Jedno je jasno – Bez Luke Modrića Hrvatska je samo voda. Za Maestra zamjenu nema ni Real Madrid a kamoli Hrvatska zato ne čuci rezultat 4:1
Hrvatska u prvih 45 minuta zapravo nije postojala, bila je to zaista siromašna izvedba, ali niti u drugom poluvremenu nije bilo nešto posebno bolje. Dalićevi dečki bili su spori, tromi, bez energije. Prema naprijed praktički nismo izveli nikakvu konkretnu akciju, sve se svodilo na neke pojedinačne akcije, vezna linija se nije priključivala, nije se mogla vidjeti niti jedna suvisla akcija. Zapravo je bilo nevjerojatno da je prva dionica završila samo s pogotkom prednosti za domaćine.
Izgledalo je i lošije nego prošli put na otvaranju Lige nacija, u Elcheu protiv Španjolske, samo što je Furija tada zabijala, a Portugalci nisu, njima su se lopte lijepile za vratnice ili za Livakovićeve rukavice. Mogli bismo čak kazati da je tih 45 minuta bilo najlošije u eri izbornika Zlatka Dalića. Naravno, nije bilo Luke Modrića i Ivana Rakitića, vidjelo se koliko oni nedostaju. Perišić i Brozović su ušli kasnije, a tek se tad barem nešto počelo događati na travnjaku kad se radi o nama. Bez senatora i iskusnih igrača, Vatreni su očito zasad protiv jakih suparnika, jako, jako tanki.
Prvu priliku Portugal je stvorio nakon petnaestak minuta. Bruno Fernandes dobio je sjajnu loptu u prostor, ostavio povratno za Felixa, ali njegov udarac s 17 metara završio u bloku Domagoja Vide. Nekoliko minuta kasnije, Cancelo je zapucao iskosa s desne strane, ali Livaković je sjajnom reakcijom zaustavo njegov pokušaj. Samo smo brojali šanse Portugalaca… Felixov udarac s ruba šesnaesterca završio je u bloku, lopta je prevarila Livakovića i potom odsjela na vratnici, u nastavku akcije loptu je prihvatio Guerreiro i zapucao iskosa iz blizine, ali njegov pokušaj sjajno zaustavlja Livaković. Minutu kasnije Pepe je nakon kornera zapucao glavom, Livaković brani, a zatim Pepe ponovno pokušava s dva metra, ali Livaković još jednom sjajnom reakcijom spašava Vatrene. Uskoro se ponovno Portugalci primaju za glavu i pitaju “kako nismo ovo zabili”.
Ovog puta glavom je nakon ubačaja Fernandesa u kazneni prostor pucao Jota, ali lopta je opet odsjela na vratnici. Trilogija portugalskih vratnica završila je u trenutku kad je Guerreiro zapucao s dvadesetak metara, ponovno pogodio vratnicu, a lopta se potom sretno odbila od Livakovićeve pete u korner. Ipak, na koncu tog iznimno lošeg poluvremena Portugalci su zabili…
Početkom drugog poluvremena Portugalci su brzo sve riješili, pogodak Jote definitvno je zaključio utakmicu. Onaj Felixa bio je samo dodatak za konačni potop Dalićeve vrste, a Petkovićev i pogodak Andre Silve postignuti su na samom koncu kad je sve bilo jasno.
Dugo smo se pitali kako će Hrvatska izgledati bez Luke Modrića i ako je suditi po onome što smo gledali u Portu, neće nam biti lako. Luka Modrić je i duša i motor Vatrenih, s njim smo vatra, bez njega smo voda. Barem kada pričamo o nogometu na vrhunskoj svjetskoj razini…
U danima prije Porta nekako smo vjerovali da imamo jako širok kadar. Nema Perišića? Nema veze, tu je Brekalo. Nema Brozovića i Rakitića? Pa tu su Pašalić i Vlašić. Nema Vrsaljka? Nije ga bilo ni u kvalifikacijama, a i Jedvaj je solidan. Nema Modrića, ali tu je Kovačić, veznjak kojeg su navijači ocijenili najboljim igračem Chelseaja u prošloj sezoni.
Nažalost, sve te zamjene (još) nisu ta razina. Perišić je dokazana svjetska klasa, Brekalo to tek treba postati, za sada još nije nositelj ni u Wolfsburgu.
Vlašić je najbolji igrač CSKA, ali Portugal igra možda i dvije razine brže od njegovih suparnika u Rusiji. Ne možeš se samo tako adaptirati. Kovačić je sjajan igrač, ali nije Modrić. Nije lider, nije igrač koji će energijom probuditi suigrače, a onda potezima obeshrabriti suparnika, a podići samopouzdanje ekipe. Kovačić to ne može. Međutim, zamjenu za Luku Modrića nećemo pronaći. Ne može je pronaći ni Real Madrid, koji može kupiti svakog playa na svijetu. Modrić je uvjerljivo najbolji hrvatski igrač svih vremena u svima anketama po svim parametrima. Tko zna kada će se u Hrvatskoj ponovno roditi netko ravan Modriću…
Tako smo se u Portu morali spustiti na zemlju. Možda malo grublje nego što je itko mogao vjerovati, ali malo je reprezentacija na svijetu koje mogu kvalitetno nadomjestiti izostanak šest praktički vodećih igrača. Modrić, Rakitić, Brozović, Perišić, Vrsaljko i Petković nisu bili u udarnoj postavi protiv Portugala. Previše je malena Hrvatska da bi ih mogla kvalitetno nadoknaditi. Nije slučajno Portugal aktualni prvak Europe i branitelj naslova u Ligi nacija, to je momčad prepuna svjetskih klasa, uigrana, disciplinirana, nama uvijek nezgodna. A i njima je nedostajao tek Cristiano Ronaldo.
Stoga ne čudi da je, izuzmemo li nekoliko uvodnih minuta, na terenu postojao samo Portugal. Hrvatska se nije znala braniti, a napadački nije postojala. Doslovno je svih deset igrača na terenu izgledalo izgubljeno. Svi su kasnili u fazi obrane, a bili ‘skriveni’ kada bismo probali krenuti u napad. Bila je to igra ‘mačke i miša’, u kojoj nas je blamaže spasio Livaković uz pomoć vratnica i sreće.
Što možemo zamjeriti izborniku Daliću? Malo toga, jer postavio je momčadi logički. Možda je mogao Petkovića uvesti 15 ili 20 minuta ranije, iako nas to ne bi spasilo. Ništa nas u Portu nije moglo spasiti. Pokušao je Dalić napraviti obrambeni blok, ne dvojimo da je tražio daleko agresivniji pristup, ali ‘curilo’ je sa svih strana, od sredine terena do bokova. Teško se braniti kada je suparnik tehnički perfektan, a u svakom napadu nadire u petoj, pa i šestoj brzini. Dio naših igrača nije bio spreman parirati takvoj brzini, a kada ih toliko ispada iz igre, automatski postaje bespredmetna priča o učinku bilo kojeg igrača. Nogomet je kolektivni sport, posebno kada pričamo o fazi obrane.
Mogli smo onda barem igrati agresivnije? Jesmo, ali i to je pitanje kvalitete, iskustva i karaktera igrača. Kada nisi zreo i igrački spreman za suparnika kakav je Portugal, onda ne možeš biti ni agresivan. A kada si nedorastao zadaći, onda si izgubljen, a izgubljen igrač ne može biti agresivan.
Protiv Francuske Dalić će vjerojatno od prve minute na teren poslati Brozovića i Perišića, možda i Petkovića, koji bi trebali poboljšati našu igru, donijeti klasu i toliko potrebnu agresivnost. Iako su daleko od optimalne tjelesne spreme. Ne možemo vrhunskim reprezentacijama parirati bez toliko važnih igrača. U Portu smo jako lijepo vidjeli…
/Izvor: Jutarnji.hr/
