Konačno ispražnjen samostan
U franjevačkom samostanu na Šćitu čitavo poratno vrijeme stanovali su ne samo fratri nego i civili. Najprije je nakon četnika uselio Šimun Zane i žena pokojnog Ilije Džidžića, zvana Gustuša, sa svoje dvije kćeri, a onda je pri kraju rata došao i Franjo Grubeša. Ovi su stanari polako iseljavali, ali su vlasti smatrale da je samostan odveć velika zgrada da bi se smjela prepustiti samo fratrima pa su u samostan smještali sve moguće institucije: skladište otkupljenog žita, ambulantu, mjesni ured, poštu, policiju… Dugo je trebalo hodati i moljakati dok konačno 15. studenog 1962. nisu iz samostana iselili mjesni ured i pošta te se smjestili u zgradu Zadruge, odnosno osmogodišnje škole, gdje je desetak dana prije smještena i ambulanta. Tako je preko 20 godina trajala “okupacija” franjevačkog samostana na Šćitu. Dobivenu zgradu trebalo je uređivati, uvoditi električne i vodovodne instalacije, popravljati prozore, stavljati parket i mnogo drugoga, što se slabo vidi, ali kad ga nema, teško osjeća. Domaći su se majstori latili posla i sve su dobro završavali, tako da je stari kroničar fra Kazimir bio zadovoljan.
Ramski se fratri, međutim, još nisu riješili svih stanara. U zgradi starog samostana još su stanovali policajci sa svojim obiteljima. Tek 23. listopada 1964. iz stare kuće iselili su policajci Jovo i Rade koji su ondje bili nastanjeni od 1957. godine.
Fra Kazimir Ivić donosi jednu karakterističnu epizodu u vezi sa stanarima u starom samostanu.
Kao i na svakoj ramskoj kući, na krovu starog samostana bio je postavljen križ. Onima koji su se morali izjašnjavati kao komunisti nije odgovaralo da im križ bude nad glavom. Uzeli bi pušku i gađali u križ. Kad su ga nakon mnogo promašaja oborili, “slavili su to kao još jednu pobjedu nad kršćanstvom”.
Godine 1965. na zahtjev Konzervatorskog zavoda iz Mostara prekriven je stari samostan trijeskom. Tu vrstu krova naš je svijet donio iz Rusije kad su se neki zarobljenici vratili nakon Prvog svjetskog rata. Na ovakav je način stari samostan pokriven zadnji put 1937. godine. Bio je već počeo prokišnjavati. Pokrivanje trijeskom malo je produžilo njegov vijek.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
