Foto: Obitelj Piplica sa Uzdola – Zašto raditi za drugoga kada možemo za sebe
Može li se opstati i ostati živeći na selu i uopće u Bosni i Hercegovini? To je najčešće pitanje koje mnogi postavljaju sebi u zadnje vrijeme. Odgovori su različiti, a najviše je onih koji šute, preko noći donesu odluku i kupe kartu u jednom pravcu. Ujutro susjedi vide kako je njihova obiteljska kuća zaključana. To je naša stvarnost. U razloge takvog stanje nećemo ovdje ulaziti, jer su izbori pred nama i trebali bismo svi promislit prije zaokruživanja. Ovdje donosimo jedno iskustvo života na selu, točnije, na Uzdolu.
Već smo ranije kratko pisali o obitelji Zorana i Marine Piplica. Zoran je maloljetni branitelj koji je ranjen u Domovinskom ratu. Ima nekakvu skrb koja mu ne može biti četvrtina životnih troškova njegove obitelji. Nekoliko godine poslije rata Zoran je ostavio obitelji i otišao raditi u Zagrebu, no, ubrzo se vraća na svoj Uzdol. Njegov zaključak je bio jednostavan: Zašto raditi za drugoga kada mogu za sebe!
Uz tu minimalnu invalidsku skrb Zoran i Marina se nisu nikada obeshrabrili, nego su započeli sa različitom poljoprivrednom proizvodnjom. Nabavili su osnovne poljoprivredne strojeve, započeli sa plasteničkom proizvodnjom. Na prostoru većem od 200 m2 već nekoliko godina sade krastavce i paradajz. Već skoro mjesec dana krastavce beru, a uskoro stiže i paradajz. Na pitanje mogu li to prodavati Zoran je odgovorio: „Sve uspijemo prodati bez ikakvih problema. Nije to velika zarada, ali uz sve drugo što radimo može se.“ – sa osmjehom reče pokazujući na svoje plastenike i domaće koke nosilice. Kad smo već kod toga, imaju više od 50 koka nosilica koje dnevno nose i preko 30 domaćih jaja u potpuno otvorenom principu uzgoja.
Obitelj Piplica pored plastenika povrće proizvodi i na otvorenom, ima farmu domaćih koka „sretnica“ te tridesetak ovaca pasmine romanovski. Prije dvije godina općina Prozor-Rama je napravila asfaltnu cestu do njihovog sela, odnosno kuće. I to je jedan od načina potpore ovakvim obiteljima.
U radu oko obiteljskog gospodarstva sudjeluje cijela obitelj. Njihovih trije djece: Ana, Antonio i Marko učenici su OŠ Veselka Tenžere Uzdol. Uz sve sudjelovanje u radu djeca su uspješni i uzorni učenici. Imaju sve što današnja suvremena djeca zahtjevaju. Ana uz radnovnu nastavu pohađa i glazbenu školu. Antonio i Marko imaju svoje ljubimce s kojima provode dosta vremena. Imaju sve što imaju i druga djeca: suvremene tehnologije, ali imaju i ono što druga djeca nemaju: miran život koji ih čini blagima i zadovoljnima. Njihov izraz lica sve govori. Iako nemaja dovoljno vršnjaka u svojoj blizini, imaju društvo svojih ljubimaca i što je najvažnije sretni su uz svoju obitelj.
Vama, čitatelji, preporučujemo da povrće i jaja kupujete upravo kod ovakvih obitelji. Pozovite ih na telefon 063 958 347 i naručite uz dostavu povrće i jaja.
Sretno u životnoj borbi obitelji Piplica, a vjerujemo da u Rami ima još uvijek ovakvih i sličnih obitelji koji životom dokazuju da se može ipak ovdje živjeti.
