Koliko zemljišta i posla je potrebno da prosječna obitelj proizvodi hranu za sebe
Uvijek kada se dogode neke od izvanrednih okolnosti lokalnih ili globalnih razmjera kao što su ratovi, prirodne nesreće i katastrofe, uzrokom su odudaranja od uobičajenog načina življenja i svakodnevnih aktivnosti.
Ovaj put je to u ovom slučaju pandemija koronavirusa Covid-19. Reakcija stanovništva ide u pravcu prije svega brige za vlastite živote i živote svojih najmilijih, ali i samoodržanja putem opskrbe osnovnim životnim namirnicama u većim količinama, što neminovno izaziva udar na kućne proračune.
Strah od gubitka radnog mjesta, a time i ulaza redovnih financijskih sredstava u domaćinstvo, dodatno usložnjavaju situaciju do mjere javljanja panike. Ta panika je veća zbog ograničenja uvoza, nabavke, pa i globalne nestašice određenih artikala. U takvim uvjetima osiguranje dovoljnih količina hrane za izvjesno razdoblje je od životnog značaja.
U tabeli su prikazane godišnje potrebe važnije povrća zua jednu osobu. Uz odgovarajući prinos po m kvadratnom i broja osoba u kućanstvu, može se procijeniti potrebna površina za uzgoj te kulture.
(Gotovo) Sve možemo sami proizvesti
Nezamislivo je da pored brašna, ulja i šečera koje uistinu ne možemo u potrebnim količinama proizvesti na području BiH, uvozimo krompir, luk, grah, razne povrtlarske kulture, baš kao i meso, mlijeko i mliječne proizvode. Naše njive i vrtove smo ostavili uglavnom nezasijane.
Za sasvim dobru opskrbu osnovnim proizvodima koje se uspješno uzgajaju na ovim prostorima za jednu obitelj dovoljna površina od 187,60 do 327 kvadratnih metara zemlje, ovisno od primijenjene tehnologije uzgoja, dostignutog znanja i zemljišnim pogodnostima.
Krajnje je vrijeme za rad sebe i svoje obitelji u kulturu življenja uvedemo uzgoj povrća u vlastitom vrtu, jer je očito da nije potrebna niti velika površina niti neke posebne ili specijalne alatke. Mini vrt se može organizirati na balkonu u saksijama, a male vrtove i na ravnim krovovima određenih objekata, čime bi se osigurali za povrće i zaačinsko bilje za brzu upotrebu uz i za obroke.
U posljednje vrijeme u kuhinjama je sve popularnije uzgajanje klijanaca (microgreens) (lucerka, leća, grah, pšenica) u posudicama sa malo vode ili u specijalnim posudama. Klijanci mogu biti važan dodatak našoj svakodnevnoj prehrani, bogat su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i antioksidansa i koji se najčešće konzumiraju u svježem stanju, te ne dolazi do gubitka hranjivih materija.
Povrće je za čovjeka izvor biološki značajnih materija, kao što su vitamini, mineralne materije, fitoncidi…
Tako vitamina C najviše ima u paprici, listu peršuna, lisnatom kupusu, luku vlašcu, listu celera, koprivi, a provitamina A (beta karoten) u mrkvi, muskatnoj tikvi, tikvi pečenki, paprici, listu peršuna i celera, dok vitamina iz grupe B ima u grašku, bijelom luku, kupusnjačama.
Cvjetača, koraba, grašak, vrtni grah (boranija), špinat i tikva bogati su kalijumom, list peršuna, špinata, blitve, grašak, krastavac, bijeli luk fosforom. Kalcijumom najbogatiji su vrtni grah, špinat, salata, blitva; natrijumom blitva, cikla, celer, špinat, mrkva; magnezijumom grašak i vrtni grah (boranija), a sadržajem željeza ističu se celer i pastrnak.
Neke vrste povrća su značajan izvor proteina (grašak, vrtni grah, lisnati kelj, kelj pupčar, brokula), ugljenih hidrata (krompir, mrkva, cikla, lukovi) i celuloze (paprika, kupusnjače, vrtni grah, cikla), odnosno balasnih materijama bitnim za crijeva i prevenciju karcinoma.
Hrana kao lijek i gorivo za organizam
Specifičan značaj za ljudski organizam imaju tzv. fitoncidi – povrća sa baktericidnim, fungicidnim i protistozidnim djelovanjem (bijeli i crni luk, cikla, rabarbara, paprika, paradajz, rotkva), zatim bojene materije povrća kao što je klorofil (špinat, kupus, list peršuna, kopriva) betaini (cikla) i karotinoidi (mrkva). Mnoge vrste povrća su tradicionalna ljekovita sredstva u narodnoj medicinia, a konzumiranje prirodnih tvari iz zdravog povrća spriječavaju obrazovanje kancerogenih jedinjenja u čovjekovom organizmu, ali i prevenciji niza oboljenja. Smatra se da čovjek treba dnevno da unese oko 400 g povrća, prije svega svježeg, a prednost ima grupa žuto-zeleno-crvenih vrsta koje su najbogatije bioaktivnim materijama.
U skromnijim financijskim sredstvima na vlastitim njivama i vrtovima može organizirati sjetva i sadnja biljaka, kroz principe itegralne i ekološke proizvodnje hrane, jer se kao takva i u EU i širom svijeta sve više prilagođava zahtjevima tržišta, koju opet diktiraju kupci, a ona se temelji na ovoj vrsti proizvodnje hrane.
Danas gotovo 90 posto poljoprivredne proizvodnje u EU predstavlja hranu uzgojenu po metodologiji čiji je cilj i smanjena potrošnja sredstava za zaštitu bilja i drugih agrokemikalija. Proizvodi integralne i ekološke proizvodnje pružaju potpuno zdravstveno ispravan proizvod, sa dosta jeftinijim troškovima nego uobičajena konvencionalna proizvodnja hrane. Glavni cilj ekološke poljoprivrede je proizvesti zdravstveno ispravnu hranu visoke hranidbene vrijednosti oslanjajući se na zaštitu i očuvanje okoliša. Ako se ovome doda i osiguranje dijela sjemenskog i sadnog materijala iz vlastite prošlogodišnje proizvodnje, dodatno imamo jeftiniju proizvodnju, ali proizvodnju visokog kvaliteta i zdravstvene ispravanosti.
/Izvor: agrosvijet.com/
