EKO PLOD – Bolesti šljive i zaštita
Udruga Eko plod je u suradnji s Općinom Prozor-Rama i Poljoprivredno-prehrambenim fakultetom iz Sarajeva organizirala edukaciju na temu suvremenog uzgoja šljive s naglaskom na revitalizaciju postojećih voćnjaka. Zainteresirani voćari mogli su se upoznati sa trendovima u proizvodnji šljive i tehnikama radova u voćnjaku.
Šljiva na području općine Prozor-Rama predstavlja dominantnu voćnu vrstu. Kao i u ostatku Bosne i Hercegovine i kod nas proizvodnju karakterizira velik udio starih voćnjaka, zastario sortiment i neadekvatna agro i pomotehnika. To znači da je proizvodnja u većini slučajeva ekstenzivna, malo je suvremenih nasada. Ljudi nisu u velikoj mjeri orijentirani na tržište stoga se u većini slučajeva nasadima ne posvećuje dovoljno pozornosti. Što se sortimenta tiče, tu je zastupljena uglavnom Požegača ili Bistrica. Sorta je to koja ima vrlo dobru kvalitetu ploda i aromatska svojstva, ali je vrlo osjetljiva na bolest šarku koja je ujedno najveći problem pri uzgoju. Od ostalih značajnijih bolesti javljaju se monilija, plamenjača šljive, hrđa šljive i rogač, a tu su i brojni štetnici.
Šarka šljive je virusna bolest pa se kao takva ne može izliječiti. Jedna je od najopasnijih i ekonomski najštetnijih bolesti šljive te je velika prijetnja opstanku šljivarske proizvodnje.
Uzročnik ove bolesti je virus šarke (Plum Pox virus) koji u voćnjake dospijeva najčešće preko zaraženih sadnica. Takve sadnice su trajni izvor zaraze, a daljnje širenje virusa se ostvaruje preko lisnih ušiju koje sa zaraženih stabala prenose bolest na zdrave biljke.
Štete koje ovaj virus uzrokuje odražavaju se kako na prinos tako i na kvalitet plodova. Zaraženi plodovi u visokom postotku opadaju prije pune zrelosti, a oni koji ostanu na stablu su nepovoljnog kemijskog sastava. Sadrže smanjenu količinu šećera i povećanu količinu kiselina, što ih čini neukusnim za jelo i nepogodnim za preradu.
Kako se virus šarke ne može suzbiti kemijskim sredstvima, jedina mogućnost borbe protiv ove virusne infekcije je kontroliranje njenog širenja provođenjem niza preventivnih mjera. U slučaju podizanja novih nasada te mjere su: korištenje zdravog, certificiranog bezvirusnog sadnog materijala, izbor sorti šljive otpornih ili tolerantnih na šarku i odgovarajući izbor lokaliteta (najmanje 500 m od izvora zaraze). Što se tiče drugih mjera, njih treba provoditi u svim nasadima šljive neovisno o starosti voćaka: suzbijanje lisnih ušiju (prenosioca virusa), krečenje zaraženih stabala,kemijska zaštita, rezidba te povećavanje endogene otpornosti biljaka primjenom adekvatne ishrane. Za određivanje pravilne gnojidbe najprije bi bilo potrebno izvršiti agrokemijsku analizu tla.
Za uspješnu proizvodnju jedan od važnijh čimbenika je izbor sorte. Za intenzivan uzgoj preporučuje se uvođenje novih sorti koje su tolerantne na šarku. U prvom redu to su Stenley, Čačanska ljepotica, Čačanska rodna, Čačanska najbolja ili njemačke selekcije Katinka, Hanita, Elena, Presenta, Jojo itd.
EKO PLOD
