LUKA SUČIĆ: “Hoću li igrati za Dalića ili Bišćšana, meni je svejedno”
‘Najbitnije je da igram za Hrvatsku, a naravno kako očekujem da ću jednom biti dio Vatrenih‘
Nadolazeću zvijezdu hrvatskog nogometa, Luku Sučića (19), nazvali smo nekoliko dana nakon poraza njegova Red Bulla Salzburga od Bayerna (7:1) na Allianz Areni u uzvratnoj utakmici osmine finala Lige prvaka, u kojoj je on igrao drugo poluvrijeme.
Naš dogovoreni razgovor za Sportske novosti prihvatio je bez isprike i korektno unatoč tome što smo mislili da će predložiti “neki drugi, idući put…”, jer mu sigurno nije ugodno nakon tako teškog poraza.
Pogotovo jer je njegova momčad u prvoj utakmici osmine finala odigrala vrlo dobro, Bavarci su se poraza spasili u posljednjim trenucima utakmice u Salzburgu, koja je završila 1:1. Jeste li se barem malo oporavili nakon tog poraza od Bayerna u Ligi prvaka?
– Ma, najradije ne bih o toj gorkoj temi, ali što se može?! Prvi sati nakon utakmice bili su teško breme, bilo se nemoguće oteti tim mislima, ali kako vrijeme prolazi osjećam da ipak ide nabolje.
Nisam nezadovoljan
Kažu da se i iz poraza uči, odnosno izvlači neka pouka…
– Točno, ali mislim da je bolje učiti na tuđim primjerima nego na svome.
Prateći izvješća s te utakmice u Münchenu, nisu vas novinari označili negativno, ni brojčanom ocjenom, niti kritikama, za onih 45 minuta koliko ste odigrali?
– Nisam niti ja mogao nešto preokrenuti ili poboljšati, jednostavno tako nam se dogodilo. Odradio sam što su mi rekli, a koliko je uopće bilo moguće. Međutim, ja sam dio momčadi i kada se pobjeđuje i kada se gubi.
Koliko ste osobno zadovoljni svojim učinkom i igrama u dosadašnja 22 prvenstvena kola u Austriji, Ligom prvaka, kupom, reprezentacijom?
– Iskreno, nisam nezadovoljan. Nemam sve te statistike i brojke u glavi, golove, asistencije, ali onako odoka je dobro. Uvijek, naravno, može bolje i više, uostalom, tako treba baš svaki sportaš razmišljati, a tako i ja mislim. Međutim, moram istaknuti činjenice da sam postao stalni član udarnog tima austrijskog prvaka Red Bull Salzburga, igrao Ligu prvaka, debitirao za hrvatsku A reprezentaciju…
Bili ste i vi na meti koronavirusa, kao i skoro cijela vaša momčad. Kako se trenutačno osjećate, jesu li možda ostale neke posljedice?
– Mislim da sam ranije krenuo s aktivnostima, nakon oporavka i pri jačem treningu nedostajalo bi mi zraka. No, sada je sve OK, osjećam se zdravo.
Pisalo se da vam je srce nakon preležane korone u nekim problemima, ima li istine u tome?
– Svi ti napisi su čista laž! Nikakav problem sa srcem nije bio u pitanju. Jednostavno, nakon korone odrađivao sam detaljne pretrage svega, pa tako i srca, pluća, EKG, ultrazvuk… Sve je to rađeno iz mjera predostrožnosti, a ne zbog srčanih problema.
Izbornik mlade hrvatske reprezentacije Igor Bišćan pozvao vas je među U-21 kandidate za utakmice koje su na rasporedu u ožujku. Jeste li očekivali njegov poziv ili opet izbornika A reprezentacije Zlatka Dalića?
– Očekivao sam poziv jednog ili drugog, a da vam budem iskren, to pitanje me uopće nije mučilo. Važno je da sam pozvan među svoje!
Nema ljepšeg osjećaja
Sjećamo se slučajeva kada su se neki reprezentativni kandidati bunili što im je stigla pozivnica među mlade Vatrene jer su smatrali da pripadaju A reprezentaciji. Kakav je vaš stav po tom pitanju?
– Najiskrenije, i još jedanput, meni je svejedno. Najbitnije je da imam priliku igrati za Hrvatsku, a naravno kako očekujem da ću jednog dana biti dio najjačeg sastava Vatrenih. Vjerujem u sebe i pozitivno razmišljam. Bože zdravlja!
Što, zapravo, za vas znači igrati za hrvatsku reprezentaciju, a pogotovo zbog činjenice da ste Austrijancima prije toga rekli “nein, danke”?
– Za mene ljepšeg osjećaja nema! To je vrhunac, kada imaš prigodu predstavljati svoju zemlju u Europi i svijetu na svim tim utakmicama, a posebice na velikim turnirima kao što su europsko i svjetsko nogometno prvenstvo. Zar treba veća i bolja motivacija od toga?
U mladoj reprezentaciji ste “stara kost”, kako se osjećate medju senatorima i kako su vas prihvatili Luka Modrić i društvo?
– Mogu izreći samo riječi hvale i zahvalnosti. Svi odreda su me prihvatili kao mlađeg brata, počevši od kapetana Luke Modrića, pa Perišića, Barišića, Kovačića, Lovrena…, izbornik Dalić, svi iz stručnog stožera. Općenito, imao sam vrlo ugodan osjećaj kada sam se priključio momčadi. Hvala im!
Od 2016. godine ste dio Red Bullova ‘imperija’, a ugovor vas veže do 2025. godine, što će biti gotovo jedno desetljeće. Mislite li možda da je vrijeme za neke promjene?
– U Red Bull Salzburgu se osjećam jako dobro, vrlo sam zadovoljan i sretan ovdje i u ovom trenutku uopće ne razmišljam o nekim drugim destinacijama. Fokusiran sam na utakmice Red Bull Salzburga, da napravimo što bolji rezultat. Ne žurim, idem stepenicu po stepenicu, kada dođe vrijeme onda ćemo o tim pitanjima.
Viša razina
Pretpostavljamo da imate među ligama Petice simpatije, u kojoj se ligi vidite u budućnosti?
– Mojem stilu igre i poimanju nogometa najviše odgovara španjolska La Liga. Intenzivna je, a tehnički na višoj razini. Španjolci obožavaju nogometnu igru.
Privatni život?
– Nemam djevojku, slobodan sam, uživam u nogometu.
Ima li u vašoj obitelji još nogometaša?
– Moj tata je bio nadaren, mnogi kažu da je mogao napraviti ozbiljnu karijeru, ali nije se bavio nogometom u profesionalnom smislu.
NASTAVLJA BOGATU NOGOMETNU TRADICIJU BUGOJANSKOG KRAJA
Sučići su podrijetlom iz živopisnog mjesta Kandija, u minulom ratu napaćenog i stradalog, općina Bugojno. U razgovoru nam je Luka Sučić rekao da su mu roditelji, mama Branislava i otac Željko, rodom odatle, da nekoliko puta godišnje rado ode u rodno mjesto svojih roditelja i predaka.
Posebno je znao uživati u utakmicama ljetnog, tradicionalnog, malonogometnog turnira Kandija, za Ilindan. Doduše, bio bi samo promatrač.
Vraćajući se u povijest bugojanskog nogometa i na um nam pada cijela niska nogometnih djelatnika i nogometaša poniklih u tom kraju.
Svakako, vrhu te piramide pripada pokojni Vlatko Marković, pa treneri, prof. Tone Vukadin i Stipe Pejak, nogometni menadžer Frano Zelić-Ćano, bivši reprezentativac Hrvatske Stjepan Tomas, vratar Tomislav Piplica, nogometaš i trener Vlatko Glavaš…
Nepravda bi bila ne spomenuti nekadašnjeg igrača NK Iskra Željka Vujicu-Vuleta, zatim tu su bivši dinamovci Mehmed Alispahić i vratar Ranko Stojić, sada nogometni menadžer, pa Ermin Zec, bivši igrač Šibenika i Rijeke…
Nekih se imena možda nismo sjetili, ali u svakom slučaju ova bugojanska nogometna krema zaslužuje respekt. No, mišljenja smo da je Luka Sučić na dobrom putu da stigne i nadmaši navedene.
NASTAVLJA BOGATU NOGOMETNU TRADICIJU BUGOJANSKOG KRAJA
Sučići su podrijetlom iz živopisnog mjesta Kandija, u minulom ratu napaćenog i stradalog, općina Bugojno. U razgovoru nam je Luka Sučić rekao da su mu roditelji, mama Branislava i otac Željko, rodom odatle, da nekoliko puta godišnje rado ode u rodno mjesto svojih roditelja i predaka.
Posebno je znao uživati u utakmicama ljetnog, tradicionalnog, malonogometnog turnira Kandija, za Ilindan. Doduše, bio bi samo promatrač.
Vraćajući se u povijest bugojanskog nogometa i na um nam pada cijela niska nogometnih djelatnika i nogometaša poniklih u tom kraju.
Svakako, vrhu te piramide pripada pokojni Vlatko Marković, pa treneri, prof. Tone Vukadin i Stipe Pejak, nogometni menadžer Frano Zelić-Ćano, bivši reprezentativac Hrvatske Stjepan Tomas, vratar Tomislav Piplica, nogometaš i trener Vlatko Glavaš…
Nepravda bi bila ne spomenuti nekadašnjeg igrača NK Iskra Željka Vujicu-Vuleta, zatim tu su bivši dinamovci Mehmed Alispahić i vratar Ranko Stojić, sada nogometni menadžer, pa Ermin Zec, bivši igrač Šibenika i Rijeke…
Nekih se imena možda nismo sjetili, ali u svakom slučaju ova bugojanska nogometna krema zaslužuje respekt. No, mišljenja smo da je Luka Sučić na dobrom putu da stigne i nadmaši navedene.
