Kineski i turski monopol u gradnji BiH vrijedan šest milijardi maraka

Kineske i turske firme nemaju više gotovo nikakve konkurencije među stranim kompanijama koje dobivaju građevinske poslove u BiH vrijedne stotine milijuna maraka, pokazuju podaci i dokumenti koje je prikupio Detektor.

Na 90 posto ovih tendera kompanije iz drugih zemalja se više ni ne prijavljuju

Centar “Autoputeva Republike Srpske” za kontrolu saobraćaja u Laktašima moderna je i uredno organizirana zgrada. Cijeli jedan zid prekriven je ekranima koji prikazuju trenutno stanje prometa. Na njemu će se, kada bude završena, prikazivati i dionica puta između Doboja i Brčkog. Gradnja dijela buduće autoceste prema Bijeljini i dalje Beogradu počela je prošle godine, kada su vlasti entiteta ponosno najavile suradnju s kineskom kompanijom. Ideju za povezivanje Bosne i Hercegovine i Srbije podržavao je prije nekoliko godina turski predsjednik Tayyip Erdogan, nakon čega su slijedili sastanci s domaćim vlastima.

Ali, iza glamuroznih sastanaka na najvišem nivou na kojima se proslavljao budući put koji će osnažiti ekonomsku suradnju i povezati dvije zemlje, manjak transparentnosti i nedostatak konkurencije potiču sumnje da li je posao sklopljen u najboljem interesu građana

Na prašnjavoj metalnoj polici u arhivu centra u Laktašima, neuredno poredane ponude osam tvrtki koje su se prijavile da grade dio autoputa ne odaju utisak važnosti dokumenata za sklapanje posla vrijednog više od 700 milijuna maraka. U poderanim i zalijepljenim kutijama su ponude samo kineskih i turskih firmi. Na ovaj tender nije se prijavila nijedna europska kompanija. To je postalo pravilo prije nego izuzetak, pokazuju podaci o više od 20 velikih građevinskih projekata u posljednjih šest godina u BiH koje je prikupio Detektor.

Ove poslove vrijedne više od sedam milijardi maraka osim domaćih, među stranim su dobivale isključivo kineske, turske i u rijetkim slučajevima druge kompanije sa istoka, dok niti jedan nije dobila firma iz Zapadne Europe. Ugovor o financiranju, projektiranju i izgradnji autoceste između Vukosavlja kod Doboja i Brčkog u augustu prošle godine potpisala je kineska firma “China State Construction Engineering Corporation Limited” (CSCEC) za cijenu oko 60 milijuna maraka veću nego što je bilo procijenjeno objavljenim tenderom.

”Ove firme biraju se jer je preko njih vlastima lakše doći do novca”, smatra Srđan Traljić iz organizacije Transparency International BiH, koja istražuje korupciju u trošenju javnog novca.

“Građani to podržavaju jer žele da se ti projekti realiziraju, ali kad podvučemo crtu, plašim se da ćemo doći u situaciju da će nas ti projekti izaći preskupo jer se nije vodilo računa o javnom interesu”, kaže on.

Osim CSCEC-a okvirno rješenje ponudio je konzorcij tri kineske firme čija je procjena troškova radova bila za 30 milijuna eura niža nego kod izabranog ponuđača. Na natjecanje su se prijavile samo turske i kineske kompanije. Prema službenom registru firmi u Republici Srpskoj, kompanija ima ured u Banja Luci.

Ali, na adresi koju su novinari Detektora posjetili nalazi se privatna kuća u kojoj nije bilo nikoga. Prvi susjed je objasnio kako tu nema firme. Na broj telefona prijavljen u registru nitko nije odgovarao. Ova firma dobila je vrijedan ugovor i kod “Autocesta Federacije” 2019. godine, nakon sastanka s tadašnjim ministrom komunikacija i prometa Ismirom Juskom. On je organiziran 2018. godine na inicijativu Veleposlanstva Narodne Republike Kine u BiH putem Vanjskotrgovinske komore BiH.

U priopćenju koje je Ministarstvo izdalo nakon sastanka navodi se kako je Jusko upoznat da ova firma predstavlja “najveće konstrukcijsko i investicijsko poduzeće u svijetu s godišnjim prometom koji dostiže 158 milijardi američkih dolara”. Jusko nije pristao na razgovor za ovu priču. CSCEC je 2019. godine izabran za izgradnju dionice autoceste Počitelj – Zvirovići, vrijednu skoro 130 milijuna maraka.

“Autoceste Federacije” nikada nisu odgovorile na zahtjev za dostavljanje ugovora i ponuda, a u telefonskom razgovoru su naveli kako su zahtjev proslijedili kineskoj kompaniji na odobrenje. Domaće javne kompanije i institucije rijetko otkrivaju detalje ugovora potpisanih s kineskim kompanijama. Vuk Vuksanović, viši istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, navodi kako je model ulaska na tržište turskih i kineskih kompanija korištenje vanjske politike ovih zemalja. On smatra kako su ove firme primijetile da zapadne kompanije ne rade dovoljno u infrastrukturnoj industriji na Balkanu, te su tu uskočile.

Glavni problem netransparentnost ugovora koji se potpišu

“Najčešće se ti ugovori proglašavaju da su ili poslovna, ponekad i državna tajna zato što se suradnja u oblasti infrastrukture odigrava na osnovu međunarodnog sporazuma”, kaže Vuksanović, dodajući kako političke elite na vlasti u dvije zemlje u dogovoru prikrivaju informacije od javnosti.

To, kaže, omogućava Kini da dobije projekte za državne firme, da se oslobodi građevinskog materijala, te da širi svoj politički utjecaj. Dodijeljeni ugovori bez konkurencije Kineske i turske firme dobile su više od polovine svih građevinskih projekata vrijednih više od 50 milijuna maraka u posljednjih šest godina, prema tenderima koje je analizirao Detektor. Od 23 projekta, kompanije ovih zemalja dobile su njih 14, vrijednih više od šest milijardi maraka, što je više od 80 posto vrijednosti svih velikih infrastrukturnih projekata.

Ali, kako je dalje pojasnio, “oni daju novac i kreditni ugovor tek po isteku uvjeta o kreditu oni mogu da objave”. Oni predstavljaju konzorcij tri firme – “China Overseas Engineering Group” (COVEC), “China Tiesiu Civil Engineering Group” i “China Construction Bank” – te će graditi 17 kilometara dugu dionicu autoceste. Ovaj projekt Republika Srpska otplaćivat će narednih 15 godina.

“S obzirom da se radi o izuzetno vrijednim ugovorima po nekoliko stotina milijuna maraka, jedan od uvjeta investitora je očigledno da se od javnosti sakriju uvjeti i okolnosti pod kojima se ide u ovaj posao, jer vlasti se uvijek pozivaju na to da treća strana nije suglasna s objavljivanjem ove informacije”, navodi Traljić.

Ovo je za kineske firme četvrti ugovor za rad na autocestama u BiH. Vrijednost dosad potpisanih ugovora veća je od 1,3 milijarde maraka, a trećinu ovog novca omogućile su kineske banke.

“Radi se o jednom trendu koji imamo posljednjih godina gdje su naše vlasti odbijale uvjete međunarodnih kreditora u pogledu fiskalne odgovornosti i provođenja reformskih pa i antikorupcijskih politika i okretale se kreditorima koji ne postavljaju takve uvjete”, kaže Traljić.

On navodi da kineski i turski kreditori postavljaju često samo jedan uvjet – da su izvođači radova iz tih zemalja

U posljednjih šest godina za izgradnju autocesta u BiH potpisano je 15 ugovora. Polovica je potpisana s kineskim i turskim, a druga polovica s domaćim građevinskim firmama. Europske firme ili su se prijavile u konzorciju s domaćom kompanijom, ili nisu uopće. Od 12 dionica autocesta u Federaciji, pet grade domaće firme – “Euro-Asfalt” i ”Hering”, pet turske i kineske, a dvije domaće firme u konzorciju s kompanijama iz Azerbejdžana i Sjeverne Makedonije.

Za izgradnju tunela “Prenj” se čeka na izbor između tri turske kompanije, dvije kineske, jedne indijske i dva konzorcija iz Turske i Koreje. Na tender vrijedan oko 800 milijuna maraka za izgradnju građevine koja će biti deveti najduži putni tunel u Europi, nije se prijavila niti jedna od kompanija iz Zapadne Europe. Ali danas u BiH teško da se mogu naći sugovornici koji bi objasnili ovaj fenomen.

Detektor je kontaktirao sadašnje i bivše dužnosnike, direktore velikih građevinskih firmi, te osobe koje su bile ili su još uvijek uključene u procese odlučivanja, ali nitko od njih nije pristao na razgovor. Državni ministar prometa i komunikacija i bivši premijer Kantona Sarajevo Edin Forto tražio je pitanja u pisanoj formi, ali nikada nije odgovorio na njih. Gostujući na televiziji N1, on je rekao da je propitivano zašto se na pretkvalifikacije tendera javlja jako malo europskih firmi.

“Njima je reputacijski rizik raditi u Bosni i Hercegovini. Tako, kad se dobra firma iz Turske ili Kine javi, to nije toliko ni loše jer iz Europe neće nitko da dođe”, kazao je Forto.

U Republici Srpskoj na dvije od tri dionice autocesta grade kineske firme

Zadnji potpisani ugovor bio je s kineskim konzorcijem COVEC, “China Tiesiu Civil Engineering Group” i “China Construction Bank”. Ovaj konzorcij će dionicu autoputa Brčko – Bijeljina financirati, projektirati i izgraditi, a pobjedu na tenderu je izvojevao dva mjeseca nakon što je poziv objavljen. Li Hong, predsjednik COVEC-a, jedne od firmi u konzorciju, zainteresiranost za rad na infrastrukturnim projektima pokazao je u studenom 2022. godine, kada se sastao s Miloradom Dodikom i Radovanom Viškovićem.

Hong je tada, kako se navodi u priopćenju ove kompanije, postigao dogovor o suradnji na infrastrukturnim projektima. Tri mjeseca od tog sastanka, predstavnik ove firme prilikom potpisivanja ugovora navodi kako Republika Srpska ima potencijale koje je potrebno iskoristiti, te potvrđuje navode Dodika o otvaranju podružnice firme u Banja Luci.

”Kinezi nemaju politička uvjetovanja u suradnji i od velikog značaja je prelazak kineske kompanije u Republiku Srpsku”, kazao je Dodik prilikom obrazlaganja prelaska ove firme iz Varšave u Banju Luku. Na službenoj stranici registra kompanija još uvijek nije moguće pronaći upisan COVEC. Novinarima Detektora je u Okružnom privrednom sudu u Banja Luci početkom ožujka usmeno rečeno kako ova firma još uvijek nije registrirana. COVEC je kćerka kompanije “China Railway Engineering Corporation” (CREC). Njena druga kćerka kompanija, “China Railway No.10 Engineering Group Co.” (CREC 10), jedna je od kompanija izabranih za rekonstrukciju tramvajske pruge u Sarajevu.

Rušenje mosta

U ranijem istraživanju dodjele ugovora ovoj kompaniji, Detektor je otkrio kako su COVEC i CREC 10 radili na projektu izgradnje mosta u kenijskom mjestu Sigiri, čiji se jedan segment u lipnju 2017. godine srušio. Gradnja mosta koštala je 11 milijuna dolara, a prilikom rušenja ozlijeđeno je 27 radnika.

U Ministarstvu prometa Kantona Sarajevo inzistirali su da im ove informacije ranije nisu bile poznate, ali je u travnju prošle godine, nakon istraživanja Detektora, ministar Adnan Šteta kazao kako će konzorcij pitati o prošlim poslovima. Na pitanje je li ispitana prošlost kompanije, Ministarstvo je odgovorilo pisanim putem, navodeći da je konzorcij odgovorio da nije direktno povezan sa ovom nesrećom.

“Ta kompanija koja je radila na projektu [je] odvojena i neovisna, bez direktne veze s jednim od partnera u konzorciju koji radi na projektu, te su istaknuli da njihov konzorcij zadovoljava zahtjeve u pogledu stabilnosti financijske pozicije i povijesti realiziranih ugovora”, navode iz Ministarstva prometa parafrazirajući odgovor konzorcija.

Ali, Detektor na osnovu objavljenih fotografija prilikom gradnje mosta može potvrditi da se radi o istoj firmi koja gradi prugu u Sarajevu. U jednoj od sudskih presuda koje se dotiču nesreće, navodi se da je nositelj projekta COVEC prihvatio odgovornost kineskog konzorcija za rušenje mosta.

Iz “Autoputeva Republike Srpske” nisu odgovorili na upit o izboru ove firme, niti su odgovorili na zahtjev za intervju o drugim dionicama autoceste koje u ovom entitetu grade kineske firme.

Načelo transparentnosti bezvrijedno za kineske i turske ugovore

Domaće institucije nastavljaju tražiti dozvolu stranih kompanija da objave ugovor i nakon što je Okružni sud u Banja Luci prvostepeno odlučio da je takva praksa nepravilna. Ministarstvo saobraćaja i veza Republike Srpske još uvijek nije postupilo po sudskoj naredbi za dostavljanje ugovora za izgradnju autoceste Banja Luka – Prijedor.

U sudskoj odluci se navodi kako je Ministarstvo saobraćaja i veza brinulo o zaštiti interesa strane kompanije umjesto da je interes građana stavilo na prvo mjesto. Početak izgradnje ove dionice ozvaničen je u studenom 2021. godine, a ugovor o koncesiji s kineskom kompanijom “China Shandong International Economic and Technical Cooperation Group” potpisan je još 2018. godine.

Kompanija koja gradi autoput od Banje Luke do Prijedora sudjeluje i u rekonstrukciji pruge u Sarajevu

Rokovi i detalji ugovora su javnosti priopćeni nekoliko puta, ali su često bili različiti. Ugovor nikada nije objavljen, a iz Ministarstva saobraćaja pojašnjavaju kako je državni organ dužan objaviti osnovne podatke o dodijeljenom ugovoru, a ugovorne podatke ne može objaviti bez suglasnosti ugovorne strane i financijera.

Na upit Detektora o kašnjenju pri rekonstrukciji prvog dijela pruge, iz Ministarstva navode kako je za rekonstrukciju pruge od Ilidže do Marijin-Dvora rok 730 dana, te dodaju kako nema mogućnosti davanja alternativnih rokova. U odgovoru zastupniku Skupštine Kantona Sarajevo Mahiru Deviću od 18. siječnja 2022. godine, Ministarstvo navodi kako je ugovorom na projektu modernizacije javnog prometa u Sarajevu predviđena dinamika prema kojoj će radovi na dionici Nedžarići – Čengić Vila biti završeni 26. ožujka 2022., a na dionici Ilidža – Nedžarići 25. travnja 2022. godine.

Tramvaji su počeli voziti novom prugom krajem rujna 2022. godine. Potpuno novu prugu u Sarajevu između Ilidže i Hrasnice gradit će turske firme “Yapi Merkezi Insaat ve Sanayi A.S” i “Yapiray Demiryolu Insaat Sistemleri Sanayi ve Ticaret A.S”. Ovaj ugovor, vrijedan skoro 50 milijuna maraka, financirat će EBRD. Turske firme uključene su u četiri velika projekta vrijedna 1,4 milijarde maraka. “Cengiz Insaat Sanayi” i “HGG Insaat Anonim Sirketi” uključene su u izgradnju autocesta u BiH.

Ranije istraživanje Detektora pokazalo je kako se kompanija “Cengiz” od 2012. godine suočava s tužbama zbog propusta u zaštiti radnika, a uz naklonost vlasti koju ima, sudski procesi protiv ove firme su jako spori.

Bez postavljanja uvjeta omogućeno poslovanje

“Postoji razlika u poslovanju sa zapadnoeuropskim i kineskim kompanijama”, objašnjava Mirko Šarović, bivši ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ali i nacionalni koordinator za suradnju s Kinom. ”Europska unija glavni je trgovinski partner BiH i ima veliki udio u investicijama”, objašnjava on.

”Kad oni nama daju novac, BiH je pozvana da uskladi svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Europske unije”, kaže Šarović i dodaje kako Kinezi investiraju bez da postavljaju uvjete. ”Mi smo, s druge strane, morali postavljati uvjete, a to je da zadovolje standarde”, kaže Šarović, navodeći da su kineski investitori morali zadovoljavati standarde BiH i Europske unije. Bivši ministar navodi kako je njegova uloga da otvori prostor za suradnju, ali da je neposredna, te da je sklapanje ugovora uvijek ostajalo drugim subjektima u BiH.

Šarović se u svojim posjetima Kini sastajao s predstavnicima kompanija iz oblasti energetike i građevinarstva. Tijekom 2017. godine on se sastao sa zvaničnicima kompanija “China Power” i “Sinohydro”, te s predstavnicima “Exim banke”. Kompanija “Sinohydro” sudjeluje u projektu izgradnje mosta “Počitelj” u vrijednosti većoj od 60 milijuna maraka, zajedno sa drugom kineskom firmom “Powerchina Roadbridge Group” i azerbejdžanskom kompanijom “Azvirt”.

Sve kompanije probile su rok izgradnje od 30 mjeseci pa je trajanje ugovora produženo, ali most i dalje nije izgrađen

Zbog toga su “Autoceste Federacije” po prvi put pokrenule proceduru naplate penala zbog kašnjenja s radovima, a oni mogu iznositi maksimalno deset posto ugovorenog iznosa. Dvije godine prije nego što su “Autoceste Federacije” potpisale ugovor sa “Sinohydrom”, ova korporacija je kažnjena u Africi zbog lažnog predstavljanja ranijih poslova.

Istraga antikorupcijskog ureda “Afričke razvojne banke” utvrdila je da je “Sinohydro” davao lažne podatke o uspješno završenim projektima da bi dobio posao iako raniji poslovi u stvarnosti nisu bili završeni. Zbog toga je banka zabranila poslovanje sa ovom firmom na period od tri godine. Iz “Autocesta Federacije” nisu odgovorili na zahtjev za intervju sa direktorom, niti su odgovorili na naknadno poslana pitanja. “Primanje kineskog kapitala kratkoročno i srednjoročno donosi neke prednosti za lokalnu zemlju, ali dugoročno donosi neizvjesnost i rizike. (…) Neke od zemalja mogu da akumuliraju dug koji na kraju ne mogu da iznesu, pa se kreira vid političke zavisnosti”, kaže Vuksanović.

Izvor: Balkanska istraživačka mreža/Detektor.ba