IVO LUČIĆ: Vragovima nije lako s Ramljacima

Na promociji monografije općine Prozor-Rama i izložbi slika koja je bila u Zagrebu 18. svibnja 2023. godine o knjizi je govorio Ivo Lučić, publicist, novnar, esejist i istraživač. Zanimljivo je bilo čuti njegovo govor koji donosimo u cijelosti i valja ga pročitati.

ZAGREB: Održana promocija monografije općine Prozor-Rama i izložba “Ramski vez”

Monografija općine Prozor-Rama najvećim dijelom sažeto sintetizira najvažnije rezultate svih dosadašnjih izdanja o Rami, kroz sva njezina razdoblja i sve dijelove teritorija. Dvojezično je to, istodobno raskošno i decentno djelo, suspregnuta, neutralna jezika, a u kojem je fotografijama dano na volju.

U knjigu uvodi vrlo kratak i pitak pregled povijesti, slijedi ga opis najvažnijih sastavnica prirode, zatim dio o stanovništvu, pa o baštini, pregled svih naselja, a ostatak  je posvećen suvremenim društvenim temama i organizaciji općinskog života.

Geoznanosti određuju Ramu kao tektonsku kotlinu – pučki rečeno gorsko gnijezdo – pretežno krško područje velike nadmorske visine, visinske raščlanjenost reljefa i raznolikosti stijena i njihovih oblika. Obilje vode formira rijeku i brojne potoke, od kojih neki tokovi imaju djelomično kanjonske dionice. Dolina rijeke Rame važna je veza u BH prometnom „ipsilonu“. Geografija Ramu smješta „u jugozapadni dio Bosne i Hercegovine“, što pomalo iznenadi dojam da, s obzirom na brdske visine i kulturu, čini središte zemlje, dio, kako bi Ivan Lovrenović rekao, unutarnje zemlje.

Biološki, kraj je to s dosta pašnjaka i šuma, te vjerojatno izraženim biodiverzitetom, na što upućuju raznoliki okolišni utjecaji i sastavnice, a što podupiru i dosadašnje spoznaje.

Ovaj blok monografije je bilo teže pisati od drugih, jer on ima najmanje izvora na koje se može osloniti i tražio je najviše novih istraživanja. Prirodoznanstvene discipline su posvuda tradicionalno podzastupljene, što je posljedica stare opsjednutosti poviješću u našim kulturama. Zbog toga različite kulturne grupe vide isti kraj sasvim oprečno. Da se malo više zna o prirodi i prostoru, slika Bosne i Hercegovine bi bila znatno usklađenija.

Podržavam aktivnosti na pripremi prirodoslovne monografije Rame, oko koje je, osim nositelja posla, potrebno okupiti veći broj specijalista, s većim sredstvima.

***

Kao rezultat sraza prostora i povijesti, iskače tema stanovništva i nameće se kao težište knjige i kao ključ za razumijevanje Rame. Iako je bilo povijesnih razdoblja kad je Rama ostajala prazna, autori bez resantimana upozoravaju kako se najveći rast i najviše iseljavanje događaju u suvremeno doba, ponajviše zbog modernizacije, često bez puške i mrskog simbola neprijatelja.

Autor pokazuje kako su nakon Drugog svjetskog rata po prvo put trajnije počeli nadjačavati odlasci iz Rame. Jablaničko i Ramsko jezero, koja su epski promijenila uvjete života u Rami, opravdavajući ih namjerom da ljudima učine život boljim, nisu donijeli obećavani prosperitet nego su Ramljaci tražili budućnost izvan zavičaja, izvan Bosne i Hercegovine, najčešće u Hrvatskoj, ali i izvan nje.

Podaci o iseljavanju iz Rame nisu zaokruženi, ali neki nedvojbeno ukazuju na pravo stanje. Popis iseljenih katolika iz 1978. kaže da je od sredine stoljeća do tada iz Gornje Rame (dvije od šest župa na području općine – Šćit i Rumboci) iselilo 730 obitelji s 3.261 članom. Drugi podatak govori da je od posljednjeg rata broj žitelja općine gotovo prepolovljen.

Ostatak knjige nas vodi kroz nove, specijalizirane krugove povijesti i prostora, govori o raznim vrstama baštine i završava na recentnoj dionici društvenog  života. U tom dijelu su predstavljene aktivnosti aktualne općinske uprave na poboljšanju života, kao i klubovi i udruge koje su titrav navještaj željenih poboljšanja.

U konačnici monografija objedinjava elemente različitih tipova izdanja od povijesnih i geografskih pregleda, do svojevrsnog kataloga subjekata i aktivnosti na društvenom i kulturnom planu.

O ozbiljnosti posla na monografiji svjedoči veliki broj autora, čak 38 njih, tako da o svakoj temi govore meritorni i reprezentativni autori. U prilogu je ponuđena priručna bibliografija s više od 250 jedinica, koja svjedoči o sklonosti Ramljaka da istraže i razumiju svoj kraj. Neki od izvora mogu se svrstati u nacionalno važne radove, poput povijesnih studija Jeronima Vladića i Ljube Lucića, nekoliko stručno-znanstvenih zbornika posvećeno je posebnim temama, a do njih je niz temeljitih lokalnih monografija koje grade bazični dio strukture šire zajednice.

Načelnik Rame Jozo Ivančević u uvodu je s pravom ocijenio da monografija predstavlja  najzaokruženiju informaciju o ramskoj općini, ali je dodao da nastanak ove knjige svjedoči o jasnoj opredijeljenosti Ramljaka za nastavak izgradnje svoje općine. To će biti presudno za opstanak života u Rami. Tu već postoje aktivnosti koje čine Ramu izdvojenom i drugačijom sredinom. Općinska vlast u Rami jedina rentu od hidroenergetskih objekata sustavno troši za razvojne projekte i podizanje kvalitete života, umjesto njezina pretakanja u stranačke crne fondove.

Jednako tako ova knjiga nije napisana da općinska vlast stvara bolju sliku o sebi nego što ona jest, nego je jedna objektivna legitimacija lokalne zajednice, i dio jednog prilično endemičnog procesa izgradnje vlastite samosvijesti. Ona će svakako pomoći i u povezivanju iseljene ramske zajednice.

Ako išta iz Bosne i Hercegovine na ovom planu može s ponosom biti predstavljeno strancima, premda znamo da to ovdje nije slučaj jer je u Hrvatskoj, pa i samom Zagrebu možda više Ramljaka nego u njihovoj zavičajnoj postojbini, onda je to Rama, kao područje, knjiga i kao politički projekt. Hvala izdavaču, urednicima Miljenku Petričeviću i Ivanu Šarčeviću, autorima i svima vama koji ste smatrali važnim doći na ovo druženje i kupiti ovu knjigu.

Čitao sam, kad je fra Anto Vladić 1864. pokrenuo ideju o gradnji crkve na Šćitu, bio je iznenađen sposobnostima tamošnjih vjernika, pa je kazao:

-Kakvu glavu imaju Ramljaci, kad bi imali još i škole, ni sam vrag ne bi mogao s njima.

Dragi fra Antune, ova je knjiga samo jedan od dokaza da Ramljaci nakon 160 godina imaju ne samo škole, nego da su primjer kako to znanje treba dostojno koristiti. I vragovima stvarno nije lako s njima.