Krunjenje kralja Tvrtka I. Kotromanića
Prema određenim povijesnim izvorima krunjenje kralja Tvrtka I. Kotromanića, dogodilo se upravo na današnji dan 26. listopada 1377. godine. Među hrvatskim i bosanskohercegovačkim povjesničarima opće je prihvaćeno mišljenje da je krunjenje Tvrtka I. izvršeno 1377. godine u mjestu Mile, nedaleko od Visokog, u srednjoj Bosni. Tvrtko se po tradiciji istočnih vladara nazvao Stipanom (grč. stephanos, okrunjen).
“Prvog kralja u Bosni okrunio je djed, odnosno metropolit ili poglavar lokalne crkve bosanske u mjestu Mile, a to su današnji Arnautovići kod Visokog. Krunjenje se dogodilo u crkvi svetoga Nikole i značaj jednog takvog političkog događaja je nesporan”, rekao je Lovrenović.
Njegova titula pokazuje osnovu po kojoj postavlja legitimno pravo na upražnjenu srpsku krunu: kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju.
Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani te su mu počeli isplaćivati Svetodmitarski dohodak koji je ranije pripadao vladarima Huma. Tvrtkovo krunjenje i proglašenje kraljem u sintagmi ‘kralj Srbljem’ odnoslilo se na teritorij koji je priključio Bosni između 1373. i 1377. godine.
Njegove obveze i prava prema ostalim srpskim lokalnim gospodarima nisu postojale. Otuda u izvorima i nema informacija o prihvaćanju ili neprihvaćanju Tvrtkovog čina među srpskim lokalnim gospodarima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Realno stanje na terenu nije rezultiralo njihovom vazalnom odgovornošću, nekoj vrsti pravnog statusa prema novom kralju.
“Ne može se sa sigurnošću reći da je to bilo 26. listopada. Prema povijesnim izvorima, Tvrtkovo krunjenje se smješta između 18. listopada i početka studenog 1377. godine. Naravno da je 26. listopad kao datum u igri, ali se sa sigurnošću ne može prihvatiti”, rekao je profesor Dubravko Lovrenović.
Rasprave o krunidbi
Neki izvori navode da se Tvrtkova krunidba za kralja odigrala u srpskom samostanu Mileševa kod Prijepolja, koji je podigao kralj Vladislav Nemanjić, u kojem su pokopani kralj-osnivač i njegov stric Sveti Sava. Mavro Orbini u svome djelu Kraljevstvo Slavena navodi da je okrunjen “od strane metropolita samostana Mileševe i njegovih monaha u crkvi spomenutog mjesta”.
Stjepan Tvrtko I. Kotromanić bio je hrvatski ban u Bosni od 1353. do 1377. godine, a nakon toga i samoproglašeni kralj Srba (Raške), Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja do 1391. godine. Sin je kneza Vladislava, brata prethodnog bana u Bosni, Stjepana II. te Jelene Šubić, kćeri Jurja II. Šubića iz hrvatske vladarske obitelji Šubića.
Najjači vladar srednjovjekovne Bosne
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Tvrtka učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne. To je razdoblje razvitka gradova, trgovine i rudarstva, a kuje se i prvi zlatni novac na hrvatskim i bosanskim prostorima.
Tvrtkov dukat imao je 24 karata, bio je četiri puta veći od osmanskog, širok četiri centimetra i težak 16 grama. Ovaj zlatnik bio je važan i zbog simbolike. Na jednoj strani se nalazio grb bosanskog kraljevstva, sa šest ljiljana i još dva ljiljana sa strane, a na drugoj strani je bio propeti lav, simbol moći njegovog kraljevstva.
O njegovoj moći govori i podatak da ga je Mletačka republika, vodeća europska pomorska sila, upisala u zlatnu knjigu počasnih građana.
Tu se javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom hrvatskih banova i kraljeva u Bosni. Sljedeći zlatnici u Bosni pojavljuju se tek sa Stjepanom Tomašem.
