Hrvatski vaterpolisti razbili viceprvaka svijeta Grčku i plasirali se u polufinale

Hrvatski vaterpolisti, popularne Barakude razbili su grčku ekipu 13:8 i plasirali se u polufinale.

Četvrto EP uzastopno Barakude su u polufinalu! “Gorjet” će Sava do sljedećeg utorka, Hrvatska će se do zadnjeg dana ovog turnira boriti za medalju. Koju, kakvu, koje boje, ostavimo taj odgovor za dane koje slijede. Vaterpolsko se ludilo nastavlja. Hrvatska je fanatičnom obranom i napadom koji je napokon proradio u drugom poluvremenu svladala Grke koji nas niti u 13. utakmici na kontinentalnim smotrama nisu uspjeli dobiti. Koji će i još jedno EP ostati bez medalje. Ha, svatko ima svoju “crnu mačku”. Hrvati su to Grcima, barem na EP, –  javlja Jutarnji.hr

Postave glede, izbornik Tucak je na tribini ostavio Filipa Kržića koji je igrao dosad samo protiv Francuza u Dubrovniku u 2. kolu nadmetanja u skupini, te Franka Lazića, dosad jedinog koji nije uskočio u vodu. Kako u Gružu, tako ni sada uz Savu.

Što se atmosfere tiče, u Zagrebu se nije igralo pred više navijača još od EP 2010. kada se na otvorenom bazenu gotovo pa svakog dana okupilo 5.000 do 5.500 navijača. Razumljivo donekle jer u spomenutom su razdoblju, kada su klupska natjecanja u pitanju trofeji u ovećem broju “zaobilazili” momčad kojoj je ovaj bazen uporište. No, s Barakudama nema, niti je ikad bilo problema. Ovi su dečki uvijek i posvuda punili tribine po našoj domovini. Split, Šibenik, Dubrovnik, Slavonski Brod, Varaždin, Rijeka, Sisak, Vukovar, a dakako da glavni grad nije iznimka.

Sad je vrijeme posvetiti se utakmici.

Prvi napad – peterac. Bravo za Vrlića koji ga je izborio, ali i čestitke uz malo sreće Harkovu. Udarac mu je obranio Zerdevas, ali se lopta odbija Kosti na ruku za 1:0. Samo, na drugoj strani Kakaris s 2 metra pogađa za 1:1, a u sljedećem napadu Grka izbacuje Biljaku, a Fountoulis s igrače više preokreće za 1:2 u korist gostiju. Fatović je u zadnjim sekundama napada poravnao, vanjski šut, na asist Butića. Isti igrač međutim pravi prekršaj za peterac Grka (Genidounias, 2:3), a onda griješi u predaji lopte u napadu. Ipak, preko Jerka Marinića Kragića s lijevog vanjskog i s igračem više dolazimo do novog izjednačenja – 3:3. Prvih osam minuta u jednom je bilo u skladu očekivanja – izjednačena igra i rezultat. No drugo, kada je u pitanju rezultat – čak i puno golova, barem kada su u pitanju ogledi ove dvije reprezentacije.

Ono što nam je nedostajalo u napadu u tim trenucima je – opasnost. Naime, lopta kada bi i bila u posjedu, nije bilo napada, pogleda na gol, nasrtaja, ono što se zove u vaterpolu, “biti opasan”. Kada dođu zadnje sekunde, tada se tek kreće k golu. Ono što je i dalje bilo vrlo dobro, i to veseli, je obrana. U drugoj je četvrtini Bijač spojio 5 sjajnih obrana, pa i onu kada je Papanastasiou znalački “okrenuo” Marinića Kragića na desnom krilu i došao “oči u oči” s Bijačem. Sve je to u redu, od obrane do Bijača, ali napad i neodlučnost šuta “drži” nas još od Dubrovnika. Teško shvatljivo. Bilo je u velikom broju napada sjajnih situacija za pucati, ali je li riječ o strahu od promašaja, nesigurnosti, vječno se tražio potez više, dodatna asistencija, cure sekunde i napadi su propadali. Tako je to izgledalo u prve dvije četvrtine, iako… naslučivalo se i tada ono nešto.

Minutu i 54 sekunde do kraja krasno je potegnuo Ante Vukičević, točno onako kako cijelo vrijeme tražimo. Hrabro, odlučno, s vanjske pozicije za drugo vodstvo nakon obog početnog, 5:4. No, u 45 sekundi primamo dva gola. Prvo Argyropoulos iz peterca, a onda pet sekundi prije kraja Papanastasiou iz prounapada koji je posljedice upravo neodlučnosti u našem napadu. Vremena koje je “iscurilo”. Olako, jeftino primljen gol. Točno ono što nikako ne smijemo, ne na takav način. U poluvremenu 6:5, ali za goste.

U prvom napadu treće četvrtine, Hrvatska daje gol kakav malo demoralizira suparnika. Pozicijski napad, Lončar na 2 metra. Sjajno zagrađivanje i šrauba – 6:6. Treća minuta treće dionice, sada mi vodimo. S igračem više (izborio Butić, s tim da je tu bilo i Argyropoulosovog udaranja), Jerko Marinić Kragić zabija za 7:6! Treći gol JMK, sve s igračem više, u dugačkom napadu, do zadnjih sekundi. Igra živaca. Ovo je potencijalna četvrtina odluke jer u ovakvoj utakmici, izjednačenoj i tijesnoj, onaj tko se prvi uspije “odlijepiti” na 2 gola razlike… Nećemo završiti rečenicu. Zato je napad s igračem više završio Vukičević, 8:6, s lijeve strane i s igračem više.

Obranu smo sada pojačali do savršenstva, do granice fanatičnosti! Fizički potpuno nadjačali. Uostalom, u ovoj četvrtini gola primili nismo, a na drugoj strani su Barakude “utrpali” 4 komada. Samo 48 sekundi prije konca ove dionice, Jerko Marinić Kragić, naš neustrašivi razarač JMK realizira peterac koji je izboren s igračem više. Uoči zadnjih 8 minuta, 9:6 za Hrvatsku. To je… Ne, i opet nećemo završiti rečenicu. Nema teorije. Do zadnje sirene. Do zadnjeg daha!

U prvom napadu zadnje dionice, 10:6 – Luka Lončar s igračem više. Kada je Lolo Fatović “zavukao” s lijevog krila, pobjegao pozornosti za gol, za 11:6, a na semaforu piše 5.56, pa… mislimo da je to to! Da je sigurno bili smo uvjereni kada je Fatović pogodio s lijevog vanjskog za 13:6, tri i pol minute prije kraja. Bogami, ovo ipak nismo očekivali. Jesmo pobjedu, njoj se nadali i vjerovali, ali ovako visoku, nikako. Punih 13 i pol minuta je prošlo od 6. do 7. gola gostiju. Kolosalno. Iznad svih i svega – Hrvatska! Pa, i u nedjelju, u polufinalu kontra Mađara.