Kako je teklo oslobođenje zapadne Slavonije, mnogi su životi izgubljeni…
Prije tih 28 godina, kada se povijest ispisivala na bojištima, naši su ju reporteri zapisivali u člancima. Prepuni detalja s lica mjesta, ti tekstovi i danas, slovima na papiru, ali i brojnim fotografijama s bojišta, svjedoče o vojno-redarstvenoj akciji „Bljesak“.
Piše: Sanja Sara Rapaić
Hrvatske snage oslobodile Jasenovac – rečenica je to s naslovnice Večernjeg lista, objavljene 2. svibnja 1995. Ostalih tisuću riječi ispričala je tada fotografija, na kojoj je jedan od hrvatskih branitelja, s automatskom puškom u ruci, a u pozadini, poput znakovite kulise, ponosno je, netaknut, stajao spomenik „Kameni cvijet“ u Jasenovcu. Već drugog dana na naslovnici je bila ispisana povijest – „Oslobođena Zapadna Slavonija“.
Prije tih 28 godina, kada se povijest ispisivala na bojištima, naši su ju reporteri zapisivali u člancima. Prepuni detalja s lica mjesta, ti tekstovi i danas, slovima na papiru, ali i brojnim fotografijama s bojišta, svjedoče o vojno-redarstvenoj akciji „Bljesak“, kojom je Hrvatska, od Zagreba, do krajnjeg istoka, nakon pune 4 godine, ponovno bila jedno.
Bljesnulo je točno 1. svibnja, u ranim jutarnjim satima, dan nakon što je srpsko vodstvo ponovo donijelo odluku o zabrani prometa autocestom, premda je, samo dan prije toga, bio postignut dogovor o njezinu otvaranju. U prvom danu vojno-redarstvene akcije, nakon višegodišnje okupacije, za samo nekoliko sati, oslobođen je Jasenovac.
Hrvatske su snage potom počele preuzimati nadzor nad autocestom, čiji je nekadašnji naziv, Autocesta bratstva i jedinstva, tada zvučao tako ironično i tužno, jer od ceste, koja je spajala, četiri je godine bila pretvorena u cestu koja razdvaja. Od Zagreba do Nove Gradiške ili Slavonskog Broda, nije se tada moglo, niti cestom, niti prugom. Čitav prometni ‘krvotok’, u tom dijelu Hrvatske, bio je potpuno blokiran.
Obitelji iz Slavonije bile su razbijene, baš kao i hrvatski teritorij
Mnogi su slavonski studenti tada ostali u Zagrebu, koji je, tih godina, Slavoncima bio dalek, kao nikada prije, jer do njega se moralo zaobilazno, Podravskom magistralom, a to je trajalo satima.
Incident na autocesti
Spojiti ponovo Zagreb sa Slavonijom i istokom Hrvatske, bilo je nužno, no mnogi su se tada nadali da će do toga doći mirnim putem. Tijekom trajanja okupacije bio je čak uspostavljen i kontakt između SAO zapadne Slavonije i hrvatskih vlasti. Srbima je, tada, omogućena kupnja goriva, na Ininoj benzinskoj crpki, na odmorištu motela Slaven, kod Nove Gradiške, te na crpki na odmorištu Lipovljani.
Oni su, zauzvrat, omogućili prolaz autocestom, između Novske i Nove Gradiške. Bio je to značajan pomak, koji je ulijevao nadu u početak mirnog raspleta, predugo zamršene situacije. No, onda se, na autocesti kod Nove Gradiške, dogodio incident. U tučnjavi je ubijen Tihomir Blagojević. Taj mladić, srpske nacionalnosti, iz obližnjeg sela Smrtić, kod Okučana, tog je dana došao po gorivo, no nije se vratio kući.
Ubio ga je prognanik, Hrvat, koji je odmah potom uhićen. No, ubojstvo je bilo okidač za val nasilja, koji je odmah uslijedio. Brat i prijatelji ubijenog Blagojevića, pucali su po vozilima, na autocesti, pri čemu je ubijeno i zarobljeno više osoba.
Akcija je počela u zoru
Nakon što su definitivno propali pregovori o otvaranju autoceste Zagreb – Lipovac, hrvatska je vojska, 1. svibnja 1995., točno u 5.25, krenula u akciju oslobađanja zapadne Slavonije, koja je nazvana Bljesak. Napad, na južni i središnji dio zapadnoslavonskog, okupiranog teritorija, započeo je jakom, topničkom vatrom. Prema službenim podacima Ministarstva obrane, snage Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova, imale su ukupno 103 komada topničkog oruđa, 53 komada topništva za protuoklopnu borbu, 29 tenkova i 12 oklopnih transportera.
Na protivničkoj strani čekalo ih je 4770 vojnika i policajaca, 47 komada topničkog oruđa, 12 komada topništva za protuoklopnu borbu, devet tenkova i tri oklopna transportera. Glavni smjerovi napada bili su iz Novske, pod zapovjedništvom general – bojnika Ivana Basarca, te iz Nove Gradiške, zapovjednik smjera bio je general – pukovnik Petar Stipetić.
Spomenik u Jasenovcu ne smije biti dirnut!
Krajnji cilj je bio ulazak u Okučane. Hrvatske su snage najprije, oko podneva, ovladale jasenovačkim područjem. Bila je tada izdana stroga zapovijed da spomenik u Jasenovcu, uključujući i muzejski prostor i pravoslavnu crkvu, ne smiju biti ni okrznuti.
Već sljedećeg dana, oko 13 i 20, oslobođeni su i Okučani.
Iako su, u manje od trideset i dva sata hrvatske snage, oslobodile oko 600 četvornih kilometara, do tada okupiranog teritorija, te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac i željezničkom prugom, prema istočnoj Slavoniji, akcija Bljesak tada nije i završila. Naime, pregovori o predaji više od 1500 srpskih pobunjenika, trajali su 3. i 4. svibnja, do 12 sati, bezuvjetna predaja počela je oko 17 sati, a oko 19 sati, akcija je i službeno završena – trajala je 86 sati.
Hrvatske su snage, akcijom Bljesak, oslobodile područje u smjeru istok-zapad, od Nove Gradiške, do Starog Grabovca, te u smjeru sjever-jug, od Psunja do Stare Gradiške. U vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, od 1. do 4. svibnja 1995. godine ,sudjelovalo je 16.374 pripadnika Oružanih snaga, a prema riječima ministra Medveda, tijekom akcije poginuo je 51 hrvatski branitelj. Na strani pobunjenih Srba borilo se ukupno 4770 vojnika. Procjenjuje se da su gubitci SVK između 350 do 450 mrtvih, te preko 1.000 ranjenih.
„Izgubili smo Perešina“
Iz akcije Bljesak svojoj se obitelji nije vratio Rudolf Perešin – legendarni pilot HRZ-a, koji je zrakoplovom MiG 21, oznake “26 112”, 25. listopada, ratne 1991. godine, s bihaćkog aerodroma, u brišućem letu, pobjegao iz JNA, te sletio u Austriji. Svjetski su mediji, uz fotografiju pilota Perešina pokraj MiG-21, na aerodromu u Klagenfurtu, prenijeli i njegove riječi: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!”, nakon čega se pridružio HV-u.
U operaciji Bljesak dobio je zadatak bombardirati most na Savi, kojim su bosanski Srbi planirali krenuti u pomoć okruženim, srpskim jedinicama u zapadnoj Slavoniji. No, Perešinov je zrakoplov pogođen protuavionskim raketama. Pilot se katapultirao, a njegovo su tijelo pronašli vojnici Republike Srpske.
Posmrtni ostaci Rudolfa Perešina vraćeni su Hrvatskoj i predani njegovoj obitelji tek 4. kolovoza 1997. te je 15. rujna, te godine, pokopan na Gradskom groblju Mirogoj.
Granatama po Zagrebu
Čim se krenulo u akciju oslobađanja okupiranog teritorija, održana je izvanredna sjednica Vlade RH, s koje je priopćeno kako se ograničena akcija uspješno provodi. S iste je sjednice Vlada pozvala Srbe, na okupiranim područjima, da prihvate mirnu reintegraciju i ustavni poredak Republike Hrvatske. Poručeno je da Hrvatska država jamči svim svojim građanima sigurnost i miran život te da će se, u tom smislu, primjenjivati i Zakon o aboliciji.
No, nakon poraza u zapadnoj Slavoniji, uslijedila je odmazda – 2. i 3. svibnja, iz višecijevnih bacača raketa M-87, raketiran je Zagreb. Poginulo je petero civila, a preko 200 ih je ranjeno. Među ranjenima, na zagrebačkom Mažuranićevom trgu, bila je tada i studentica Mirna, kći potpredsjednika Vlade i glavnog pregovarača s pobunjenim Srbima na pakračkom području, Ivice Kostovića.
Upravo je Kostović, samo deset dana nakon početka akcije Bljesak, u srijedu, 10. svibnja 1995., poručio – „Povratak može početi“. Istog je dana, nakon pune 4 godine, sa zvučnika, na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, odjeknulo: „Putnički vlak za Novsku- Okučane-Novu Gradišku-Slavonski Brod i Vinkovce, kreće u 6 sati i 12 minuta“.
Tog je jutra vlak, s 50 putnika, među kojima je bio i Večernjakov reporter, ušao u Okučane, a potom ga je, na vinkovačku stanicu, dovezao Ivan Tolić. Samo deset minuta prije no što je lokomotiva povukla vagone sa zagrebačkog Glavnog kolodvora, iz Vinkovaca je krenuo prvi vlak, preko Okučana, prema Zagrebu – vozio ga je Nikica Pažin. Nakon Bljeska, moral i spremnost bili su na visokoj razini te je, tri mjeseca kasnije, uslijedila i „Oluja“ – završna operacija Domovinskog rata.
