KRISTINA PERIĆ ZA SLOBODNU DALMACIJU: Ništa bez buđenja pravosuđa, mnogi suci i tužitelji ne rade, a djeca im u elektroprivredama

Urednica portala Hercegovina.info Kristina Perić, dobitnica nagrade za novinarku godine u pisanim medijima u BiH u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju govorila je o svome životu, radu i nagradi. Oštro se osvrnula i na nerad pravosuđa, koje izbjegava predmete visoke korupcije. 

Novinski tekst Zorana Šagolja u Slobodnoj Dalmaciji prenosimo u cijelosti:

U novinarstvu je već dva desetljeća, a posljednje četiri godine na čelu je mostarskog portala Hercegovina.info, za koji se pročulo i izvan granica BiH, zahvaljujući otkriću brojnih afera svih vrsta, neovisno jesu li im glavni protagonisti s ove ili one strane rijeke, manjeg ili većeg entiteta, nacije… Kristinu je izabrala udruga koja, za razliku od većine, djeluje na području cijele države.

“Društvo novinara Bosne i Hercegovine”, kaže ona, “je najstarije i krovno udruženje u BiH.”

“U žiriju sjede novinari koje jako cijenim, a koji rade ovaj posao desetljećima. Oni su ove godine odlučili dati mi priznanje ‘Novinar godine’ u kategoriji pisanog novinarstva u BiH. Više tisuća je novinara u BiH, stotine redakcija, nije to mala stvar. Kad nagrađuje struka, to je uvijek najveće priznanje i najveći poticaj da se ide dalje. Poticaj je to i priznanje cijeloj redakciji da ono što radimo vrijedi. Posebno me dotaknulo što su brojni kolege, pa i dobitnici u drugim kategorijama prilazili sa željom da me upoznaju, da pohvale moj rad, da mi kažu da sam najbolja u tom što radim, kao i članovi izaslanstva EU-a u BiH i mnogi drugi. Primila sam i stotine čestitki, ali su srcu najbliži komentari onih o čijim sam problemima pisala. Njihova energija me i održava i tjera u pravom smjeru, a njih je sada već prava vojska. Portal Hercegovina.info bilježi snažan i stabilan rast, a na mjesečnoj bazi se bliži milijunu jedinstvenih čitatelja”, naglašava naša sugovornica.

Prijave

Politika, moćnici svih fela, mafija, pritisak oglašivača… problemi su s kojima se susreću i novinari u BiH, s tim da oni imaju i neke dodatne.

“Posao novinara nekima je u BiH nevjerojatno lak, a nekima iznimno težak. Sve je do novinara i njegova osobnog izbora. Oni kojima je ovaj posao nevjerojatno lak izabrali su biti poslušnici, podanici, nosači diktafona, pratitelji stranaka, drugi biraju teži put, izlažući sebe i svoju obitelj da bi sutra bilo mrvu bolje. Imamo u Mostaru novinare koji 20 godina nisu napisali nijedan članak kontra HDZ-a BiH, u Sarajevu koji nisu ni slova protiv Izetbegovića, a u Banjoj Luci ih ima koji slave Dodika. Oni se također smatraju novinarima. Ja sam izabrala istraživačko novinarstvo, uzela najgore na svoja pleća, i nije mi žao. Promatrala sam ključne ljude u svom životu, pokojnog oca koji nikada nije bio član nijedne stranke, koji je cijeli život radio u građevinskoj tvrtki, gradio kuću, odgajao brata i mene, i pošteno nije odmakao dalje od vreće brašna. Promatrala sam i oca moga muža, branitelja, također pokojnog, koji je poštenim životom uspio odgojiti djecu i također se vrtio oko osnovnog. Vidjela sam jasno i mnoge druge, poštene i teške živote. Gledala sam i one nepoštene, s vilama na Blidinju i moru, jahtama, stanovima na Rivijeri, bijesnim vozilima, koji su se ‘snašli’. Sve to je u meni budilo revolt koji sam nekako umirivala i kanalizirala kroz svoj rad. Moja pretjerana emotivnost i nekakav usađen poriv da tjeram pravdu na ovom svijetu napravio je od mene ono što jesam. Bog mi je dao i maksimalno korektne poslodavce, vlasnike koji su mi dali punu slobodu da radim kako treba, obitelj koja me podržava, kolege koji su u redakciju stizali, čini nam se često i po Providnosti. Sve to olakšava put. Teško jest, ali nema nazad”, kaže Kristina Perić.

Internetski portal Hercegovina.info otkrio je brojne afere, od Mostara pa dalje. Zbog toga im se prijetilo svime i svačime, a glavna urednica izdvaja jedan slučaj koji je otkrio sve slabosti sustava:

“Osobno sam stajališta, posebno nakon reportaže koju sam pisala o masakru u Gorici da te u BiH nije ubio samo onaj tko nije pokušao. Sustav u BiH, razgolitit će upravo taj masakr, šupalj je k’o švicarski sir i ubiti te može tko god poželi. Imali smo tri napada na automobile vlasnika portala, imali smo prijetnje u inbox, tipa “imate pet minuta da brišete vijest”. Oko napada na našu imovinu nemamo nikakvu povratnu informaciju policije da je nešto urađeno, dok smo ove inbox prijetnje također prijavljivali operativcima, koji bi nam nezainteresirano komentirali “pa nije vam se ništa dogodilo”. Dakle, šalju nam poruku da nam se nešto treba dogoditi da bi nas zaštitili. Dok se jedne strane imamo potpunu nesigurnost, s druge strane osobno imam potpunu odsutnost straha. Ne bojim se ni za sebe ni za kolege, pa se valjda ni oni ne boje jer se ja ne bojim. Potpuno svjesni da nam se svašta može dogoditi, i da to nitko neće spriječiti, odlučili smo da se ne bojimo. Tko se boji – umire svaki dan, tko se ne boji – umrijet će jednom”, naglašava kolegica Perić.

Ono što je interesantno jest da su Perić i kolege neke od slučajeva koje su otkrili, poput kupovine preplaćenog prostora Zavoda za zdravstveno osiguranje u Rami, prijavili istražnim organima.

“To je zanimljiv predmet. Član mladeži HDZ-a BiH (Bogodol) kupio je prostor za 50 tisuća maraka, a prodao ga Zavodu zdravstvenog osiguranja gdje je ravnatelj bio Rade Bošnjak, jedan od utemeljitelja HDZ-a BiH, za 250 tisuća maraka. Radi se o katu oronule kuće, koji nije imao ni plafon, nego onu staru sturu/šiblje. Netko je tu uzeo 200 tisuća maraka. Naše pravosuđe ne radi ništa, a moje su prijave namjerne. Neka stoje, buđaju se i pokazuju i dokazuju da se ne radi ništa. Za pet godina, od početka 2018. do kraja 2022. Tužiteljstvo Zapadnohercegovačke županije u Širokom Brijegu podiglo je devet optužnica za kaznena djela – korupcije i gospodarskog kriminala. Od početka 2018. do kraja 2021. mostarsko Tužiteljstvo podiglo je 32 optužnice. Dakle, za četiri godine – 32 optužnice u županiji kojoj pripada devet općinskih i gradskih administracija, sve županijske institucije i nekoliko federalnih institucija. Dakle, imamo dvije opcije. Ili u Hercegovini nema kriminala, i najpošteniji smo na svijetu, i nema kriminala uopće, ili nema kriminala gdje vlada HDZ koji u šaci drži pravosuđe. Tužitelji progone poštare zbog neisporuke kuverti, koji joint, a oni s vilama, bazenima, jahtama, vikendicama, oni što su se “snašli” jašući po našim proračunima spavaju mnogo mirnije nego ja, jer znaju da ih se procesuirati neće. Pravosuđe je rak-rana našeg društva. U vas u Hrvatskoj se stanje popravilo, mi ta vremena još čekamo”, kaže naša sugovornica.

Pogotovo je boli neravnopravan status s kriminalcima u sudnici

“Ako pravosuđe štiti kriminalca o kojem sam pisala, ne procesuira ga, ne uhićuje ga, a ne štiti mene na čijoj je onda ono strani!? Imali smo u Banjoj Luci okrugli stol o temi mogu li nas ušutkati. Rekla sam da ne mogu na tradicionalan način, ali mogu neradom. Kako ja da nađem motiv da radim, da sutra nađem novu, treću, petu ili osmu aferu da o njoj pišem, kad će ta afera završiti u ladici tužitelja koji je odlučio na njoj ne raditi. Kako da motiviram kolegu da piše. Onda taj kriminalac, slobodan k’o ptičica ukradenim novcima plaća najbolje odvjetnike u BiH da nas tuže za klevetu. Ova usmrđena močvara nikada se neće isušiti ako se ne probude sudovi i tužiteljstva. Nažalost, imamo i mnoge suce i tužitelje s djecom u elektroprivredama, i pod kontrolom stranaka i to koči naš napredak”, kaže novinarka.

Mostar je i danas podijeljen grad, ali oni pišu o marifetlucima i kooperaciji s obje strane Neretve, od politike do sitnih kriminalaca, ne priznajući tu podjelu “naši i vaši”. Tu su i neka vrsta izuzetka.

Ne guranju u politički tor

“Ja unatrag 200 godina znam tko sam i što sam. Nisam tražila certifikat Dragana Čovića da mi on kaže jesam li Hrvatica, vjernica, ako pišem da su pojedini članovi njegove stranke duboko ogrezli u kriminalu, a on to mirno promatra. Odbila sam praksu koju je politika nametnula da su i kriminalci naši i vaši. Kriminalac je osoba koja je ukrala, ona za mene nema nacionalnost, ima ime i prezime i matični broj. Najgore što možeš uraditi za sebe kao novinara u BiH je dopustiti da te uguraju u tor, i da ti blejiš iz tog tora u korist onog tko te u tor smjestio. Složit ću se da je Mostar podijeljen grad, ali na tajkune i sirotinju. Sve najljepše iz Mostara, cvijet mladosti ode u EU, po onu vreću brašna o kojoj sam ranije pričala, i pravnu i svaku drugu sigurnost, a ostaju djeca HDZ-ovaca i SDA-ovaca, i njihovih prijatelja na državnim jaslama. Nacionalne stranke lijepo surađuju, krčme proračun, dijele svatko svojima. Dakle, imamo njih i nas. Nas je sve manje, a ta je podjela ključna”, kaže Perić, koja ne kani tako lako odustati:

“Vidim se u ovom poslu do posljednjeg daha, ništa drugo ne bi znala ovako dobro raditi. Ljubav je presudna. Nakon 20 godina u ovom poslu i dalje grizem, budim se po noći pa mi bljesne neki naslov, shvatim ključ za realizaciju neke teme i slično, čitam mailove i nove probleme i teme. Ne bih se složila da se ne mijenjaju. Mnoge loše prakse su nakon mojih članaka zaustavljene. Ustuknula je građevinska mafija u Mostaru, ustuknuli su mnogi kriminalci. To što nisu i uhićeni nije moj problem, nisam ni policajac, ni sudac ni tužitelj, u domeni onog što radim – činim najviše što mogu.