Fratri iz Rame djeluju u Bosni
Iako je spaljen samostan u Rami, pa su ramski fratri odselili u Dalmaciju, ipak je dio pučanstva ostao, a u Bosni su ostali djelovati neki franjevci koji potječu iz Rame. To se vidi iz podataka koje nalazimo po kronikama i drugim spisima. Tako se, kako je već rečeno, u sutješkom Nekrologiju može naći da je u Mohaču godine 1715. umro fra Tadej, u Fojnici 1715. fra Jeronim, u Našicama 1716. fra Blaž, dok je 1718. u Fojnici umro fra Pavao, svi iz Rame. Među fojničkim fratrima koji su 1743. godine bačeni u zatvor spominje se i fra Bono Ramljak.[1] Iz ovih podataka može se zaključiti da su u Sinj pobjegli samo oni franjevci koji su se onog trena zatekli u Rami, dok su ostali i dalje djelovali u mjestima u kojima su bili namješteni.
Na potvrđivanju paše za drugu godinu dana 12. ožujka 1768. godine, u Travniku se među dvanaest pozvanih fratra nalazi i definitor fra Bernardin iz Rame koji je imao šezdeset godina. Fratri su bili svezani i po hladnoći dotjerani u Travnik. Vezir im je prijetio da će ih “po trojicu na jedan kolac nabiti” ako ne kažu za neko pismo koje je tobože stiglo iz Rusije. Traženo je od njih da moraju javiti venecijanske ratne planove iz Dalmacije i Venecije, a morali su platiti i 900 groša globe.[2]
Na posveti ulja na Veliki četvrtak 12. travnja 1770. godine, u Kreševu je bio i fra Jerko iz Rame.[3]
Na svetkovinu sv. Katarine, zaštitnice kreševskog samostana 25. studenog 1771. godine, spomenuti fra Bernardin iz Rame služi svečanu misu, a kroničar Bogdanović spominje da je na svetkovinu došlo nešto puka i iz Rame. Isti kroničar bilježi da je kreševski samostan za kmeta u Ravne metnuo Dujma Ramljaka, ali ne možemo znati odakle neposredno dolazi ovaj čovjek i je li već prije bio doselio u kreševski kraj.[4]
U Kreševu se spominje još jedan Ramljak, Husein‑efendija iz Prozora koji je u lipnju 1777. godine oglobio samostan sa 7 groša za put ispod crkve.[5]
Prozorski kadiluk se 1745. godine pobunio zajedno s ostalim hercegovačkim i neretvanskih kadilucima, te se opirao nametima Alipaše Hećimovića o čemu piše Lašvanin:
“Prozorski kadiluk biše se uzapro i Alipašića Derviš‑pašu kamenjem umalo na mistu ne ubiše. I tu mloge siromaške žene dohodiše u Travnik paši, jeda bi ih pomilovao. I učini fintu – da će pomilovat, ali posla delibašu, koji oglobi vilajet nigda crnje i gore.”
Kad se 1748. paša obračunavao s pobunjenim janjičarima, neke je pobio, mnoge oglobio, no nije stigao do Prozora, ali se ne zna jesu li mu Prozoraci poslali tražene davke ili su im sarajevski janjičari pošli u pomoć.[6]
U Fojnici je 2. svibnja 1792. godine umro u devedesetoj godini života fra Bernardin Petrović, Ramljak. Za njega fra Mijo Batinić piše:
“Bijaše veliki govornik, oduševljeni redovnik, pun vjere, veoma odan presv. Bogorodici i vanredno milosrdan prema ubogim”.[7]
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
[1] Usp. M. Batinić, Djelovanje franjevaca, III, str. 77.
[2] Usp. fra Marijan Bogdanović, nav. dj., str. 87.
[3] Usp. Isto, str. 117.
[4] Usp. Isto, str. 154.-164.
[5] Usp. Isto, str. 178.
[6] Usp. N. Lašvanin, nav. dj., str. 186.-191.
[7] Usp. M. V. Batinić, Fojnički samostan, str. 136.
