Liječnik otvorio online ordinaciju

Bojan Kozomara, specijalist oftalmologije iz Banja Luke, prije mjesec i pol, u želji da pomogne osobama koje imaju problema s očima, “otvorio” je online ordinaciju. Na društvenim mrežama javljaju mu se oni koji žele besplatan savjet, a u prvih 20 dana imao je preko 130 upita, najviše iz Bosne i Hercegovine, dok nisu izostala pitanja iz regije, Austrije, Njemačke, Italije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sada je pitanja manje, ali i dalje pristižu, a Bojan Kozomara, u prostorijama klinike čiji je vlasnik, rekao je u razgovoru za Anadoliju da se za realizaciju ove ideje odlučio jer je kroz rad primijetio da ljudi, posebno oni koji već imaju neko oboljenje oka, jako malo o tome znaju bez obzira na to što su išli doktorima, uzimali određenu terapiju ili radili neke vrste operacija oka.

“Bez obzira na to, jako malo su bili upoznati s tim što je s njihovim očima i što može učiniti. Nisu znali ništa o mogućnostima liječenja. Pošto smo već svi online, ako se zna gdje smo jeli, pili, bili, što smo radili pala mi je na pamet ideja da svima onima koji žele i imaju volju da postave upit, da daju što je moguće više informacija o stanju svoga oka, vida i da im dam mišljenje i kažem što bi možda bila najbolja opcija”, rekao je Kozomara.

Dijagnoza ne može biti internet, nego liječnik 

Upiti koje je dobivao tiču se svih mogućih tema, kada je oftalmologija u pitanju. Najčešća su vezana za probleme koje ljudi najčešće i imaju, a to su dioptrije, kronične upale oka, katarakte, problemi izazvani dijabetesom… Na pitanje kako na internetu razlikovati savjete stručnjaka od savjeta osoba koje su manje stručne, odgovorio je da je to izuzetno teško, posebno u inozemstvu gdje je mnogo više opcija za dobivanje savjeta. “Mi smo još uvijek mali, znaju se svi, pa vas ljudi znaju ili su čuli vaše ime, pa će vam se obratiti prije nego nekome za koga nisu čuli”, rekao je Kozomara.

Foto: Anadolija /  Bojan Kozomara, specijalist oftalmologije iz Banja Luke

Bojan Kozomara ne vidi da je išta loše u tome da neko putem interneta nešto pita i da sazna što je moguće više o stanju vida. “Ali, definitivna dijagnoza ne može biti internet, to mora biti liječnik kome ćete se javiti i koji će vam dati definitivni nalaz, mišljenje što je to s očima i koje su vaše opcije liječenja”, naglasio je Kozomara. Kozomara je liječnik 15 godina, a specijalista oftalmologije deset i u svom dosadašnjem radu uočio je da se danas više vodi računa o stanju očiju nego prije deset godina, kao i da se vidi pomak u mijenjanju navika ljudi i svijesti.

Sve više djece s naočalama

“Nekada je bilo da su jedini lijek za vid i za oči naočale i niste mogli ljudima dati savjet na koji način bi još moglo, opciju koja bi se ticala stanja vida. Sada se to mijenja, ljudi su više čuli, više znaju, neki su već radili neke operacije, pa su pričali o njima, mislim da bi moglo još dosta da se učini na tim pomacima, ali u odnosu na desetak godina koje su iza nas mislim da je stanje dosta bolje”, smatra Kozomara.

Foto: Anadolija /  Bojan Kozomara, specijalist oftalmologije iz Banja Luke

Na pitanje je li zbog stanja svijesti sada više djece školskog uzrasta nosi naočale, u odnosu na broj prije 30 godina, istaknuo je da to ipak nije povezano. “Kad smo mi bili djeca, stalno smo bili vani, igrali se, trčali, skakali danas djeca što rade po cijele dane – gledaju. Gledaju u ekrane kompjutera, tableta, zavisi što tko ima. Postoje određena istraživanja koja datiraju od prije desetak, 20 godina koja su dokazala da ako dijete nije puno vani, ni oko ne može na adekvatan način da ‘diše’ i samim tim se javlja kod djece najvećim dijelom minus dioptrija. Mislim da je to sada uzrok veći nego što je bio”, rekao je Kozomara.

Prema njegovim riječima, probleme imaju mnogi ili će ih sve više imati, jer smo “postali pasivni, zatvoreni smo i stalno nam je nešto pred očima, neki ekran”.

Treba početi vjerovati u domaću medicinu

Komentirajući česte akcije u BiH za prikupljanje novca za operacije očiju u inozemstvu, Kozomara je rekao da je više razloga zbog kojih se često traži pomoć u inozemstvu.

“Živio sam vani, školovao sam se vani djelomično i nikada mi nije bilo jasno i znam da pojedine vrste operacija za koje se danas traže novci ne koštaju toliko. Istina jeste i ta da ljudi ovdje ne vjeruju više liječnicima, možda nas i nema toliko puno kao što nas je bilo. Meni je žao mladih kolega koji će tek doći i koji su tek ušli u ovaj svijet zbog toga što više tko nema ni da ih uči poslu. Isto tako, ne znam u vremenu u kojem živimo što je to što mi nemamo, a netko ima vani. Oprema koju ćete naći ovdje je ista kao oprema koju ćete naći u Italiji, Kini, gdje god da se ode. Mislim da smo sami od sebe nekako takvi da nam je uvijek bolje tamo nešto tuđe i postoji navika naših ljudi ako je puno novca dao za to – to mora da je fino, dobro, kvalitetno. Mislim da ljudi, ako nisu do sada, treba da počnu da vjeruju medicini koju imaju ovdje, zaista nije loša toliko, nije ni savršena, a tu vrstu opreme, tehnike, tehnologije koju ćete naći negdje vani imamo sada i mi ovdje”, naveo je Kozomara.

Manjka odgovornosti u javnom sektoru

Radio je i u privatnom i u javnom sektoru, a uspoređujući situaciju u BiH, rekao je da privatnici imaju veći osjećaj odgovornosti, jer za razliku od inozemstva, pacijenti nemaju naviku da tuže liječnike za svaku grešku. “Javni je sektor isto tako dobar, ali mislim da u njemu manjka tog osjećaja odgovornosti za to što se radi, kad se radi i kako se radi i mislim da se mnogo novca troši i daje na usluge koje nisu bitne i da su prava naših ljudi, bez obzira što će tko misliti o tome – ogromna, uzevši u obzir zemlju u kojoj se živi, gdje novca baš i nema, nemate privredu kao što ste nekad imali, zaposlenost je mala, nije kao što je nekad bila. Mislim da se za neke stvari i neke usluge morala smanjiti prava, a taj dio novca dati za nešto što je jako bitno”, smatra Kozomara.

Na pitanje što planira u budućnosti i razmatra li opciju odlaska iz BiH, rekao je da živi za ono što ima sad, ovdje. Naglasio je da je upoznat sa uvjetima u inozemstvu, da je istina da ima prednosti, ali da nije baš sve onako “kako se nama ovdje plasira”. “Mislim da je ovo još uvijek ovdje moje, da su ovo moji ljudi, dobri ljudi, koje neću naći gdje god da odem vani i mislim da u ovoj zemlji još uvijek može dosta toga da se učini, dosta toga da se da”, cijeni Kozomara.