Dodik ima vojsku – nezaposlenih, Bužimu više smeta čestitka nego stopa nezaposlenih 66 posto, a i Mostar je posebna priča
Milorad Dodik ovih dana postrojava vojsku i razvlači zastave RS-a, neodoljivo podsjećajući na iskompleksiranog sjevernokorejskog diktatora. – piše Hercegovina.info
U međuvremenu, ako odškrinemo nacionalni paravan vidimo da preko 80 tisuća ljudi u njegovom entitetu traži posao, od toga polovina žena, od toga cijela jedna općina onih sa visokom stručnom spremom. Ne znamo jesu li u ovoj statistici i njegova nezaposlena djeca – milijunaši.
Prvi u Bošnjaka Bakir Izetbegović u Predsjedništvu predviđenom za predstavnike tri naroda ima svoja dva člana, a supruga za jednu torbicu, kako pročitasmo, ne žali 3.000 maraka.
Njegove stranačke perjanice u Bužimu, Unsko-sanska županija skidaju s plakata božićne čestitke, kao da čestitka bilo kakva ikada ikome može smetati, sklanjajući deklarativno nacionalom politikom pogled s armije nezaposlenih upravo u toj županiji, gdje bi narodu ponajviše trebala kakva tvornica. U isto vrijeme stopa nezaposleni u općini u kojem SDA-ovu načelniku prioritetno smeta čestitka iznosi čak 66 posto, i najviša je u županiji. Bakire – Narod zna.
Dragan Čović gleda iznad Ivan tunela, a Sarajevom i dalje pokriva Mostar i druge ispodivanske sredine gdje se narod dijeli na tajkune i sirotinju
Zgrade su sve praznije, sve je više odlazećih, dok su pojedinci bliski stranci riješili budućnost i čukununučadi, a stranka čeka njihovu prirodnu selekciju.
Opravdano se upitati, a možda i vrijeme prestati vjerovati da ćemo u BiH ikada imati politiku na temelju ekonomskog opstanka, lidere koji govore o radim mjestima, budućnosti, sadašnjosti.
Nacionalni trubači sa streljivom iz prošlosti već desetljećima uspješno progone svoj narod zamagljujući pogled sa svega što je narodu koji tabanja prema EU bitno.
Za vrijeme blagdana mnogi naši iseljenici izjaviše da bi se sutra vratili, kada bi za njih ovdje bilo mrvu posla i sigurnosti, mogućnosti napredovanja, kada bi sustav bio pravedan. No, nemaju se gdje vratiti.
Miris pradjedovskog ognjišta svakodnevno mami, no gola egzistencija im priječi povratak u zemlju nacionalnih jahača.
