FOTO/VIDEO: Pustolovina Roguljom

Ne treba ni spominjati koje su prve asocijacije na spomen Rama. Zasigurno je kod većina prva pomisao Ramsko jezero, zatim šljive i šljivovica, Franjevački samostan i planine.

Ovo treće je zapostavljeno, ali je tako interesantno. Ramu okružuju velike planine; Vran, Ljubuša, Raduša, Makljen, Zec planina i Čvrsnica. Planinari pristižu iz BiH i zemalja u okruženju kako bi se uspeli na ove planine.

Međutim, njihovi obronci, one niže planine su na neki način zapostavljene, a kriju u sebi toliko zanimljivosti da će vas svaki put nešto iznenaditi.

U našoj novoj foto i video patroli zaputili smo se na Rogulju, planinu između kanjona Rame i Blidinja. Vodič je Tomislav Rotim, veliki zaljubljenik u ramske krajolike i strastveni lovac. Zato i ne čudi što smo na našem pohodu najprije posjetili lovačku kuću sekcije Lug nedaleko od Škrobućana. Kuća je izgrađena u blizini ceste, zaklonjena u lijepu hrastovu šumu koja joj daje posebnost. Kuća je dobrim dijelom završena, lovci se imaju gdje skriti nakon lova, obilaska lovišta ili se jednostavno družiti. Da je riječ o zanimljivom lovištu svjedoče i trofeji raspoređeni u kući. Tomislav rado pokaza da su u tijeku radovi na sređivanju soba za noćenje. Lovci to prave za sebe, ali i za moguće iznajmljivanje planinarima, šetačima prirodom ili jednostavno onim pustolovima koji uživaju u lijepom krajoliku. Ovome treba dodati da svaka sekcija Lovačkog društva „Vepar“ Prozor-Rama ima svoju lovačku kuću.

Od lovačke kuće terencom idemo dalje preko Jezerca prema Rogulji. Bilo je nemoguće ne otvoriti prozor i osjećati miris trave, šume, svježeg zraka, oslušnuti cvrkut ptica, glasanje neke od divljači… Povremeno zastajemo kako bi prof. Miro Pavličević uzeo neke uzorke i napravio stručnu geološko-geomorfološku analizu. Bit će tu zanimljivih novih analiza i otkrića.

Put nas vodi kroz gustu šumu. To je nekadašnji put kojim su tekle bujice, dubili ga česti prolazi stoke, sane koje su vukli volovi, odsječene bukve zakačene za kuku… A sada to čine terenska vozila i kroseri.

Dok se sve više penjemo prema vrhu ispod Pasje stijene Tomislav kao pravi turistički vodič objašnjava svaki djelić kojim prolazimo. Iz te njegove priče spoznaje se samo velika ljubav prema ovom kraju. Možda i ne čudi jer je on i rođen u Rotimima, a sada živi na Lugu. Zna svako mjesto gdje su nekada bila smještene planinske staje i nastambe ljudi iz Papak, Rotima, Luga i svih mjesta koja su gravitirala ovom prostoru.

S osobitim ponosom nas vodi do Konaka, gdje je njegova obitelj sve do nedavno dovodila ovce iz Škrobućana na ispašu. Konak je možda i dobio ime jer se tu konačilo s blagom koje je tijekom dana bilo na ispaši po cijeloj Rogulji, tamo sve do Jezera i iznad Sovića.

S Konaka idemo prema Lokvi na 1260 metara nadmorske visine. Tu su lovci izgradili nadstrešnicu gdje odmaraju i lovci, i planinari i motoristi. Mjesto je izuzetnog pogleda i pogodno za odmor i okrijepu. A što drugo imati za malu užinu nego suho meso i rakiju.

Nakon kratkog odmora, okrijpe i osvježenja put nas vodi još više gore do pod samu Pasiju Stijenu. Krajolik kojim prolazimo je kao iz bajke. Priroda se tako obukla da nema tog dizajnera koji bi mogao ljepše urediti taj prostor. To je ono sam što Bog daje. To potvrđuju stoljetne buke, različito bilje koje su pastiri s ovih prostora koristili i za hranu i za lijekove.

Napravili smo jednu stanku kako bi uživali u svemu onome što nas okružuje. Tomislav je dalekozorom promatrao ima li kakvih kretanja divljači jer su brojni tragovi ostali i odaju nedavno ostavljeni biljeg u travi i zemlji.

Doći ovdje a ne napiti se vode na izvoru Doljanke nemoguće je. Toliko je voda hladna da treba biti pravi junak pa izdržati minutu s rukom u vodi. Malo kome je to pošlo za rukom.

Na povratku s izvora susrećemo još neke ljubitelje ove prirodne ljepote. Mi nastavljamo prema Jezeru, koje je na neki način bilo i glavni cilj našeg ovog hoda. U podnožju Pasje stijene, u nekoj prirodno načinjenoj udubini i u gustoj bukovoj stoljetnoj šumi skrilo se Jezero. Još jedan primjer Božje brige za ove ljude. Tu je napajana stoka s ovog i šireg prostora. Kako reče Tomislav da su pastiri nekada u sušnim ljetnim danima dogonili stoku iz pojedinih dijelova Orašca. Iako je ova zima bila bez nekih većih snježnih padalina, a proljeće s minimalnom kišom, ipak je dovoljno vode u Jezeru.

S Luga smo krenuli u popodnevnim satima i vrlo brzo smo osjetili da nam nedostaje vremena. Sunce se već spustilo tamo negdje između Ljubuše i Raduše. Polako se s Rogulje spuštamo prema Gornjim Višnjanima. Još su vidljivi ostaci sela. U Donjim Višnjanima ima nekoliko kuća koje su obnovljene kako bi poslužile barem kao vikendice i da se jednostavno ne zaboravi ognjište.

Ovu rutu koju smo prošli teško je opisati riječima. Rogulja se mora doživjeti. Ona je pravi dragulj Rame koji bi trebao upoznati svaki Ramljak, planinar i avanturista koji uživa u prirodnom ugodnom okruženju. Možda je ovo dobra zgoda za uspostavu posebne vrste turizma koji bi se odvijao ovim stazama terencima. Vjerujemo da će ova naša foto i video patrola potaknuti barem nekoga da se zaputi i obiđe ove krajeve. Ramu treba osjetiti, Ramu treba doživjeti.