Istina o Varešu

Knjiga fra Mate Topića “Vareš u ratu. Otpor, pad i povratak” donosi potresna svjedočanstva o ratnom i poratnom vremenu u tom gradu i njegovoj okolici. Ona se neće svidjeti kreatorima i akterima nacionalističkih politika koje su uništavale ovaj grad, zavađale, dijelile i ubijale njegove stanovnike. Ali ona njima nije ni namijenjena, nego Vareškama i Varešanima koji unatoč ratnim traumama i teškim uvjetima života, ne odustaju od sebe i svoga zavičaja.

Piše: Fra Drago Bojić, Polis.ba

Kad sam prije desetak godina pisao reportažu o Drvaru, mitskom mjestu Drugog svjetskog rata i gradiću koji je u posljednjem ratu doživio višeputna „osvajanja i oslobađanja“, upitao sam fra Matu Topića, bosanskog franjevca rodom iz Rame, ima li kakvih dokumenata koji se tiču naseljavanja vareških Hrvata u Drvar. Fra Mato je devedesetih godina bio na službi u Varešu te sam smatrao da bi on o tom „humanom preseljenju“ Hrvata iz Vareša u Drvar mogao više znati. Ustupio mi je tada kroniku koju je pisao devedesetih godina i letke kojima dvije vlade – Vlada Republike Hrvatske i Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne pozivaju bosanske Hrvate da se nasele u Drvar, Glamoč, Bosansko Grahovo, Kupres… Nakon čitanja njegove kronike, savjetovao sam mu da je objavi. Fra Mato je kazao da to svakako planira uraditi, ali da još nije vrijeme za to i da bi svoje osobne zabilješke trebao dopuniti drugim izvorima.

I kasnije sam ga povremeno podsjećao da kroniku treba objaviti. Kad mi je fra Mato prije dvije godine poslao prve stranice svoga rukopisa, znao sam da će to biti iznimno vrijedno i važno djelo. Kronika je narasla do knjige o Varešu u ratu i poraću. I to kakve knjige! Od gotovo devet stotina stranica. Fra Mato je svoju osobnu kroniku dopunio kronikama drugih franjevaca koji su djelovali na području Vareša i njegove okolice i mnogim izvorima, dokumentima i svjedočanstvima do kojih je uspio doći. Rijetko koji grad u Bosni i Hercegovini, ako uopće ijedan, ima tako detaljan i pouzdan opis ratnih i poratnih događanja.

Ova knjiga govori o prošlosti, ali ona je istodobno i upozorenje za sadašnjost i budućnost. Knjiga otvara najmračnija i najmisterioznija pitanja o ljudskoj prirodi, o ljudskim barbarstvima, o lakoći zavođenja ljudi, o obmanama i lažima na koje ljudi pristaju iz straha, koristi, neznanja

Čekanje se, dakle, isplatilo, jer je autor imao dovoljno vremena da preispita sve što se tih godina događalo u Varešu. Evo što o tome u Predgovoru knjige kaže Topić: „Dugo sam čekao s objavom ove kronike. Svjesno sam pravio što veći odmak od ratnog vremena jer je riječ o materiji koja je vrlo osjetljiva. Znamo da ni u jednom ratu nema toga tko bi posjedovao potpunu istinu jer se mnoga ratna događanja planiraju i realiziraju skrivena od očiju javnosti. Budući da više ljudi ima više informacija, u pripremanju svoje građe za tisak uzimao sam oveće tekstove drugih svjedoka koji su se nalazili na nekom drugom u tom vremenu meni nedostupnom mjestu kako bi svatko mogao radi objektivnosti usporediti moj tekst s bilješkama drugih.“

Knjiga fra Mate Topića Vareš u ratu. Otpor, pad i povratak obuhvaća vremensko razdoblje od četrdeset godina, od prvog fra Matinog posjeta Varešu 1982. godine do ove 2022. godine. Najveći dio knjige posvećen je ratnim i poratnim godinama jer je fra Mato u to vrijeme kao svećenik, najprije kao župni vikar (1991. – 1994.), a zatim kao župnik (1994. – 2000.) djelovao u Varešu. Kroz tih devet godina fra Mato Topić je sudjelovao u svim važnim događanjima u Varešu. U svojoj knjizi precizno opisuje vrijeme prije rata, nastojanje Varešana da svoj grad sačuvaju od ratnih sukoba, pobunu pripadnika srpskog naroda u vareškim selima u kojima su živjeli, zločin u Stupnom Dolu koji su počinili pripadnici hrvatske vojske iz Kiseljaka. Opisuje i progon Hrvata iz Kraljeve Sutjeske i Kaknja, zatim progon vareških katolika i Hrvata koji je uslijedio kao bošnjačka osveta. Konačno, detaljno opisuje i prognaničko vrijeme vareških Hrvata u Kiseljaku i njihov povratak koji je na sve načine, uključujući i nasilje, pokušala spriječiti bošnjačka politika.

Potpisnik ovih redova dobro se sjeća napete atmosfere u Varešu u poratnim godinama. U više navrata, upravo na poziv fra Mate Topića, odlazio sam s bendom studenata Franjevačke teologije svirati mise i zabave za vareške katolike. Znalo je ponekad biti i neugodno, jer je ondašnja bošnjačka vlast pokušavala zastrašiti vareške Hrvate i tako ih odvratiti od povratka. Zbog toga im nisu odgovarala okupljanja vareških Hrvata. Svaki put te susrete morala je osiguravati policija. Iz tih povremenih odlazaka u Vareš ostala mi je u sjećanju silna energija i upornost fra Mate Topića i njegovih suradnika oko ostanka i povratka vareških katolika. Njima su se suprotstavljale dvije destruktivne politike: jedna je bila bošnjačka koja je priječila povratak Hrvata, a druga hrvatska i hercegbosanska (Tuđmanova i Bobanova) koja je vareške Hrvate htjela preseliti u Drvar. Dio vareških Hrvata dao se zavesti tom politikom, prisvojio je kuće prognanih Srba iz Drvara da bi kasnije, nakon intervencije međunarodne zajednice, morao iseliti iz tuđih kuća.

Vareška ratna kalvarija započinje zločinom i masakrom u Stupnom Dolu koji su nad pripadnicima bošnjačkog naroda počinile hrvatske vojne jedinice iz Kiseljaka, dakle, ne vareški Hrvati, nego zločinci sa strane. Nakon toga Hrvati u Varešu i okolici prošli su pravi pakao. Pripadnici Armije BiH, nekoliko armijskih korpusa, pokrenuli su bijesnu i osvetničku akciju, okružili su Vareš sa svih strana, iživljavali se nad Hrvatima u Varešu i okolnim selima i počinili užasavajuće zločine. Ondašnje bošnjačko političko i vojno vodstvo sve je činilo da taj grad posve očisti od nebošnjačkog stanovništva. Toj politici suprotstavili su se bosanski franjevci, ponajviše fra Mato Topić, koji je stao u zaštitu vareških katolika i Hrvata i neumorno se zalagao za njihov ostanak i povratak. U tom su fra Mati pomagali i drugi o čemu također opširno piše u svojoj knjizi.

Fra Mato Topić nije se libio pisati o svemu onome što je devedesetih godina bilo zlo i naopako u gradu Varešu i njegovoj okolici. Pritom nije štedio nikoga, ni pripadnike svog hrvatskog naroda, ni pripadnike drugih naroda, ni predstavnike međunarodne zajednice

Fra Mato Topić bio je pokretač mnogih inicijativa u gradu Varešu i njegovoj okolici. Uz pastoralni i humanitarni rad, svakodnevnu brigu da ljudi u Varešu ne budu gladni, fra Mato se trudio da grad Vareš zadrži i kulturni nivo te je sudjelovao u pokretanju škole za vareške Hrvate, osnivanju kulturnih organizacija, a jedan je i od od osnivača vareškog lista Bobovac u kojem je godinama objavljivao svoje tekstove koje je donio i u ovoj knjizi. Riječ je o komentarima društvenog, političkog, kulturnog, religijskog i obrazovnog života u Varešu. Fra Mato Topić nije se libio pisati o svemu onome što je devedesetih godina bilo zlo i naopako u gradu Varešu i njegovoj okolici. Pritom nije štedio nikoga, ni pripadnike svog hrvatskog naroda, ni pripadnike drugih naroda, ni predstavnike međunarodne zajednice. U malim gradovima i mjestima, u kojima svatko svakog poznaje, i u kojima svakodnevno susrećete ljude o kojima kritički pišete, to nije nimalo jednostavno, i za to, doista, treba velike hrabrosti.

Ovakve knjige su rijetke u bosansko-hercegovačkom društvu. O ratu se puno pisalo i zasigurno će se još pisati, ali su rijetki autori koji su pritom nepristrani, koji ne prešućuju činjenice neovisno o tome koliko one bile neugodne za kolektive kojima se pripada. Kod fra Mate Topića nema ni naknadne pameti ni povijesnog revizionizma. Autor ne upada ni u ideološke stereotipe niti generaliziranja. Topića ponajprije zanima što se činjenično dogodilo. Tek nakon toga slijede interpretacije događaja ne temlju više izvora i svjedočanstava.

O našoj prošlosti, pa i ovoj najnovijoj iz devedesetih godina, napisano je mnogo knjiga. Jedan dio te povijesti, možda i najveći, čine takozvane „velike povijesti“, koje u pravilu sadrže puno generaliziranja, koje simplificiraju naše kompleksne prošlosti, i koje posve zapostavljaju „male povijesti“ – povijesti malih mjesta i konkretnih ljudi. I zbog toga je dragocjena knjiga fra Mate Topića jer se ona ne bavi ideologijama, nego ljudima i njihovim sudbinama. Fra Mati Topiću ponajprije je stalo do sudbina ljudi, pogotovo onih koji su bili žrtva nacionalnih ideologija. Ova knjiga je i posvećena upravo tim ljudima kako ne bi bili zaboravljeni. Knjiga donosi potresna svjedočanstva o ljudima koji su u određenom trenutku postali ideološki višak i neprijatelj kojeg je trebalo odstraniti.

Ovakve knjige su važne i iz još jednog razloga. U našim južnoslavenskim društvima – društvima opterećenim ratovima, uglavnom se govori i piše o mjestima velikih stradanja – Jasenovcu, Bleiburgu, Vukovaru, Srebrenici, Sarajevu. Ta stradanja i traume koje su povezane s njima gotovo su stalno prisutne u javnosti. Dijelom je to i razumljivo jer je, doista, riječ o velikim stradanjima i zločinima. Često se pritom zaboravljaju mnoga druga mjesta kao što je primjerice i Vareš u kojem su također počinjeni veliki zločini. Ova knjiga je zbog toga iznimno važna za grad Vareš i okolicu, ali je istodobno važna i za ukupne odnose u ovoj zemlji, jer se upravo na primjeru Vareša mogu vidjeti razorne posljedice posljednjeg rata koje se održavaju na cjelokupno bosansko-hercegovačko društvo. Fra Mato Topić događaje na lokalnoj razini umješno smješta u širi kontekst političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini i njezinom susjedstvu.

Topić piše intelektualno pošteno, s oprezom da se ne ogriješi o istinu i s empatijom za one najslabije i one koji su u ratu najviše stradali. Ova knjiga se može čitati i kao autorov pokušaj da objasni prirodu zla kojemu je osobno svjedočio i s kojim se često susretao. Upravo u ratnim vremenima u kojima je lako izgubiti i oduzeti život, najteže je zadržati humanost i sačuvati se od napasti zla koje lako može zahvatiti svakog čovjeka. Zbog toga Topić u svojoj knjizi donosi i svjedočanstva o dobrim i moralnim ljudima, o ljudima koji su sačuvali obraz i onda kad su egzistencijalno bili ugroženi.

Fra Mati Topiću ponajprije je stalo do sudbina ljudi, pogotovo onih koji su bili žrtva nacionalnih ideologija. Ova knjiga je i posvećena upravo tim ljudima kako ne bi bili zaboravljeni Foto: Ramski Vjesnik

Ova knjiga govori o prošlosti, ali ona je istodobno i upozorenje za sadašnjost i budućnost. Knjiga otvara najmračnija i najmisterioznija pitanja o ljudskoj prirodi, o ljudskim barbarstvima, o lakoći zavođenja ljudi, o obmanama i lažima na koje ljudi pristaju iz straha, koristi, neznanja. Toj jezivoj strani ljudske prirode fra Mato Topić suprotstavlja primjere ljudskosti, ljude koji su i u tim mračnim vremenima ostali čisti. Jedan od njih je svakako i autor knjige koji se borio za povjerene mu katolike u Varešu i okolici, ali nije zanemario ni pridanike drugih vjera i nacija. Pritom je ponekad riskirao i vlastiti život.

Koliko ljudi u Varešu drže do fra Mate Topića, koliko su mu vareški katolici zahvalni za njegovu neumornu borbu da ih zaštiti i da im olakša život za vrijeme rata i poraća, vidjelo se i na promociji ove knjige 28. srpnja ove godine na kojoj se okupilo mnoštvo ljudi što je iznimno rijedak slučaj kad je riječ o promocijama knjiga. Dugo se i s razlogom pljeskalo fra Mati Topiću koji je Vareš i Varešane zavolio na fratarski način, kao svoj vlastiti zavičaj i svoje zemljake. Ljubav između fra Mate Topića i Vareša, prema onom što se vidjelo na promociji, obostrana je, vjerna i stamena, a ovom knjigom i službeno ozvaničena.

Grad Vareš, do posljednjeg rata metafora pismenosti, kulturne i industrijske razvijenosti, o čemu fra Mato Topić također piše, proživio je teško razdoblje s posljedicama koje su ostavile duboke rane i teške traume. Mnogi Varešani izgubili su život u ratu, a još veći broj je onih koji su protjerani. Grad je izgubio više od polovice svojih predratnih stanovnika, doživio je propast velikih industrijskih pogona, ostao je praktično grad za sebe, grad iz kojeg se ljudi iseljavaju, grad u koji, osim Varešana, rijetko tko i navraća, a i Varešani sve rjeđe. No, i takav Vareš se ne da, bori se, s melankoličnim sjećanjima na bolju prošlost u svakodnevnoj i iscrpljujućoj borbi da se preživi.

Na koncu treba kazati i to da ovo nije prva knjiga fra Mate Topića. U godinama kad je bio gvardijan u samostanu Rama-Šćit (od 2000. do 2009.) objavio je višetomnu povijest ramskog kraja Rama i Ramljaci u zavičaju i iseljeništvu, I. – III., 2007. godine, a kasnije i monografiju rodnog kraja Župa Gračac u Donjoj Rami (2012.). Obje knjige su od velike važnosti za ramski kraj. Fra Mario Jelić, fra Matin zemljak, pričao mi je da fra Matine knjige o Rami ima gotovo svaka ramska katolička obitelj. Kad nešto nije jasno oko povijesti ramskog kraja ili porijekla i rodbinskih odnosa, „odmah se potežu i otvaraju Fra Matine knjige“ kao autoritet koji svi poštuju. Nakon Rame, fra Mato Topić je i Varešu darovao knjigu – pouzdano svjedočanstvo o svemu što se događalo devedesetih godina.

Knjiga fra Mate Topića Vareš u ratu. Otpor, pad i povratak donosi potresna svjedočanstva o ratnom i poratnom vremenu u tom gradu i njegovoj okolici. Ona se neće svidjeti kreatorima i akterima nacionalističkih politika koje su uništavale ovaj grad, zavađale, dijelile i ubijale njegove stanovnike. Ali ona njima nije ni namijenjena, nego Vareškama i Varešanima koji su na vlastitoj koži osjetili strahote ratnih politika. I koji unatoč ratnim traumama i teškim uvjetima života, ne odustaju od sebe i svoga zavičaja.