FRA LUKI U SPOMEN: U POVODU BLAGDANA SV. LUKE EVANĐELISTE
O blagdanu sv. Luke evanđelisterado se i s ponosom sjećamo jednoga od najvećih i najzaslužnijh Ramljaka koji je nosio to ime: FRA LUKE (MIRKA) MARKEŠIĆA kako bismo mu onako posthumno i s iskrenom zahvalnošću čestitali njegov imendan.
Piše: prof. dr. Ivan Markešić
IrfanHozo,Fra Luka Markešić (Sarajevo, 1996)
Fra Luka je rođen u Rami, u Proslapu kraj Prozora, 23. prosinca 1937. Umro je u bolnici u Sarajevu 7. kolovoza 2014. Od njega smo se oprostili 12. kolovoza 2014. na gradskome višekonfesionalnom groblju ‘Bare’ u podnožju brda Hum, gdje je pokopan u grobnicu „Bosanski franjevci“ zajedno s drugom subraćom: fra Karlom Karinom, fra Vitomirom Jeličićem (također Ramljakom) i fra Bonifacom Badrovom. Sjećamo se, bio je to ispraćaj čovjeka koji je dao veliki osobni doprinos izgradnji bosanskohercegovačkoga društva, ali i Crkve u BiH i Provincije Bosne Srebrene, te posebno podizanju njezina podmlatka, traženju i iznalaženju modaliteta življenja i djelovanja kako same Crkve kao cjeline tako i Provincije i njezinih odgojnih i obrazovnih institucija, svejedno o sustavu u kojem se živjelo:onome ranijem – samoupravnom socijalističkom, ili ovome današnjem –kvazidemokratskomi sve više nacionalističkom.
Fra Luka je prvi koji je imao toliko vjersko-nacionalno-rodoljubno-zavičajne hrabrosti da je kao provincijal još u onome bivšem sustavu započeo u Rami s obilježavanjem spomena preko 1000 ramskih žrtava u četničkome pohodu na Ramu u listopadu 1992. godine. Tu činjenicu i spomen na čovjeka koji je to započeo ne smije se zaboraviti.
Zajednički iskaz svih onih koji su ga poznavali i koji su o njemu govorili i pisali, govore i pišu, može se sažeti u riječi bivšega ramskog gvardijana, fra Tomislava Brkovića: „Otišao je još jedan čuvar Bosne. Otišao je čuvar njezine povijesti, kulture i državnosti. Franjevac i Hrvat u njoj.“
Potrebno je ovdje reći da fra Luka nikada nije govorio ‘u prazno’, ‘u ništa’. Sve što je izgovorio i što je zastupao,on je i napisao i objavio. I sve je bilo ‘u sridu’! A napisao je više teoloških, ali i drugih knjiga, članaka, dao veliki broj intervjua i osobnih analiza o društvenim, religijskim, političkim i crkvenim prilikama u Bosni i Hercegovini kao istinskoj domovini njezinih građana i naroda, a time – naravno – i domovini hrvatskoga naroda. Svoje najnovije članke u kojima iznosio vlastite stavove o domovini i državi Bosni i Hercegovini objavio je u knjizi pod naslovom „Izlaz iz bespuća hrvatske politike u BiH?“ (HNVBiH, Sarajevo 2012). Ti tekstovi su, prema njegovom osobnom priznanju, istodobno i svjedočanstvo rada Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine (HNVBiH) – vremenski i prostorno – „ali uvijek vjerno, dosljedno i ustrajno u svojem opredjeljenju za izgradnju države BiH i ravnopravnosti građana i naroda u njoj, prema suvremenim civilizacijskim načelima demokracije i općeg dobra.“
I ne na kraju – još samo jedna SITNICA. Međutim, neprestano je isticao da se ‘slučaj’ Bosne i Hercegovine ne može riješiti samo ekonomskim ili drugim humanitarnim mjerama, kao što po svojoj deklaraciji misli Europska Unija, nego da se to može učiniti prije svega „novim političkim uređenjem, uz druge pomoćne mjere, kojima se BiH priznaje i izgrađuje kao suverena, demokratska i pravedna država u okviru Evropske Unije“, jer će samo tako biti moguće, kako je napisao, „postići ravnopravnost, pojedinačno i kolektivno, svih ljudi, nacionalnih manjina i konstitutivnih naroda u BiH. Sve drugo je velika varka, kojom se pogrešno postupa, gubi vrijeme i duhovno-materijalna dobra, u postizanju toga cilja i ne rješava problem BiH kao više-nacionalno-kulturno-vjerske države.“
Po naslovnici i impressumu knjige Izlaz iz bespuća hrvatske politike u BiH zaključujemo da ju nije pisao redovnik franjevac i svećenik fra Luka Markešić, nego samo građanin BiH, civil, Luka Markešić. Tim imenom i prezimenom potpisuje se kao autor i kao urednik knjige, ali i u ime nakladnika HNV BiH. Međutim, kao lektora i korektora navodi ‘izvjesnoga’ Mirka Kuraju. A riječ je zapravo o njemu samome. Riječ je o nečemu njegovu osobnom, intimnom, mnogima potpuno nepoznatom.
Zapravo, fra Luka je ovim ‘novim’ imenom i prezimenom želio sačuvati od zaborava svoje ‘sekularno’, civilno krsno ime MIRKO i svoje starinsko ramsko prezime KURAJA. Oboje je spojio u osobi lektora i korektora Mirka Kuraje i tako na nenametljiv način želio čitateljima dati do znanja da mu je draga i tzv. ‘sekularna’ strana vlastitoga redovničkog identiteta. Naime, mi Markešići imali smo dvojno prezime „Kuraja Markešić“. Fra Luka se, kao i moj pokojni otac Joško, morao u jednome vremenu opredijeliti koji dio prezimena će zadržati. Opredijelili su se za drugi dio prezimena, za „Markešić“, ali još uvijek s ponosom spominjemo i prvi dio prezimena „Kuraja“.
Dragi naš fra Luka, makar i posthumno, nek’ ti je sretan imendan. I pokoj vječni tvojoj dobroj i plemenitoj duši.
Naravno, ovom prigodom čestitam imendan svima onima koji nose ovo lijepo ime.
