GLOBUS OTKRIVA VELIKU PLJAČKU ŠUMSKOG BLAGA: DRVNA MAFIJA U ILEGALNOJ SJEČI DESETLJEĆA Kriminalni biznis državi se odvija pred nosom
Organizirane skupine kradljivaca upadaju na privatne šumske posjede i sijeku tisuće hektara bukove i hrastove šume te godišnje prošvercaju 300 tisuća kubičnih metara trupaca u Sloveniju, Austriju i Italiju. Država sliježe ramenima: Mi nismo nadležni za kontrolu iskorištavanja privatnih šuma.
Gotovo polovica kopnene površine Hrvatske prekrivena je šumama koje su i u europskim okvirima poznate kao izvor drva iznimne kvalitete, koje je na tržištu veoma tražena roba. Iako Hrvatska ima dugu tradiciju i uhodan sistem gospodarenja državnim šumama, po čemu može biti uzor mnogo bogatijim zemljama, sječa privatnih šuma – koje se prostiru na oko 600.000 hektara i čine jednu petinu ukupnih šumskih površina – sve se više otima kontroli. Neki poznavatelji stanja na terenu tvrde kako je riječ o devastaciji prirode i kriminalu neviđenih razmjera koji je zakonima omogućila država čije poduzeće Hrvatske šume više nije nadležno za kontrolu iskorištavanja privatnih šuma nego samo onih u državnom vlasništvu, piše Globus.
Kradljivci drva u katastru lako saznaju koje su to šume čiji vlasnici ne žive u Hrvatskoj, dođu na lice mjesta, ilegalno posijeku drveće, prodaju ga švercerima koji ga najčešće kamionima pod ceradom odvoze u inozemstvo, odnosno u Sloveniju s kojom Hrvatska od ulaska u EU nema carinsku kontrolu na granicama. Po grubim procjenama, iz Hrvatske tako nestane godišnje oko 300.000 kubičnih metara trupaca.
– Šume su nešto najvrednije što imamo u Hrvatskoj i treba raditi na svijesti građana o njihovoj važnosti. U privatnim šumama se posljednjih godina događaju mnoga kršenja zakona – tvrdi Marijan Kavran, direktor Hrvatskog drvnog klastera koji okuplja 77 drvoprerađivačkih tvrtki koje ukupno zapošljavaju 5300 ljudi. “Upravljanje privatnim šumama u posljednjem je desetljeću jedan od najlošijih dijelova cijelog sektora jer se nedorečenim zakonskim rješenjima i slabim kapacitetima upravljanja i nadzora glavnina poslovanja u prelila u sivu zonu uz česte slučajeve ilegalnih i prekomjernih sječa, krađa i pojave teških kriminalnih radnji. Država godišnje gubi nekoliko stotina milijuna kuna PDV-a, a drvna industrija oko 300.000 kubika trupaca ili 600 do 800 tisuća kubika ukupne drvne mase koja završi u izvozu ili preko prekupaca u malim pilanama ili se pretvori u biomasu koja se također izvozi”, govori Kavran. Prema njegovim riječima, većina institucija i sektorskih stručnjaka zna za taj problem, ali se već godinama ne poduzimaju potrebne mjere, zbog očiglednog pritiska interesnih skupina. Stoga industrija, kaže Kavran, predlaže povrat nadležnosti Hrvatskih šuma za izdavanje doznaka i otpreme u privatnim šumama.
– U porastu je ilegalni izvoz trupaca u kontejnerima ili kroz druge oblike zlouporaba. Analizom statističkih podataka nekih zemalja uvoznica utvrdili smo da one prikazuju veću količinu uvezenih trupaca iz Hrvatske nego što govore službene hrvatske statistike po kojima se izveze tek 6 do 7 posto od ukupne količine pilanskih trupaca. O tome saznanje ima i carina. Najviše se ilegalno preprodaju najskuplji trupci, tzv. furniri, koji na svjetskom tržištu postiže vrtoglave cijene. Ima zloupotreba i kod ogrjevnog drva, ali najviše se šverca sa sječkom, odnosno iverjem u koje se usitni različito drvo sumnjivog porijekla jer je potražnja za tim proizvodom izrazito velika – otkriva Kavran.
Na pitanje što država poduzima da bi se spriječila ilegalna sječa u privatnim šumama i tko je nadležan za nadzor privatnih šuma u Ministarstvu poljoprivrede nam potvrđuju kako su donijeli novi Zakon o šumama koji propisuje da su “srednji i veliki šumoposjednici dužni sami čuvati svoju šumu, a mali šumoposjednici sami ili u organizaciji udruženja šumoposjednika”.
– Privatne šume privatna su imovina i njima gospodare njihovi vlasnici. Krađa privatne imovine, u ovom slučaju šume, u nadležnosti je drugih tijela državne uprave i pravosuđa – poručuju iz Ministarstva.
– Prokletstvo resursa poznat je pojam u ekonomiji kada prirodni resursi ne predstavljaju podlogu za razvoj i povećanje dodane vrijednosti, već se oni izvoze neprerađeni ili u niskom stupnju dorade poput nafte na Bliskom istoku. U Hrvatskoj se to događa u drvoprerađivačkom sektoru. Namjera države bila je da niskom cijenom od prosječnih 300 kuna po kubičnom metru drva pomogne drvnoj industriji i potakne proizvodnju finalnih proizvoda poput namještaja, no događa se da naše drvo većinom neprerađeno ili u niskom stupnju prerade odlazi iz Hrvatske. Izvoze se daske i trupci – govori tajnik Hrvatskog šumarskog društva mr. sc. Damir Delač. Dok Hrvatske šume gotovo svu robu prodaju putem ugovora domaćim prerađivačima, drvo iz privatnih šuma završava pretežno u susjednim zemljama – Sloveniji, Italiji i Austriji. U tim zemljama hrvatski trupci prodaju se po znatno višoj cijeni nego u Hrvatskoj, a problem je posebno prisutan otkako smo ušli u EU pa je znatno olakšan promet roba.
– Kako u šumama malih posjednika ne postoji nikakva kontrola, događaju se nekontrolirane sječe, a postoje sumnje i u organizirani kriminal – govori Delač i objašnjava kako prilikom izlaska iz Hrvatske prijevoznik ima neku dokumentaciju koja mu omogućava izvoz drva, no ona može biti i falsificirana. Najviše se šverca kvalitetnim drvom koje nije za ogrjev, nego se prerađuje u namještaj i parkete kao što je hrast, koji je naše najvrednije drvo, i bukva, koje ima najviše.
– Čuvanje šuma, prema novom Zakonu o šumama, prepušteno je samim vlasnicima, no s obzirom na njihovu dobnu strukturu, neriješene imovinsko-pravne odnose i stanje na katastru zemljišta, pokazuje se da to nije učinkovito. Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba nema ingerencije kontrolirati privatne šume, nego samo na zahtjev vlasnika izdaje odobrenje za sječu. U svakom slučaju u privatnim se šumama posiječe više od dozvoljenog. U susjednim zemljama, poput Slovenije ili Austrije, postoje državne službe koje su nadležne i za kontrolu privatnih šuma. Kako bismo zaštitili šumu, koja je bez obzira na vlasništvo zaštićena Ustavom, trebalo bi ustrojiti službu koja bi preuzela čuvanje šuma malih šumovlasnika jer, ako se nastavi nekontrolirana sječa, doći će do devastacije prirode, a često se zaboravlja da su šume najvredniji resurs ove države – govori Delač.
Prema njegovim riječima, niska cijena drva u Hrvatskoj privlači strane tvrtke koje ovdje otvaraju pogone za preradu, primjerice proizvodnju parketa. Hrvatska, smatra on, ima prevelike kapacitete pilana. Stoga je veliki pritisak drvne industrije na Hrvatske šume da se poveća sječa kako bi pilane imale dovoljno posla. U primarnoj preradi, u koju spada i proizvodnja parketa, u 870 tvrtki zaposleno je oko 11.000 radnika, a u proizvodnji namještaja radi oko 9000 ljudi u oko 570 tvrtki.
Osim nekontrolirane sječe, šume sve više, kaže, stradavaju u požarima i klimatskim katastrofama poput ledoloma, a pojavile su se i neke bolesti drveća kojih prije nije bilo. Uz to zbog globalnog zatopljenja dolazi do pada razine podzemnih voda koje su krvotok šuma, što uzrokuje masovno sušenje drveća. Zbog svega toga se, zaključuje, šumama treba bolje gospodariti.
U Ministarstvu poljoprivrede tvrde da šume u Hrvatskoj nisu ugrožene prekomjernom sječom jer je, objašnjavaju, strogo propisano da se nikad ne može sjeći više drvne mase nego što je prirast. Međutim, neke su vrste drveća poput jasena, hrasta i bora, priznaju, ugrožene uslijed klimatskih promjena, požara, poplava i oluja te pojave šumskih štetnika.
Da je represija jedini način da se zaustavi ilegalna sječa u privatnim šumama, slaže se i direktor Sektora za šumarstvo u Hrvatskim šumama Krešimir Žagar, koji smatra da će taj problem biti sve veći kako raste potražnja za hrvatskom hrastovinom i drugim drvom.
Ističe da je svagdje u Europi pa tako i u Hrvatskoj osnovni princip gospodarenja šumama da godišnje izraste više novog drveća nego što ga se posiječe. Tako se, pojašnjava, može činiti da je na nekim mjestima šuma raskrčena, no zato su zasađena nova stabla na nekom drugom mjestu u okruženju. Hrast lužnjak koji se danas siječe posađen je prije otprilike 140 godina, kitnjak prije 120, a bukova su stabla za sječu spremna nakon 100 godina.
Čak 80 posto od ukupno 2,7 milijuna hektara svih šumskih površina u Hrvatskoj u vlasništvu je države, što je mnogo više nego u većini drugih europskih zemalja. Njima gospodare Hrvatske šume koje širom zemlje zapošljavaju oko 8000 radnika, a prodajom drva pokrivaju svoje troškove i nakon oporezivanja ostvare dobit od oko 100 milijuna kuna godišnje koja dijelom završava u državnom proračunu. Drvo iz državnih šuma se, tvrdi Žagar, prodaje isključivo domaćoj drvnoj industriji s kojom nakon provedenih javnih natječaja HŠ ima unaprijed ugovorene količine za otkup po povlaštenoj cijeni. Samo oko pet posto drva proda se na licitaciji i uglavnom je riječ o vrstama za kojima vlada manja potražnja poput topole, koja se koristi za proizvodnju celuloze, a kako Hrvatska takvu tvornicu nema, veći dio završi u izvozu.
Kako država stimulira proizvodnju finalnih proizvoda – namještaja, parketa, prozora i vrata – Žagar objašnjava kako pravo na otkup najviše drva po ugovorenoj cijeni nižoj od tržišne imaju upravo takvi drvoprerađivači koji stvarajući proizvode sa znatno višom dodanom vrijednosti zapošljavaju i veći broj radnika. Time se, dodaje, destimulira izvoz poluproizvoda – trupaca i dasaka. Potražnja za drvom i za preradu i za ogrjev je, potvrđuje Žagar, u Hrvatskoj znatno veća od ponude, a drvna industrija je u porastu. Raspodjela jeftinog državnog drva često je razlog za negodovanje onih prerađivača koji smatraju da nisu dobili dovoljno, a u medijima su se ovih dana pojavile i spekulacije da su mimoilaženja u rješavanju problema u šumarstvu i drvnoj industriji i razlog zašto je nedavno pomoćnik ministra poljoprivrede za šumarstvo Ivica Francetić podnio ostavku koju je obrazložio osobnim razlozima.
Uvjeti za gospodarenje šumama, uključujući i količine drveća koje se mogu posjeći, određuju se šumskogospodarskim planovima. Svako se stablo evidentira i prati se njegov rast. Posljednjim planom iz 2016. utvrđeno je kako ukupna drvna zaliha svih šuma u Hrvatskoj iznosi 419 milijuna kubičnih metara, od čega je 84 milijuna u šumama privatnih šumoposjednika. Unatoč sječi količina drva odnosno drvna zaliha se godišnje povećava za 10 milijuna kubika. HŠ u svojim rasadnicima godišnje uzgoji devet milijuna sadnica – najviše hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka, bukve, poljskog jasena, crne johe, raznih borova i smreka – koje se posade u šumama. Po planu za razdoblje od 2016. do 2025., godišnje se u svim šumama može srušiti u prosjeku 8 milijuna kubičnih metara – 6,4 milijuna u državnim i 1,6 milijuna u privatnim šumama. Po planu bi u državnim šumama ove godine trebalo biti posječeno 6,3 milijuna kubika drva, što je osjetno više nego prije 10 godina – 2008. posječeno je nešto manje od 5,2 milijuna kubika. Za privatne šume HŠ nema podatke jer za njih nije nadležan.
Privatni vlasnici u svojim šumama ne bi smjeli niti jedno drvo otpiliti bez dozvole Poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe i šumarije čiji stručnjaci izlaze na teren i obilježavaju ona stabla koja smiju biti posječena. I u privatnim i u državnim šumama svake se godine evidentiraju slučajevi ilegalnih sječa, no HŠ ima dobro organiziranu čuvarsku službu čiji lugari paze da takvih krađa bude što manje. Prošle je godine ilegalno posječeno 19.000 kubika drva u šumama kojima gospodari HŠ, što je 0,0003 posto ukupno posječene drvne mase. Najviše takvih slučajeva zabilježeno je na području Siska, Gospića, Karlovca i Nove Gradiške, koja spadaju i među najsiromašnije u Hrvatskoj.
– U slučaju kada je takva sječa počinjena lugari trebaju evidentirati količinu ilegalne sječe i pokušati utvrditi počinitelja. Kad je počinitelj poznat, od njega se direktno naplaćuje šteta, a ako nije poznat počinitelj, onda se obavještava policija. U svakom slučaju, svaka ilegalna sječa je evidentirana, obračunata je visina štete i sa svakim slučajem upoznata je policija i, po potrebi, sudstvo, kojima je zadaća da pronađu i sankcioniraju počinitelje – kažu u Ministarstvu poljoprivrede.
Krađa ima daleko više u privatnim šumama koje nitko ne nadzire, a lak plijen za kriminalce su, kaže Žagar, manje šume o kojima nitko ne vodi brigu jer im je vlasnik nepoznat zbog neriješenih imovinskih odnosa ili imaju velik broj suvlasnika od kojih neki više nisu živi ili nisu u Hrvatskoj. A ima i vlasnika koji ilegalno sijeku vlastite šume, tj. iz njih izvuku daleko više drva nego što im je šumarija dozvolila.
– Takvo ilegalno drvo zbog velike potražnje nije problem prodati. Riječ je o švercu i na državi je da se protiv njega bori. Imamo dobru suradnju s policijom i carinom koje provode kontrole kamiona koji prevoze drvo jer je tako na cesti najlakše otkriti one koji ilegalno sijeku i prodaju drvo – ističe Krešimir Žagar.
Tako je sisačko-moslavačka policija u rujnu prošle godine zbog pustošenja šume i krađe stabala na području Gvozda kazneno prijavila trojicu muškaraca od kojih je jedan mađarski državljanin vlasnik šume u kojoj je posjekao tisuću stabala, višestruko više nego što mu je bilo dozvoljeno, a šteta je procijenjena na oko 300.000 kuna. Ta je šuma prije bila u vlasništvu četvorice državljana Srbije. Za prijevoz ilegalnog drva počiniteljima je djelatnik šumarije izdao dokumente tzv. popratnice s neistinitim podacima o količini drva zbog čega je prijavljen za zlouporabu položaja i ovlasti. Nažalost, velika većina počinitelja sličnih kaznenih djela nikada ne bude otkrivena.
Marijan Kavran iz Drvnog klastera ističe kako se, s obzirom na cijenu drva i druge korisne funkcije šuma, hrvatsko šumsko bogatstvo procjenjuje na barem 150 milijardi eura, što je i potencijalni mamac za strane ulagače. Hrvatskoj drvnoj industriji godišnje je namijenjeno 2,4 milijuna kubičnih metara drva iz državnih šuma.
– Uglavnom je postignuta neka ravnoteža, bilo regionalna ili prema vrstama sirovine, ali nezadovoljnika u redovima industrije ima dosta. Uvoz trupaca također je u porastu i danas je normalno da naše tvrtke uvoze trupce iz Slovenije ili Austrije kako bi osigurale dovoljno sirovine. Na svjetskom je tržištu slavonski hrast lužnjak apsolutni hit, nadaleko poznat i tražen kao drvo odličnih karakteristika pogodno za proizvodnju drvenih podova i masivnog namještaja. Svi koji danas rade s hrastom imaju konkurentan proizvod koji je tražen na najboljim tržištima. Bukve imamo najviše, 38 posto ukupne drvne mase, i ona za sada ima stabilnu potražnju na tržištima Bliskog istoka. Drvna industrija snažno se razvija i stalno ulaže u proširenje kapaciteta te je konstantno gladna dodatnih količina sirovine, no uvažavanjem sporazuma između industrije i Hrvatskih šuma uspijeva se održati balans između prirodne ravnoteže i potreba industrije – zaključuje Kavran.
Naglašava kako upravo drvna industrija povećava zaposlenost u slabije razvijenim ruralnim područjima, posebice u Slavoniji, Lici i Gorskom kotaru, i već godinama ostvaruje preko deset posto hrvatskog izvoza, u kojem finalni proizvodi čine više od 65 posto, a drvo kao sirovina najviše 5 posto. Šumarski i drvni sektor zapošljava 53.000 radnika, a sama prerada drva i proizvodnje namještaja oko 35.000 radnika. Hrvatska je, ističe on, četvrti najveći proizvođač masivnog parketa u svijetu kao i važan proizvođač modernih drvnih goriva – drvnog peleta kojeg se godišnje proizvede 300.000 tona, što je 1,2 posto ukupne svjetske proizvodnje i prava rijetkost u konkurentnosti hrvatskom gospodarstvu u odnosu na globalno tržište s obzirom na to da 85 posto peleta ide u izvoz.
Povezani tekst:
