Kup je Hajdukov! Slavlje Bijelih na Rujevici, golovi Melnjaka i Livaje slomili Šibenik
Hajduk je osvojio Rabuzinovo sunce, momčad Ivana Leke upisala veliku pobjedu u Rijeci. Hajduk je drugu godinu zaredom osvajač Kupa Hrvatske.
Rabuzinovo sunce s Rujevice preselilo je na Poljud, a junak pobjede Bijelih nad Šibenikom je Dario Melnjak. Večeras je naša fešta odjekivalo je Rujevicom dok su Bijeli slavili pobjedu čiju je junak ponovno u finalu Kupa bio Dario Melnjak. Prelomio je utakmicu zgoditkom nakon sat vremena igre, a onda je Livaja u sudačkoj nadoknadi iz jedanaesterca postavio konačnih i zasluženih 2:0. Šibenik cijelu utakmicu nije uputio nijedan udarac u okvir vrata Hajduka, što također govori koliko su Splićani bili nadmoćni, a Šibenčani ipak inferiorni, piše Jutarnji.hr
Nismo odviše lijepu utakmicu gledali u finalu Kupa, dugo su se mučili Bijeli s tvrdim Šibenčanima premda je Hajduk krenuo prema najavi. Već u trećoj minuti zatresla se mreža Šibenika. Činilo se da je priča finala dobila očekivano epilog, međutim kratko je trajala radost Bijelih. Veselili su se navijači Hajduka, ali uzalud, jer pogodak Mlakara na ubačaj Melnjaka poništio je Pajač zbog zaleđa.
Još su Bijeli u 9. minuti kreirali prigodu, na ubačaj Sahitija s desne strane zakasnio je Pukštas za djelić sekunde na očaj i uzdahe navijača Bijelih. I potom je slijedilo pola sata “mrvljenja” igre, borbe na sredini terena bez prigoda. Šibenik je uspio “ugušiti” napade Hajduka, u sredini zaustaviti dotok lopte prema Livaji i Benrahou. Soldo, Hiroš i Kvržić uspjeli su napraviti blok zajedno s Araijem i Kvesićem po bokovima.
Rijetke lopte prema Livaji rješavao je Perić i tako je Šibenik uspio održati balans do finiša prvog dijela. U 39. minuti izmakao je Mlakar pažnji obrane Šibenika, sjurio se prema vratima, ali istrčao je Đaković na 12 metara obranivši rukom pokušaj Slovenca, da bi nakon toga iz drugog pokušaja zapucao Benrahou čiji je šut obrana Šibenika odbila u korner. Nije tu bio kraj, jer iz kornera glavom je zapucao Livaja, ali pored vrata. Hajduk je u prvom dijelu imao posjed (64-36), dva udarca u okvir naspram nule u istoj rubrici kod Šibenčana.
Međutim, činjenica je da su Šibenčani uspjeli u prvom dijelu neutralizirati Hajduk
Splićani nisu nametnuli svoj ritam. Očekivalo se da će Hajduk biti momčad koja će diktirati tempo, ekipa koja će imati kontrolu utakmice s izraženim pritiskom. Kontrolu su zaista u prvom dijelu imali, ali ne i pritisak. Šibenik se pokazao kao kvalitetan suparnik, dovoljno snažan da se na odmor otiđe s remijem na semaforu.
U nastavku bez promjena. Hajduk u napadu, Šibenik u defenzivnom bloku. Prvih 15-ak minuta Bijeli su tražili prolaz do vrata Đakovića, a onda je Melnjak otključao bravu. Uslijedile su promjene u šibenskoj momčadi, ušli su Čanađija, Mesa i Pozo, pa se Šibenik okrenuo u 4-3-3 gdje su Kvržić i Arai otišli na bočne pozicije, a Hiroš, Pozo i Dolček u prednju liniju. Pokušao je Čanadi podići svoju momčad, jer nakon što je Hajduk poveo nije više bilo potrebe čekati u obrambenom gardu.
Međutim nije bilo jednostavno probiti Bijele. Nije slučajno Hajduk pred finale Kupa imao šest utakmica u nizu bez primljenog zgoditka. Uz to, nakon pogotka Melnjaka, podigla se i publika. Prvo su navijači Hajduka na istočnoj tribini zapalili 10-ak stolica, a nakon ugašenog plamena, zasvijetlile su rakete, bengalke….
Dominacija na tribinama najviše se osjetila nakon vodstva Bijelih. Kao da su i navijači osjetili da je utakmica izašla iz onog grča u kojem se nalazila više od 60 minuta. Šibenčani su posegnuli i za četvrtom izmjenom, međutim nisu promjene s klupe donijele promjene na travnjaku. Nije se Šibenik bitnije uspio približiti vratima Hajduka. Dvoboj je išao u pravcu koji se smatrao neminovnim i prije početka.
Onog trenutka kada Hajduk zabije pogodak, kada se otvori utakmica, teško će Šibenik pronaći načina kako se otvoriti i napasti Splićane. Do kraja je Livaja iz jedanaesterca potvrdio pobjedu Bijelih za veliko i zasluženo slavlje.
