Fratar svetac u Nikolićima
Prema izvještajima apostolskog vikara fra Pavla Dragićevića Kongregaciji za širenje vjere, 1744. godine u župi Rami bile su 83 kršćanske kuće s 857 duša. Među njima je bilo 328 djece koja još nisu primala sv. pričest. Prema izvještaju fra Marijana Bogdanovića, dvadeset pet godina iza toga, u ramskoj župi su bila 102 domaćinstva s 985 duša, od čega 357 djece. Budući da se župa protezala sve do Solakove Kule, trebalo je tražiti župniku pomoćnika, a obojici napraviti kuću. Fra Jeronim Milasović iz Proslapa imenovan je 1773. godine za župnika u Rami i stanovao je ispočetka kod svoje rodbine. Potom je od seljana u Nikolićima u Proslapu dobio zemljište u voćnjaku pod brdom Rašćem na kojem je godine 1774. podigao kuću za župnika, kapelana i ukućane. U posebnoj prostoriji slavila se misa radnim danom. Ova je kuća ostala uzgor sve do 1818. godine. Fra Jeronim je došao za ramskog župnika drugi put i umro u Nikolićima svetom smrću 24. svibnja 1790. godine. O njegovoj smrti sačuvala se u narodu ova tradicija:
Kad je oko ponoći preminuo fra Jeronim, muslimanima Mujkićima koji su stanovali na suprotnoj strani rijeke Rame učinilo se da je veliki plamen obuhvatio župnikovu kuću. Poletjeli su pomoći gasiti požar, ali kad su došli do kuće, ne nađoše vatre nego uplakane ukućane kako žale za upravo preminulim misnikom. Mujkići su tada rekli:
– Borme je bio hevlija (svetac), dok je onolika svjetlost pala na kuću pri njegovoj smrti! Otada Proslapljani Nikolićko groblje nazivaju “Milasovo groblje” jer se u njemu nalazi “fra Jerkin grob”.[1]
Od 1773. godine u Rami se vode župne matice. Vođene su redovito i temeljito, ali su, nažalost, izgorjele u biblioteci 13. srpnja 1942. kad su partizani zapalili crkvu. Novije matice od 1884. godine također su izgorjele kad su četnici, početkom listopada 1942. godine spalili Tomića kuću na Šćitu, u kojoj je izgorjelo što je fra Viktor Slišković bio sklonio iz samostana u tu kuću, u kojoj je i sam stanovao do svoje tragične smrti.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] J. Vladić, Uspomene o Rami, str. 96.
