Gospodarenje šumama na hercegbosanski način

Glavna skupština UN-a proglasila je 2011. Međunarodnom godinom šuma s ciljem podizanja svijesti o održivom upravljanju, očuvanju i održivom razvoju svih tipova šuma. Stoga su sve države članice UN-a pozvane da se tijekom ove godine potrude kako bi na pravi način obilježili ovu godinu. Preporučeno je da se naglasak posebno stavi na edukaciju javnosti kako bi se upoznala s dobrobitima koje šumski ekosustavi daju cijelom planetu, a  samim time i čovjeku. Koje su to dobrobiti?

Često se (s pravom) kaže da su šume “čuvari prirode”. Njihove općekorisne funkcije odražavaju se u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere, zaštiti zemljišta od erozije, bujica, poplava, utjecaja na klimu, vodni režim i hidroenergetski sustav te utječu na plodnost zemljišta kao bitnom određenju poljoprivredne proizvodnje. Šuma ima iznimnu vrijednost i za čovjeka: štiti i unaprjeđuje našu okolinu, utječe na ljepotu krajolika, stvara povoljne uvjete za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju te osigurava povoljne uvjete za razvoj turizma. Ukratko: o šumama život ovisi!

S biološke strane gledano, šumski ekosustavi često su prošarani raznim staništima što povećava njihovu biološku raznolikost (vode tekućice, izvori, bare, cretovi, šumski rubovi, šumske čistine, stara stabla, sušci, trulo drvo i dr.) te u šumama doista nalazimo cijeli niz prekrasnih organizama za proučavanje, divljenje i smiraj nakon radnoga tjedna.

U prošlosti je šuma prekrivala gotovo dvije trećine kopna, ali do danas je više od polovice toga bogatstva uništeno pretjeranom sječom. Sječa se vršila uglavnom zbog drvene građe i materijala za potpalu ili kako bi se napravio prostor za obradive površine. Većina danas preostalih šuma naknadno je zasađena, ali ipak postoje dragocjene prašume u kojima stabla nisu zasadili ljudi.

Sada nešto o „gospodarenju“ šumama na području naše općine. Nažalost samo se uvjetno može govoriti o šumama, jer su se one gotovo izgubile obilježja koji ih čine šumama. Ono čega je bilo prije petnaestak godina sada više nema, ostala su samo stabla koja su ili skroz mlada ili  oboljela. Da je tu rasla prava šuma podsjećaju samo odsječeni panjevi. Flora i fauna je ozbiljno ugrožena, a neke vrste su čak nestale. Teško će se u narednom razdoblju pronaći i drva za ogrjev, da ne govorimo o tzv. „tehničkom“ drvu koje se koristi u drvnoj industriji.

O ramskim šumama „brigu“ vodi poduzeće „Šume Herceg-Bosne“.

Poduzeće je imalo svoju ispostavu u našoj općini (kažem „imalo“ jer je u zadnje dvije godine došlo do nekih previranja oko nadležnosti, status još nije riješen!), zapošljava(lo) je nekoliko ljudi, a poslovalo, naravno, s gubicima. Šuma se sjekla a pare završile u privatnim džepovima.  Razdoblje od 1995. do 2010. jedno je od najcrnjih razdoblja za naše šume u posljednjih nekoliko stoljeća.

Oni koji su u ime poduzeća „Šume Herceg-Bosne“ „gospodarili“ šumama, za sobom su ostavili stravu i užas, degradirali prirodu a pare podijelili. Od ukupnog broja posječenih stabala, čak ih je 90% posječeno „na crno“, ne zna se dakle tko ih je posjekao i gdje su završila. Da stvar bude gora, ti isti ljudi danas su najglasniji u obrani tobožnjih nacionalnih interesa tog istog naroda kojem su opljačkali najznačajniji prirodni resurs.

Kratki rezime sadašnjeg stanja:

Što sada imamo?
1.    Imamo uništen ekološki sustav.
2.    Imamo radnike bez uplaćenih doprinosa i plaća.
3.    Imamo šume bez drveća.
Što sada nemamo?
1.    Nemamo ovog prirodnog resursa.
2.    Nemamo desetke miliona maraka koji su „iscurili“ tko zna gdje.
3.    Nema ni jednog četvornog metra zasađenog novim nasadima.
4.    I vjerovali ili ne, gotovo da nemamo ni hlada u šumama.
Tako to biva sa šumom kad se o njoj brine poduzeće „Šume Herceg-Bosne“.

Piše: Ilija Šarčević – Prometej.ba