Drugi svjetski rat: Dobre duše pomažu Ramljacima
Nije problem u tome što su razne vojske posjećivale fratre i puk po Rami, nego što je gotovo svaka nešto odnijela, a to je za mnoge značilo glad, jer hrane ionako nije bilo. Dobri ljudi pokušavali su ipak pomoći Rami. Neke tragove i inicijative možemo pratiti u pisanju službenog franjevačkog glasila u Sarajevu, Bosne Srebrene. Tako u Bosni Srebrenoj stoji kako je “preko uprave Konvikta u Visokom poslala gđa Vika Dianić iz Zagreba 20.000 Kn. za postradalu braću u Rami”.[1] Spominju se i prilozi nekih fratara koji su se sjetili stradalnika. Tako saznajemo da je fra Marko Čalušić “sabrao svotu od 16.000 kuna”. On piše: “Za popravak crkve i samostana u Rami kao i za osiromašenu braću 8.000 kuna. Za osiromašenu djecu i familije 8.000 kuna. Neka nas Svemogući sačuva da se isti prilozi ne kupe za one koji su ovu svotu ukupili i darovali”.[2]
Zanimljiv je dopis fra Jaroslava Szite koji je od vjernika u Zavalju skupio na Malu Gospu 1943. godine priloge od 1.388 kuna za Gospinu crkvu u Rami. On je pisao:
“Toga dana sjetio sam se i naše Gospe od Rame i Njezine porušene crkve, koja je taj dan također imala svoj god. Već eto druga godina kako vjernici Rame slave svoju Gospu na razvalinama Njenog svetišta, pa sam se u duhu sjetio velikih materijalnih potreba za obnovu toga svetišta i tu stvar preporučio pod misom vjernicima, koji su eto drugom milostinjom pokazali djelotvornu ljubav za Gospino svetište. Neka ih Gospa štiti i bude im u pomoći.”[3]
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Isto, br. 7., Sarajevo 1943.
[2] Isto, br. 8., Sarajevo 1943., str. 106.
[3] Isto, br. 10., Sarajevo 1943., str. 131.
