GODIŠNJICA POVELJE KULINA BANA: Ovo su tri najveća mita o ovom dokumentu

Srednjovjekovni bosanski vladar, ban Kulin 1189. godine izdao je dubrovačkom knezu povelju kojom mu je garantirao slobodu trgovine u Bosni. Povelja je izdata na današnji dan, a ovaj datum posljednjih godina naročito je eksploatiran u javnosti pa se uz ovaj dokument niže nekoliko mitova.

Povelja Kulina bana je nesumnjivo važan dokument i važan segment povijesti naše države. Važan je zbog povijesnog kontinuiteta, kao jedan od najstarijih poznatih južnoslavenskih dokumenata te zbog samog sadržaja.

U 12. stoljeću je postojao vladar Bosne koji je imao takvu kontrolu da je mogao garantirati slobodu trgovine susjedima. Imao je kancelariju i pisara, što govori o prisutnosti pismenosti, ali isto tako povelja govori o poduzetničkom duhu i važnosti razvoja diplomatskih odnosa.

Međutim, ovaj dokument je poslužio i posljednjih godina služi kao osnova na koju je izgrađeno nekoliko mitova s naročitim naglaskom na zloupotrebu u dnevnopolitičke svrhe.

Prvi mit koji ćete čuti ili pročitati danas je da je Povelja Kulina bana “rodni list BiH”. To je možda najuvrježeniji mit nastao na površnim i romantičarskim valovima te potrebom da se na silu izgradi patriotska priča o jednom datumu.

Drugi mit: Danas ćete vidjeti i kako se naglašava da je Povelja Kulina bana dokaz koliko je Bosna bila snažna i razvijena. Naravno i to je još jedan mit i romantičarski pristup koji nema nikakvo utemeljenje. Država Kulina bana prema dostupnim, izuzetno oskudnom izvorima je bila određeni politički i ekonomski faktor.

Kulin je održavao odnose sa tada vjerovatno najvažnijim vanjskotrgovinskom partnerom – Dubrovnikom

Ban je imao pismen dvor, odnosno bio je okružen ljudima koji su imali iskustvo dijaka, odnosno pisara. Međutim sve je to daleko od toga da se danas može tvrditi o razvoju i snazi srednjovjekovne Bosne iz doba Kulina bana.

Dakle, govorimo o kraju 12. stoljeća, i srednjovjekovna Bosna je nakon Kulina prošla kroz izuzetno buran period vojnih, vjerskih i političkih pritisaka. Srednjovjekovna Bosna će tek u 14. stoljeću doseći veliki ekonomski, geografski i svaki drugi razvoj. Kulminaciju je doživjela u vrijeme Tvrtka I Kotromanića kada je proglašena i kraljevinom.

Drugim riječima doba bana Kulina je moguće bila osnova za razvoj, ali daleko od toga da se u nedostatku izvorne građe taj period može smatrati vrhuncem bosanske države.

I treći mit koji je najviše motiviran dnevnopolitičkim faktorom je pozivanja na vraćanje originala povelje u BiH.

Prije svega historičari smatraju da original povelje ne postoji već postoje tri prepisa nastala u srednjem vijeku

Dva od navedenih se čuvaju u arhivu u Dubrovniku, a treći u Sankt Peterburgu u Rusiji, za kojeg se pretpostavlja da je ukraden iz Dubrovnika u 19. stoljeću.

Bosna ni na jedan od tih primjeraka nema pravo posjedovanja i sve izjave političara kako će raditi na tome da Bosna dobije svoj primjerak su jeftina populistička priča. Jedino na čemu može raditi politika je eventualno posuđivanje povelje i njeno izlaganje.

Odnos prema znanosti

Međutim, u tome se ogleda svo licemjerstvo odnosa prema znanosti i povijesti generalno. Srednjovjekovna prošlost ove države se koristi kada to treba politici, a u praksi politika nije uradila ništa kako bi se taj dio prošlosti Bosne najbolje sačuvao u znanstvenom i stručnom smislu.

Umjesto pokazivanja političkih mišića jednom godišnje kada se obilježava datum nastanka povelje, efektnije bi bilo da svi kojima je stalo do povijesti ove države ulože jednako toliko energije u financiranje u znanost, u mlade stručnjake koji će otići u arhive, usavršiti iščitavanje ove i drugih važnih povelja. U osnivanje nekog instituta za mediavelistiku koji je godinama obećavan itd.

Kada na taj način uložite u znanost, nebitno je gdje je povelja Kulina bana. Ona će živjeti tu. Sve drugo je jeftini populizam.