Kako su istraživači “otkrili” Aljasku
Iako Velika sjeverna ekspedicija nije pronašla jednostavan i siguran pomorski put kroz Arktik, znatno je pridonijela poznavanju hladnog sjevera, piše Punkufer.hr
U prvoj polovici 18. stoljeća sjeverni dijelovi Azije i obale Sjeverne Amerike bili su još puni upitnika za europske kartografe. Rusko Carstvo željelo je bolje upoznati svoje istočne granicei istražiti mogućnost pomorskog puta prema Pacifiku. Velika sjeverna ekspedicija, pod vodstvom danskog moreplovca Vitusa Beringa, bila je jedan od najznačajnijih istraživačkih pothvata toga vremena.
Vitus Jonassen Bering (1681.-1741.), Danac koji je većinu svoje pomorske karijere proveo u službi ruske mornarice, na poticaj cara Petra Velikog predvodio je Prvu kamčatsku ekspediciju od 1725. do 1730. godine. Tijekom plovidbe 1728. prošao je morskim prolazom između Azije i Amerike, koji danas nosi njegovo ime. Tada zbog magle nije mogao vidjeti sjevernoameričku obalu, pa su pitanja o geografiji tog područja ostala otvorena.
Ekspedicija golemih razmjera
Nova i znatno ambicioznija ekspedicija pokrenuta je 1733. godine, a trajala je sve do 1743. U povijesti je ostala poznata kao Velika sjeverna ekspedicija ili Druga kamčatska ekspedicija. Njezin je cilj bio istražiti i kartirati velike dijelove sibirske arktičke obale, sjeverni Pacifik i područja uz obalu Sjeverne Amerike.
Riječ je bila o pothvatu iznimnih razmjera za ono doba. Sudionici su putovali kopnom preko Sibira, gradili brodove, prikupljali zalihe i pripremali se za plovidbu u područjima gdje su led, oluje i nepristupačna prostranstva predstavljali stalnu prijetnju. Ova ekspedicija nije bila samo pomorska avantura – više istraživačkih skupina zasebno je proučavalo različite dijelove nepoznatog sjevera.
Važnu ulogu imali su i znanstvenici: Johann Georg Gmelin istraživao je prirodu i biljni svijet, Gerhard Friedrich Müller bavio se poviješću i narodima Sibira, a astronomi i geografi radili su na mjerenjima i izradi karata. Njihova su opažanja proširila tadašnje europsko znanje o sibirskim krajolicima, prirodnim bogatstvima i stanovništvu.
“Otkriće” Aljaske i tragičan kraj
Jedan od najvažnijih dijelova ekspedicije bila je plovidba prema Sjevernoj Americi. Bering je 1741. godine isplovio iz Petropavlovska na Kamčatki brodom Sveti Petar, dok je Aleksej Čirikov zapovijedao brodom Sveti Pavao. Brodovi su se tijekom putovanja razdvojili, ali su obje posade stigle do obala Sjeverne Amerike i istražile dijelove sjevernog Pacifika.
Povratak je, međutim, bio mnogo teži. Posada Beringova broda, nakon velikih problema koji su ih snašli, bila je prisiljena prezimiti na otoku koji je poslije nazvan Beringovim otokom. Od 77 članova posade njegova broda, njih 45 nije preživjelo bolesti, hladnoću i nestašicu hrane. Među umrlima bio je i sam Bering, koji je preminuo u prosincu 1741. godine.
Iako Velika sjeverna ekspedicija nije pronašla jednostavan i siguran pomorski put kroz Arktik, znatno je pridonijela poznavanju hladnog sjevera. Mapirano je više od 13 tisuća kilometara arktičke obale, prikupljeni su vrijedni podaci o klimi, ledu i velikim sibirskim rijekama te su istraženi priroda i narodi sjevera, a granice (Europljanima) poznatoga svijeta značajno su pomaknute.
