Kako je biskup otkrio Galápagos
Godine 1535. biskup Paname Fray Tomás de Berlanga, svećenik španjolskog podrijetla, bio je na putu za Peru kako bi riješio teritorijalni spor između španjolskih kolonizatora, ali su ga jake struje umjesto toga odvele na Galápagos, tri stoljeća prije Darwina…
Biskup je krenuo iz Paname na putovanje dugo 1 800 km na španjolskom jedrenjaku. Međutim, dok je išao prema jugu, njegov brod počeo je odmicati prema zapadu, nošen jakim vjetrovima i zapadnim strujama.
Nakon nekoliko dana posada je uočila kopno iznad obzora. To nije bio Peru, planirano odredište Berlangine posade, nego skupina uglavnom pustih otoka koji se nisu nalazili na kapetanovoj karti. Posada se iskrcala na otoke u potrazi za svježom vodom, a Berlanga je bilježio lokalnu faunu.
Na otocima su živjeli morski lavovi, kornjače toliko velike da su mogle nositi čovjeka na sebi i puno iguana koje je svećenik opisao „poput zmija“.
Ptice su, primijetio je Berlanga, bile poput onih iz Španjolske, ali „toliko blesave da ne znaju kako pobjeći“. Ti pusti otoci su ono što mi znamo kao Galápagos, a te „velike kornjače koje mogu nositi čovjeka“ bile su poznate galapagoške divovske kornjače.
Berlanga i njegova posada nisu bili impresionirani svojim otkrićem jer su shvatili da su otoci negostoljubivi zbog nedostatka svježe vode i lako dostupne hrane poput voća. Posada je čak izvijestila kako je izgubila dva čovjeka i nekoliko konja zbog nedostatka vode.
Na uskrsnu nedjelju 1535. Berlanga je slavio misu na brodu dok je njegova posada konačno uspjela pronaći svježu vodu na obali. Nakon opskrbe vodom ponovno su se otisnuli u more te poslije 20 dana stigli su u Ekvador, oko 965 km istočno od novootkrivenog arhipelaga.
Nakon što je obaviješten o otkriću, kralj Karlo V. nazvao je novootkrivene otoke Archipelago de Colon, ali su španjolski mornari otoke neformalno nazivali Galápagos, referirajući se na divovske kornjače koje su ondje pronađene i koje su nalikovale jahaćim sedlima (a koje se na španjolskom nazivaju galápago).
Otoci su 1570. službeno uključeni u svjetski atlas flamanskog kartografa Abrahama Orteliusa, a tek tri stoljeća kasnije, 1853., Galápagos je prepoznat kao utočište bioraznolikosti po kakvom ga danas poznajemo. U rujnu 1853. britanski brod HMS Beagle pet je tjedana putovao do udaljenog arhipelaga. Bilješke koje je vodio mladi prirodoslovac Beaglea Charles Robert Darwin zauvijek će promijeniti biologiju kakvu poznajemo. No, dok je Darwinovo ime postalo vezano za udaljeni arhipelag, mnogi nisu ni čuli za neustrašiva biskupa iz 16. stoljeća koji je slučajno pristao na Galápagos.
J.P., KT
