DRŽAVA ZA 500 LJUDI Život na ivici siromaštva pod nadzorom najskuplje političke elite u Europi

EKONOMSKI APARTHEJD: Kako preživjeti mjesec u zemlji gdje potrošačka korpa bježi prosječnoj plaći za duplo

SARAJEVO — Ako želite razumjeti duboki ponor koji dijeli vladajuću elitu Bosne i Hercegovine od naroda kojim “upravlja”, ne morate gledati ekonomske grafikone.

Dovoljno je prošetati ispred zgrada državnih institucija u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru. Tamo vas čeka blještavi vozni park najnovijih njemačkih limuzina sa zatamnjenim staklima, kupljenih novcem poreznih obveznika, opremljenih masažerima u sjedištima i trozonskom klimom.

Svega nekoliko metara dalje, u polupraznim samoposlugama, umirovljenici na kasama pažljivo prebrojavaju kovanice kako bi platili litar mlijeka, pola kruha i nekoliko stotina grama najjeftinije parizer salame.

Bosna i Hercegovina je u 2026. godini postala školski primjer ekonomske distopije – zemlja s najskupljim i najkompliciranijim političkim aparatom u Europi, čiji građani preživljavaju u uvjetima galopirajućeg pada životnog standarda, dok njihovi lideri uživaju u nezasluženim beneficijama zaštićeni od bilo kakve ekonomske stvarnosti.

Matematika preživljavanja: Život na pola plaće

Dok politički lideri u televizijskim emisijama redovito “recitiraju” sterilne statistike o “stabilnom ekonomskom rastu” i “europskom putu”, stvarni brojevi na terenu pričaju priču o tihom financijskom slomu domaćinstava.

Sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu obitelj debelo je premašila tri tisuće maraka. Istovremeno, prosječna neto plaća isplaćena u Federaciji BiH jedva dotiče 1.700 KM, a i to je umjetno ‘napumpana’ brojka.

Matematika je neumoljiva i poražavajuća. Prosječna bosanskohercegovačka plaća pokriva tek pedesetak posto osnovnih životnih troškova. I nema tog političara u državi koji može osporiti tu poraznu činjenicu. Međutim, problem je što se oni ni ne trude pokazati suprotno. Jednostavno ih nije briga.

Za one koji primaju zvaničnu minimalnu plaću u FBiH, koja iznosi 1.027,00 KM, situacija prelazi u zonu ekstremnog preživljavanja — minimalac pokriva svega 31 posto onoga što je obitelji potrebno da pregura mjesec.

Najveći udar dolazi iz sektora hrane. Proizvodi poput mesa, mlijeka, kruha i žitarica sada odnose blizu oko 42 posto ukupnog porodičnog proračuna. Inflatorni pritisci koji i dalje tvrdoglavo opstaju iznad 4 posto u ključnim sektorima (dok cijene usluga i režija bilježe skokove i do 7,3 posto), pretvorili su odlazak u kupovinu u izvor svakodnevne traume.

Političari u BiH su kreirali savršen sistem unutar kojeg za nerad bivaju nagrađeni, a za ekonomske neuspjehe nikada ne snose odgovornost.

Umirovljenici kao socijalni eksperiment

Ako je “radnička klasa” u problemu, najstarija populacija u BiH se nalazi u stanju permanentne humanitarne krize. Nakon serije takozvanih “akontativnih i redovnih usklađivanja” u prvoj polovini ove godine, najniža mirovina u Federaciji BiH iznosi oko 690 KM.

Iako vlasti ovo povećanje od 11 do 15 posto u odnosu na prošlu godinu (koje je simbolično tempirano tik pred početak lokalnih predizbornih kampanja) predstavljaju kao povijesni uspjeh, u realnosti ono ne pokriva ni frakciju rasta cijena lijekova i osnovnih namirnica. Sa 690 KM mjesečno, umirovljenik u BiH dnevno na raspolaganju ima tek nešto više od 20 KM. Kada se od toga odbiju računi za struju, grijanje i vodu, te astronomske cijene terapija i lijekova u ljekarnama, za hranu ne ostaje gotovo ništa. Čista glad!

Dok susjedne zemlje poput Hrvatske ili Slovenije bilježe prosječne mirovine od 722, odnosno preko 960 eura, bosanskohercegovački umirovljenici su zakucani na dno europske ljestvice. Oni su postali nevoljni sudionici u socijalnom eksperimentu: “Koliko dugo ljudsko biće može preživjeti na dijeti od čaja i kuhanog krumpira?”.

Kastinski sustav: Privilegije bez odgovornosti

Ono što situaciju u BiH čini duboko frustrirajućom i politički toksičnom jeste potpuni izostanak empatije ili akcije vladajućih struktura. Politička kasta u BiH živi u paralelnom univerzumu koji je potpuno izoliran od ekonomskih šokova.

Dok građani stežu kaiš, parlamentarci, ministri i direktori javnih agencija uživaju u benefitima koji su nezamislivi čak i za njihove kolege u bogatim zemljama Zapadne Europe. Primanja državnih parlamentaraca, kada se saberu osnovne plaće, topli obroci, naknade za odvojeni život i rad u komisijama, često premašuju 6.000 do 7.000 KM mjesečno, pa i više od toga. To je skoro četiri puta više od prosječne plaće i deset puta više od najniže mirovine. Što reći o privilegiji zvanoj ‘bijeli kruh’? Jedinstven zakonski mehanizam na Balkanu koji omogućava izabranim dužnosnicima da i do godinu dana nakon isteka mandata primaju punu plaću, a da ne rade apsolutno ništa. Što reći o “službenim vozilima i reprezentaciji”? Dok se javni prijevoz raspada u mnogim bh gradovima, a bolnice nemaju osnovne reagense za nalaze, proračuni za kupovinu novih automobila i “reprezentaciju” (poslovne ručkove i putovanja) mjere se milijunima maraka godišnje.

Najveći apsurd leži u činjenici da se ove privilegije financiraju iz istih onih poreza i akciza koje plaćaju građani kroz visoke cijene goriva i hrane. Političari u BiH su kreirali savršen sistem unutar kojeg za nerad bivaju nagrađeni, a za ekonomske neuspjehe nikada ne snose odgovornost.

Država koja troši vlastitu budućnost

Zemlja koja nema strategiju za borbu protiv siromaštva, čije institucije odbijaju smanjiti stope PDV-a na osnovne namirnice ili ukinuti akcize kako bi olakšale teret građanima, suočava se s najgorom mogućom kaznom: masovnim egzodusom.

Najveći “ventil” koji sprječava socijalne nemire u BiH nije mudra politika domaćih lidera, već granica Europske unije. Godišnje desetine tisuća mladih, obrazovanih i radno sposobnih ljudi trajno napušta zemlju, bježeći ne samo od niskih plaća, već od osjećaja nepravde i sustava u kojem su bahatost i privilegije manjine postali državna religija.

Bosna i Hercegovina polako ostaje zemlja staraca i političara. Pitanje koje visi u zraku više nije kada će standard građana rasti, već tko će u ovoj zemlji uopće ostati da puni proračune iz kojih se napajaju nezaslužene privilegije vladajuće klase?

Da. L.