politička poruka Komšiću, ali i onima koji su organizirali njegov ponovni izbor, u Uredu hrvatskog člana Predsjedništva BiH održana je sjednica HNS-a. Kako ocjenjujete poruke i stajališta HNS-a koja su vrlo jasno artikulirana?

Mišljenja sam da je Hrvatski narodni sabor zaključujući kako se neće ići u formiranje vlasti bez izmjena izbornoga zakona u trenutnoj političkoj konstelaciji artikulirao racionalan politički stav tj. definiran je minimum ispod kojeg ne treba ići. Istodobno nužno je jačati HNS kao krovnu političku i ,što je bitno istaknuti, nadstranačku organizaciju hrvatskoga naroda u BiH unatoč velikoj dominaciji HDZ-a BiH u odnosu na sve ostale stranke. Bitno je da svi hrvatski politički predstavnici djeluju sinergijski tim više što je u ovom momentu teško predvidjeti kako i na koji način će se izabrati Domovi naroda Federacije i države, budući da su neustavne odredbe o izboru izaslanika brisane iz izbornog zakona. Nema sumnje da će bošnjački politički predstavnici, kao što su činili i dosada, pokušati to pitanje riješiti uz pomoć pojedinih političkih predstavnika “međunarodne zajednice” koristeći manje ili više otvoreno pravno i političko nasilje. Podsjećam da je to učinjeno već dva puta s tzv. Alijansom 2001. i Platformom 2011.te je u ovom kontekstu vrlo važna uloga R. Hrvatske, kao članice EU i NATO-a koja kao supotpisnik Daytonskog mirovnog ugovora jednostavno mora reagirati na brutalno izigravanje svih europskih vrijednosti i kršenja demokratskih procedura prema svojim sunarodnjacima i državljanima u BiH.

Piše: Miroslav Landeka/Spektar/Slobodna Dalmacija  27.10.2018.