Hrvatska je nakon grča u uvodu utakmice stigla do uvjerljivog slavlja protiv Maroka
Hrvatska je u drugom krugu SP-a i u njega u Malmo nosi dva boda, a prvi susret u nastavku igrat će u četvrtak protiv Danske. Odlazi iz Jonkopinga s pobjedom protiv Maroka u kojoj se dugo tražila, inzistirala na obrani 5-1, makar je ona na startu utakmice izgledala vrlo loše.
Maroko je poveo nakon vodstva Hrvatske 2:1 čak 5:2, a nešto kasnije i 9:4. Nikako to nije izgledalo dobro. Zaletavali su se Marokanci, zabijali skok šuteve, mi smo gledali.
Pivoti Maroka postavljali su se na Martinovića, ostali su nam radili probleme, Šunjić koji je počeo utakmicu na golu nije uspio obraniti niti jednu loptu. Počeo je u početnoj postavi i Karačić koji je u 10 minuti zaradio isključenje i ostao kasnije na klupi, a ostalo je recimo bila klasika, piše Sportske.jutarnji.hr
I tek nakon tog lošeg uvoda počeli smo funkcionirati, obrana je počela konačno raditi faulove i makar je u svemu tome bilo i puno ispadanja, sve je izgledalo puno bolje. Na gol je došao Slavić, na sredinu Cindrić koji nas je povukao do preokreta, u napadu je Šarac mijenjao Duvnjaka koji je igrao samo obranu.
Prvo smo zabili 4:0 seriju, onda je Maroko na 8:9 zvao time out, ali više nas nisu mogli zaustaviti. U 21. minuti prvi puta smo došli do izjednačenja nakon dugo vremena, a u 25. minuti smo prvi puta i poveli, te na kraju prvog poluvremena imali dva gola prednosti.
Dakle, čim je počela obrana koja djeluje agresivnije, koja zna napraviti faul, sve je izgledalo puno bolje
U njoj je Gojun nadopunio Musu iza Duvnjaka, Jelinić je odigrao dobru rolu na halfu i zabijao lake golove i zadnjih 10 minuta prvog dijela je bilo onako kako smo morali izgledati od početka ovog SP-a. Protiv Egipta nismo to dočekali, protiv SAD nije trebalo, ali sada je i te kako dobro došlo.
Da ne bude zabune, nije to izgledalo nešto posebno za pohvaliti, ali je izgledalo znatno bolje nego do tada. Dino Slavić je opet pobranio par nemogućih stvari i vratila nam se krv u obraze.
Morali smo na tome ustrajati i u drugom dijelu, taj ritam općenito moramo pojačavati, jer nam susret s Danskom vjerojatno može biti susret odluke, a bit će teže braniti se protiv Hansena, Gidsela i društva, nego protiv El Hakimiya, Harchauia i ostalih.
Maroko je radio sve više gluposti, isključenja i to je nama napadački jako dobro došlo. Zaboravljali smo na početku nastvaka raditi prekide, ali je Slavić podržao trud, pa smo se već nakon 5 minuta nastavka popeli na +5, što je izgledalo jako dobro. Cindrić je nastavio u dobrom raspoloženju, a Marokanci su nakon -6 pokušali novim time outom zaustaviti potonuće, no to je bilo sve teže i teže.
Horvat je na +7 počeo s intenzivnijim promjenama, što je naravno ostavilo traga, ali intenzitet nije bio toliko jak da se moralo.
Šušnja je došao na sredinu obrane, Mihić ispred njega, Šebetić na jednog halfa, Karačić i Cindrić na krajeve
Mijenjali smo dva igrača napad – obrana i sve to nije bilo potrebno kada smo počeli izgledati vrlo OK. Maroko je naravno spustio prednost na -5, pa je Horvat zvao time out, jer drugo poluvrijeme je bilo tek na polovici.
Faule smo opet radili rijetko, ali su nas Marokanci počastili novom serijom gluposti, pa smo ponovo otišli na sedam razlike, dobre volje je bio Šebetić, a sada je malo prednji bio Jelinić, pa opet Mihić… Kod nas to ide lagano, možda malo prebrzo i prelagano, no za trud dečkima kapa dolje. Da bi bilo čvršće, vartio se Šarac na halfa i išli smo mirno prema kraju.
Mihićeva brzina je bila previše za Marokance, a u 29. popeli smo se i na +10 (34:24) i to je bila jako dobra stvar. A završili smo na +12. Dobro i samo jako dalje.
