KORONA I EKONOMIJA: Optimističan scenarij – novih 33 tisuće nezaposlenih; pesimističan scenarij – novih 96 tisuća nezaposlenih
Mjerama se nastoje iskoristiti potencijali javnog i financijskog sektora u svrhu stabilizacije i spašavanja realnog sektora bh. ekonomije. To prije svega podrazumijeva odgađanje i privremeno smanjivanje poreznih i drugih obaveza prema državi, zatim osiguranje protoka roba, uz aktivniju saradnju s međunarodnim financijskim institucijama. Izmjena Zakona o PDV-u, kao najvažnijem porezu u državi, od ključne je važnosti za gospodarstvo, navodi se
Dnevni list – Piše: Dragan Bradvica
Makroekonomske simulacije pokazuju da će Bosna i Hercegovine imati pad BDP-a za 2020. godinu od 3,97 do 9,53 posto štopak znači do 96.767 nezaposlenih osoba do kraja godine, shodno pesimističnom scenariju.
Pravovremenom primjenom mjera iz izvještaja, moguće je ovaj broj održati na razini do 33.284 nezaposlenih. Ovo se navodi u sveobuhvatnom izvješću “COVID-19, ekonomske posljedice za BiH, mjere i rješenja” kojeg su sačinili Admir Čavalić, Faruk Hadžić i Damir Bećirović, a objavljen je od strane Friedrich Naumann fondacije Sarajevo.
Dokument predstavlja pogled na postojeće stanje naše ekonomije, s naglaskom na mikroekonomske i makroekonomske posljedice COVID-19 pandemije. Primarni cilj izvještaja je da se nositelji različitih razina vlasti upoznaju sa stanjem, projekcijama ekonomskih kretanja i konkretnim mjerama i načinima financiranja istih s ciljem ublažavanja, izvjesno, veoma teških posljedica pandemije po ukupan ekonomski život.
Što činiti?
Tako se navodi da su bh. tvrtke već od siječnja osjetile posljedice COVID-19 pandemije i to zbog pada uvoza iz Kine. Kriza u Italiji dodatno ih naglašava, jer je upravo Italija, uz Njemačku, najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH.
Pravi problemi nastaju polovinom ožujka kada dolazi do zaustavljanja ekonomskih aktivnosti, povećanja nezaposlenosti i pada javnih prihoda. U izvješću se posebno naglašavaju postojeći negativni makroekonomski uvjeti u BiH (nestabilnost mirovinskog sustava, usporavanje ekonomije u 2019. na razini od 2,8 posto, uz odlazak od oko 50 tisuća žitelja navedene godine) koji zemlju čine nespremnom za postojeću krizu, uz napomenu da će najveći pritisci očekuju na zdravstveni sektor i zavode za zapošljavanje.
Poseban financijski teret se odnosi na interventne mjere vlada za stabilizaciju ekonomije. Procjena je da će trebati minimalno dvije milijarde maraka sredstava u ovoj godini. Nude se sveobuhvatna rješenja a mjere u izvješću su klasificirane po ročnosti efekata (kratkoročne i srednjoročne) i nadležnostima (državne, entitetske, županijske i gradske/općinske). Mjerama se nastoje iskoristiti potencijali javnog i financijskog sektora u svrhu stabilizacije i spašavanja realnog sektora bh. ekonomije.
– To prije svega podrazumijeva odgađanje i privremeno smanjivanje poreznih i drugih obaveza prema državi, zatim osiguranje protoka roba, uz aktivniju saradnju s međunarodnim financijskim institucijama. Izmjena Zakona o PDV-u, kao najvažnijem porezu u državi, od ključne je važnosti za gospodarstvo. Na razini entiteta potrebno je uspostaviti stabilizacijske i jamstvene fondove, te preuzeti plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje i osiguranje u slučaju nezaposlenosti za pravne osobe do isteka stanja prirodne ili druge nesreće, navodi se.
Isto tako, kako se nastavlja, nužno je čim prije omogućiti normalno funkcioniranje gospodarstva i ukinuti antitržišne mjere kontrole cijena. Entiteti trebaju provesti emisiju “korona obveznice” kao osnovnog izvora financiranja predloženih mjera. Županije u FBiH imaju najbolje alate za “kreativna rješenja” poput obrazovne i medijske podrške, digitalizacije, ali i unapređenja industrijske zaštite, što u ovom trenutku zagovara ekonomski nobelovac Paul Romer.
Konačno, gradovi i općine trebaju da budu prva linija pomoći lokalnom gospodarstvu, a naročito obrtnicima koji u ovom trenutku u najvećem broju gase svoje tvrtke.
Što ne činiti?
– Sve mjere navedene u izvješću ovise o vanrednom financiranju, koje treba da se osigurati kroz međunarodne donacije, kredite iz inostranstva, kredite iz domaćih izvora, kroz emisije obveznica i dostupnim proračunskim sredstvima (proračunske uštede). Sve predložene proračunske uštede, koje moraju uslijediti, imaju dugoročan efekt na stabilizaciju proračuna u narednom razdoblju kada recentna zaduženja dođu na naplatu. Proračunska likvidnost se pored toga održava intenziviranjem javno-privatnog partnerstva i suspenzijom općih kolektivnih i granskih ugovora čime se štiti od masovnih tužbenih zahtjeva zaposlenika u javnom sektoru, pojašnjava se u izvješću.
Osim mjera za djelovanje, u izvješću se navodi i što ne činiti. Ovo je reakcija na populističke inicijative prisutne u javnosti već od prvih naznaka krize, poput davanja prerogativa države lokalnim razinama vlasti, javnog isticanja pojedinaca ispred sustava, nerealnih ekonomskih zahtjeva poput inicijativa za povećanjem minimalne nadnice i slično. Međutim, ono što bh. sustav čini djelomično i kratkoročno otpornim na populizam jeste njegova kompleksnost i decentralizacija u smislu upravljanja i donošenja odluka. Za razliku od susjednih zemalja, naročito Srbije, u BiH postoje poluge vlasti koje osiguravaju da se ovakve i slične populističke inicijative blokiraju. Svejedno, u izvještaju se navodi da se ne smije ugroziti nezavisnost Centralne banke BiH, odnosno funkcioniranje institucije valutnog odbora.
Pritom se upozorava na “naivnu intervenciju“, kako je opisuje Nassim Nicholas Taleb, a koja se odnosi na sklonost prevelikog interveniranja u oblastima gdje su koristi minimalne, dok se premalo intervenira u oblastima gdje je to neophodno i žurno. Ova vrsta naivnog intervenizma se može vidjeti i u nekim aktivnostima kriznih stožera različitih razina vlasti. Riječ je o intervenciji, radi intervencije, a koja se pojavljuje iz razloga što postoje neka interna ili javna očekivanja da neko nešto poduzme. Nekada je bolje ne činiti, naročito sada kada druge zemlje poput Austrije i Danske nastoje normalizirati društveni i ekonomski život.
– Komunikacija svega navedenog je posebno važna. Uspješnost u izvršenju navedenih mjera značajno zavisi od percepcija javnosti, zainteresiranih strana, kao i samih nositelja aktivnosti. Način kako navedeni percipiraju date mjere će odrediti i kako se ponašaju, odnosno kako ih sprovode. Zbog toga se mora komunicirati na transparentan način, s jasnim i nedvosmislenim informacijama i uz potrebnu dozu samopouzdanja i optimizma. Mediji su pritom važni, kao važan segment slobodnog društva, i zbog toga im se mora omogućiti pravo da prate glavne tokove komunikacije vlada, ali i da aktivno sudjeluju u propitivanju istih, naglašavaju autori.
