Hod s djelatnicima i volonterima Crvenog križa Prozor-Rama u dostavi namirnica potrebnima

Svježe je treće travanjsko jutro. Kako bi stari rekli: „Još miriše snijeg s planine.“ Da, miriše i hladnoćom obasipa ova travanjska jutra.  Nema  velikih kretanja u Prozoru. Tek po neki pješak i vozilo poručuju kako se ljudi ovdje drže zadanih uputa i hodaju samo oni koji moraju.

Nadomak zgrade pošte i Doma kulture začuše se tihi glasovi. Djelatnici i volonteri Crvenog križa utovaraju u kombi vozilo potrepštine za najpotrebnije. Broje se paketi, vode zapisnici, a Ivan još jednom vrši kontrolu vozila i popunjava kilometražu u radni nalog. Danijel izdanje upute i ponosno ističe kako ide po vozilo koje je nabavila općina Prozor-Rama za potrebe rada Crvenog križa.

Sve je spremno i nakon fotografiranja pred kombijem ekipa sjeda u vozilo i kreće na teren točno u 9 sati kako je i planirano. Jedna ekipa ode na teren, a druga ostaje, posprema prostorije i priprema namirnice za druge građane kojima će to biti dostavljeno narednih dana. Naime, već desetak dana Crveni križ Prozor-Rama dostavlja  namirnice najugroženijem stanovništvu općine Prozor-Rama, a sve je to osigurala sama Općina.

Vožnja do prvog odredišta je krenula. Tišina, svi sjede s maskama na licu, rukavicama…a onda započe priča. Ne priča se o koroni i njezinom brzom osvajanju svijeta. Započe priča o zanimljivim životnim dogodovštinama iz djetinjstva i mladosti. Smijeh, smijeh i radost zavlada ovom zanimljivom družinom.

U tako ugodnom raspoloženju stiže se i do onih kojima se dostavljaju potrepštine. Neki su na njivi i već sade povrtlarske kulture, neki su u svom domu, a neki čekaju ispred kuće. Volonteri Ivana, Josipa i Dino nose brašno i pakete s namirnicama. Indira bilježi da sve bude kako je planirano po predviđenom popisu. I onda kada mislite da već idete dalje započne razgovor s „čeljadma“. O čemu se razgovara? O životu, o ovom lijepom danu, ali i potrebi zaštite i opreza od te nesretne korone. Tada vidite dobru narav naših ljudi. Donosi im se potpora, a oni bi odmah uzvratili na svoj neki način, ako ništa barem kavom. Rado bi se popila kava i malo porazgovaralo, ali vrijeme je takvo. Ide se dalje..

Danas je obilazak Donje Rame, od Luga do Hudutskog. U vožnji od naselja do naselja volonteri izrazito dobro raspoloženi. Prolazeći kroz naselja susrećemo mještane kako pomalo rade oko svojih obiteljskih kuća, a Dino, lijepo odgojen momak rado se javi svakome i uljudno pozdravi i mlado i staro s jednakom srdačnošću.

Ova ekipa volontera kao i druge ekipe rado i često pomažu. Ipak, nisu imali prilike i potrebe  obići sva naselja u općini Prozor-Rama. Osim humanitarnog rada ovo je i malo upoznavanje užeg zavičaja. Radoznalo promatraju i raspituju se o svim naseljima, običajima i ostali smo zadivljeni njihovim poznavanjem etnografskih, geografskih i kulturoloških značajki Rame.

U cjelodnevnom hodu mora se napraviti i neka stanka za objed. Hm, objed? Nije to objed, nego ono dječje umakanje kruha u konzervu (pašteta od tune). I svi jednako poste bez obzira na vjersku pripadnost.

I kave se uspjela popiti i to ona prava putnička. Na benzinskoj postaji „Europetrol“ kratka stanka tek toliko da se procijedi kava iz samoposluživanja i onda ponovno u vozilo. Da je kava izvrsno sjela potvrdila je pjesma u vozilu. Maska i viziri nisu smetali za laganu pjesmicu i izvrsno raspoloženje.

Od naselja do naselja stiglo se do najjužnijih točaka naše općine, Hudutskog i Lizoperaca.

Humana gesta i lijepo društvo učiniše da je vrijeme prošlo kao dlan o dlan.  Jedna mala žrtva koja donosi dosta radosti u ovo čudno depresivno vrijeme.  Nesebičnost i požrtvovnost djelatnika i volontera Crvenog križa uz veliku potporu općine Prozor-Rama učiniše te dane lakšima mnogim ljudima. Do sada je podijeljeno oko 150 paketa pomoći.  Nađe se i onih koji su bili na popisu za dostavu namirnica, no, izrazili su želju da se to prenamijeni nekome drugom. Lijep je i taj čin. Sve ovo pokazuje kako imamo dobar osjećaj za druge, za ljude oko nas i da nismo sami i nećemo nikada biti dok je Boga, vijeka i ljudi.