Europa daje novac, a političari u BiH ne žele ga

Europska unija voli simboliku, ali stvarnost na Balkanu više voli status quo. Kada su lideri Europskog vijeća u ožujku 2024. godine dali načelno zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, u Sarajevu je to proslavljeno kao povijesni trijumf.

Ipak, briselski diplomati iza zatvorenih vrata odmah su priznali ono što statistika danas jasno pokazuje. Ta odluka je bila čisti geopolitički refleks na rusku agresiju u Ukrajini, a ne nagrada za stvarni napredak.

Danas, u drugoj polovici 2026. godine, Bosna i Hercegovina je i dalje najmanje pripremljena država kandidat za članstvo. Dok susjedna Crna Gora ulaže napore da zatvori svoja pregovaračka poglavlja, napredak Sarajeva ponovno je u potpunom zastoju.

EU nudi novac, BiH bira blokade

Suština odnosa Bruxellesa i Sarajeva najbolje se ogleda kroz Plan rasta za Zapadni Balkan. Europska komisija je osmislila paket težak šest milijardi eura. Taj novac je izravno uvjetovan provođenjem jasnih reformskih koraka. Pravilo je jednostavno: nema reformi, nema isplate. Bosna i Hercegovina je već pokazala kako to izgleda u praksi. Dakle, država je dugo kasnila s usvajanjem Reformske agende. Zbog probijanja rokova i političkih blokada već je trajno izgubila 108 milijuna eura iz prvog paketa pomoći. Do sredine 2026. godine bh. vlasti nisu ispunile nijedno od 113 obećanja preuzetih iz Reformske agende. Ugroženo je preostalih 373 milijuna eura. Krajnji rok za ove reforme je prosinac 2026. godine, a Bruxelles ponavlja da produženja neće biti.

Europski dužnosnici više ne skrivaju frustraciju. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove Kaja Kallas i predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa otvoreno upozoravaju domaće političare da prozor mogućnosti za proširenje neće biti vječno otvoren.

Daytonski sustav kao kočnica

Glavni razlog zašto BiH ne može pratiti tempo država poput Albanije ili Crne Gore leži u njezinom ustavnom uređenju. Politički sustav uspostavljen Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. godine donio je mir, ali je kreirao i kompliciran mehanizam etničkih veta i entitetskih podjela.

Proces integracija zahtijeva usklađivanje zakona na svim razinama države s pravnom stečevinom EU. Međutim, vladajuća koalicija na državnoj razini se raspala. Vijeće ministara BiH mjesecima se suočava s opstrukcijama. Predstavnici stranke SNSD iz Republike Srpske aktivno blokiraju odluke koje smatraju pokušajem centralizacije države u korist Sarajeva. Istodobno, ustavne i izborne reforme koje Bruxelles traži godinama ostaju potpuno netaknute.

Dok se pregovaračke pozicije drugih zemalja razvijaju, BiH se suočava s paradoksom. Zemlja je formalno u pregovorima, ali nema funkcionalnu vlast koja bi te pregovore operativno vodila.

Žele li lideri uopće u EU?

Ipak, svaljivanje krivnje isključivo na kompliciran Ustav skriva jednu dublju, ciničniju istinu koju briselski tehnokrati sve glasnije izgovaraju. Pitanje koje se konstantno opravdano postavlja jeste “želi li bosanskohercegovačka politička elita uopće ulazak u Europsku uniju?”

Kratak odgovor glasi – ne pod ovim uvjetima. Za domaće lidere, trenutni status quo nije neuspjeh. To je izuzetno profitabilan biznis model. Europske integracije sa sobom donose vladavinu prava, transparentnost i neovisno pravosuđe. To su tri stvari koje izravno ugrožavaju moć i bogatstvo vladajućih struktura. Usvajanje strogih zakona o javnim nabavama, borbi protiv korupcije i sukobu interesa značilo bi uvođenje reda u sustav koji godinama omogućava preusmjeravanje javnog novca prema privatnim džepovima i stranačkim tvrtkama.

Strah od “Sanaderovog scenarija”

Bh. lideri su odlično naučili lekciju iz susjedstva. Ulazak Hrvatske u EU doveo je do uhićenja bivšeg premijera Ive Sanadera zbog korupcije. Istinski napredak prema EU znači jačanje tužiteljstava. Za domaće političare to je prevelik osobni i financijski rizik.

Trenutni sustav omogućava liderima da kontroliraju stotine milijuna maraka kroz proračune, javna poduzeća i natječaje. Ulazak u EU bi donio oštru kontrolu europskih revizora.

Retorika koja donosi glasove

Stalno izazivanje kriza i igranje na kartu etničkog straha najjeftiniji je način za ostanak na vlasti. Ako bi se država okrenula rješavanju stvarnih ekonomskih i ekoloških problema, lideri bi morali ponuditi rezultate, a ne samo nacionalne priče.

Bruxelles nudi stotine milijuna eura kroz Plan rasta, ali taj novac dolazi uz uvjete koji kvare uigrane poslove na domaćem terenu. Zato politička elita radije bira gubitak europskih milijuna, nego gubitak vlastite kontrole nad državnim resursima.

Dok se vlasti bave sobom, građani biraju – odlazak

Dok se politički lideri u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru bave uigranim međusobnim optužbama i očuvanjem svojih unosnih pozicija, životni standard građana proživljava najteže trenutke u postratnoj povijesti. Dokaz za to je jednostavna, ali surova matematika preživljavanja u 2026. godini.

Prema službenim podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica sredinom 2026. godine iznosi oko 3.290 konvertibilnih maraka (KM). S druge strane, prosječna neto plaća jedva dostiže 1.706 KM. To znači da prosječna radnička plaća u BiH pokriva tek polovicu (oko 51%) osnovnih mjesečnih troškova četveročlane obitelji. Za one s minimalnom plaćom, koja iznosi 1.027 KM, situacija je na rubu siromaštva – minimalac pokriva svega 31% potrošačke košarice.

Inflacija u 2026. godini, koja se kretala u rasponu do 6,8 posto, najteže je pogodila upravo osnovne životne potrebe građana: stanovanje, komunalije, prijevoz i svježe namirnice. Kupovna moć dramatično pada. Ekonomski analitičari upozoravaju kako je vrijednost novca toliko opala da nekadašnjih stotinu eura danas ima drastično manju kupovnu moć na bh. tržištu.

Građani na ovaj ekonomski zaborav od strane vlasti odgovaraju najradikalnijim političkim glasovanjem – odlaskom iz zemlje. Umjesto da čekaju “europsku budućnost” koju domaći lideri godinama obećavaju, stotine tisuća radno sposobnih stanovnika uzelo je sudbinu u svoje ruke i otišlo raditi na tržište rada EU (ponajviše u Njemačku, Austriju i Sloveniju). Ironično, BiH ulazi u EU pojedinačno, kroz iseljavanje njezinih građana, dok njezine institucije ostaju blokirane u devedesetima.

Tehnološki i energetski zaostatak

Udaljenost od Europske unije ne mjeri se samo političkim deklaracijama, već i svakodnevnim životom građana. Bosna i Hercegovina u 2026. godini drži nekoliko neslavnih rekorda u Europi. Zajedno s Ukrajinom, jedina je zemlja u Europi koja svojim građanima još uvijek nije omogućila pristup mobilnoj mreži pete generacije (5G). Država još uvijek nije uspostavila funkcionalnu burzu električne energije niti sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova. Zbog toga se domaće gospodarstvo suočava s penalima EU, što izravno utječe na rast cijena energije za građane. Uvođenje digitalnog identiteta i modernizacija socijalnih usluga i dalje su blokirani na administrativnim razinama.

Koliko traje put?

Briselska diplomacija funkcionira na bazi zasluga. Kada se završi faza političkih tapšanja po ramenu, slijedi faza “screeninga” (analitičkog pregleda zakonodavstva) i otvaranje 35 pregovaračkih poglavlja. Za zemlju sa složenom strukturom kantona, dva entiteta i Brčko distrikta, usklađivanje propisa o zaštiti okoliša, poljoprivredi ili javnim nabavama trajat će godinama.

Optimistični scenariji koje ponekad spominju domaći političari o ulasku do 2030. godine, u briselskim krugovima se ocjenjuju kao nerealni. Povjerenica za proširenje Marta Kos i drugi europski dužnosnici naglašavaju da će Bosni i Hercegovini trebati znatno više vremena da bude potpuno spremna za članstvo u usporedbi s ostatkom regije. Analitičari procjenjuju da bi, uz trenutni tempo rada i stalne unutarnje blokade, proces mogao potrajati čak do 2040. ili 2050. godine.

Bosna i Hercegovina nije prostorno udaljena od Bruxellesa, ali je institucionalno u drugoj galaksiji. Otvaranje pregovora dalo je zemlji mapu puta, ali domaće političke elite i dalje odbijaju upaliti motor. Sve dok se reformske obveze promatraju kao prostor za političku trgovinu i etnička prepucavanja, punopravno članstvo u EU ostat će samo daleka teorija na papiru.