Gradac; Mjesto Uzdolske Kalvarije i zapisničar povijesti
U župi Uzdol na prvu korizmenu nedjelju 18. veljače 2024. godine održana je pobožnost Križnog puta od Kolakušića do vrha brada Gradac u Ljubuncima. Pobožnost je predvodio župnik don Ivan Ivančević, a križ su od postaje do postaje nosili sudionici pobožnosti. Naredna pobožnost zakazan je za 3. ožujka 2024. godine u 15 sati.
Mjesto Uzdolske Kalvarije i zapisničar povijesti
Pučke pobožnosti su osebujne. One su plod vjerovanja. Ponekada se čini da su pomalo izvan teoloških okvira. Vjernici se mole u svim zgodama, hodočaste na mnoga mjesta; zavjetna, povijesna i ona mjesta koja u sebi skrivaju legendu s važnom porukom vjere.
Rama je područje u kojem su sačuvane mnoge pučke pobožnosti. Jedna od tih je posjećivanje i obilazak grobova za koje se vjeruje da su tu ukopani bogobojazni i pobožni ljudi. Takvih zavjetnih mjesta najviše ima na području župe svetog Ivana Krstitelja Uzdol. U ovoj župi takvih mjesta je više od deset.
No, jedna pobožnost zauzima posebno mjesto. To je pobožnost Križnog puta na brdo Gradac.
Korizmena je nedjelja, tiho i sjetno popodne. Dolazite u mjesto Kolakušići, prolazite prema zaseoku Betine i Madžari. Kad tu na putu okupljaju se ljudi. Tiho razgovaraju i čekaju početak Križnog puta. Okupljeni oko prve postaje iz izraza njihovih lica čita se skrušenost i neka vrsta očekivanja.
Uz prvu postaju koju predstavlja klesani kameni križ naslonjen je drveni križ. Tada se začuše prozivke tko nosi križ od prve do druge postaje i tako redom sve do zadnje, četrnaeste. Prilikom dolaska na ovu pobožnost, vjernici se prijavljuju koji žele nositi križ. Iz njihove želje osjeti se težnja suživljenosti s Isusom koji je nosio puno teži križ za čovječanstvo.
Ideja o izgradnji Križnog puta
Sve je krenulo s idejom nekadašnjeg uzdolskog župnika don Miljenka Džalte. Često brz s mnogim idejama i projektima, započeo još jednu za koje je nadahnuće dolazilo samo od sebe, iz okruženja. A don Miljenko ga je jedva dočekao i proveo u djelo. Razgovori i savjetovanje sa župljanima i župskim vijećem dosegli su punu podršku realizacije. Postavljeni su križevi iz župskih groblja kao postaje, a na samom vrhu Graca izgrađena je drvena kapelica. Na Cvjetnicu 2009. godine biskup dr. Pero Sudar blagoslovio je kapelicu posvećenu svetoj Majci Tereziji iz Kalkute i Križni put.
Don Miljenko o Križnom putu na Gradac je za Katolički tjednik ranije izjavio: „Gradac je brdo iznad Ljubunaca koje ima svoje posebno mjesto u povijesti ovog kraja. U Domovinskom ratu tu je bila prva crta obrane. Tada su pronađeni i neki arheološki nalazi. Inače, za Gradac se pričalo da je tu postojao nekada grad pa je sigurno po tome i dobio ime. Zbog dvostrukog značaja ovom mjestu smo željeli dodati još jedan posebni značaj, a to je spomen na muku Isusovu i na taj način mu dati neku vrstu zaštite od moguće devastacije divljih istraživača. Kao postaje izabrani su odbačeni križevi iz mjesnih groblja župe. Ti križevi koji su nekada stajali kao nadgrobni spomenici zamijenjeni su u grobljima modernim granitnim, stajali po strani te su bili izvrsno rješenje za postaje. Križeve iz groblja u Donjoj Vasti, Ljubuncima i Krančićima dovezli samo i rasporedili za jedan dan. Dva velika kamena križa za početak križnog puta postavila je dizalica iz Elektro Rame jer su bili preteški, a sve ostalo su završili župljani župe Uzdol s kamenim postoljima za jedan dan. Ondašnje vlasti općine Prozor-Rama dovršili su put na Gradac, darovali građu za kapelu i redovito čistili put na Gradac ako bi pao snijeg u korizmi. Odmah prve korizme ljudi su počeli dolaziti na Put križa u velikom broju, pa čak i preko dvije stotine. Dolazili su vjernici iz župe Uzdol i drugih ramskih župa, pa i šire. Vjernici su dolazili po hladnom, kišovitom i snježnom vremenu.“
Početak Križnog puta je na oko 720 metara nadmorske visine. Odatle su postaje raspoređene na duljini od dva kilometra. Put je krivudav, ali ipak ima dovoljno uspona. Treba se popeti na 917 metara nadmorske visine. Molitva ili pjevanje Gospina plača od postaje do postaje jedino su što se čuje dok vjernici hode.
Tijekom postavljanja Križnog puta izrađen je i posebni drveni križ koji vjernici nose za vrijeme pobožnosti. Od samog početka taj križ čuva obitelj Jakova Kolakušića.
Župa Uzdol i njezine povijesne Kalvarije
Župa Uzdol ima još zavjetnih mjesta gdje se iskazuje osobita pobožnost. U Ljubuncima, na Vrdolu, preciznije na lokalitetu Mašeta nalazi se grob za koji vjernici vjeruju da je ukopan biskup. Tu je i kapelica posvećena svetom Petru i Pavlu okružena stećcima. U Donjoj Vasti, mjesto Purićevina grob je mučenika fra Stjepana Barišića iz Neretvice. Fra Stjepana su mučili i ubili partizani u Drugom svjetskom ratu. Njegov grob nije nikada bio zaboravljen, no, bivši župnik don Miljenko Džalto je to sa župljanima uredio i sredinom srpnja uvijek je zavjetna misa na njegovu grobu.
Župa Uzdol je bogata sa zavjetnim mjestima i svako od njih je od nekog posebnog značaja za vjernike
Križni put na Gradac je većinom korizmenih nedjelja s početkom u 15 sati, izuzev Cvjetnice kada je zajednički organizirana pobožnost za sve ramske župe na brdu Gračac, Podbor, na Ramskom jezeru. Ovaj Križni put nadilazi župu. Pobožnost je uzdolske župe, ali se proširila i na druge župe Rame pa sve do Mostara i Uskoplja. Vjernici rado dolaze sa svojim molitvama i zavjetima. Križne postaje imaju svoji posebnu simboliku za ove ljude, jer je ovaj kraj kroz povijest prolazio svoje kalvarije. Pobožnost Križnog puta oslikava i patnje ovog naroda i nevine žrtve za vjeru i dom. To su upravo pokazale žrtve mučki ubijenog fra Stjepana Barišića i četrdeset jedne osobe u ovom zadnjem ratu kada su na najsuroviji način ubijena djeca, žene starci. Upravo Isusov križ nas poziva na praštanje i trpljenje, jer uvijek iza toga slijedi spasenje. Zavjetni križ od postaje do postaje nose župljani naizmjenično. Njihovo nošenje križa je suživljavanje s Kristovim križem koji je nosio na svom Križnom putu.
Sudjelovanje mladih i djece
Hodeći s vjernim pukom na ovom Križnom putu razmišljate o povijesti kršćanstva, o povijesti ovog kraja, o napastima i udarima bura i oluja pred kojima vjernici i Hrvati Uzdola nisu nikada pokleknuli. Svaki onaj korak u snijegu ili mokroj blatnjavoj cesti ostaje utisnut u život. Razmišljate o Veronikinom rupcu i Isusovu liku otisnutom u njega i pitate se što možete učiniti da više nikada nitko ne treba za nas nositi križ.
Pogledate oko sebe i vidite mlade i djecu kako smjelo kroče za križom. Osjetite ushićenje i hrabrost pogledom na tu pobožnu mladost.
Dodirivanje neba na vrhu Graca
Skrušeni hod. Korak za korakom, molitva za molitvom i prođe skoro dva sata hoda od prve do zadnje postaje na samom vrhu Graca, na 917 metara nadmorske visine. Lica ozarena, duh ojačan, srce hrabro. Osvrnete se oko sebe i vidite planinske vrhove Vrana, Raduše, Čvrsnice, Vranice, Prenja, a vama se čini kao da ste veći od svih tih planina. Kao da ćete dodirnuti nebo, mjesto koje nam je odavno pripravljeno. Dole u dolini huči Ljubunačka Rika, na istoku ispod Lisine ponosno stoje i ističu se uzdolske crkve.
Netom ispod drvene kapelice svete Terezije iz Kalkute arheološka istraživanja izronila su temelje crkve iz 4. ili 5. stoljeća. Eto još jedne lijepe potvrde i značaja ovog Graca i prisutnosti vjere na ovim prostorima.