Marijine pobjede

Zapadna civilizacija je kao jednu od svojih primarnih zadaća u budućnosti postavila: iskorjenjivanje svakoga oblika diskriminacije. To podrazumijeva da svi ljudi, neovisno o bilo kojem njihovu identifikacijskom obilježju, imaju jednaka prava i jednake mogućnosti. Samo po sebi ovo izgleda kao da je izvađeno iz nekog božanskoga zakona te bi, prema tomu, tako i trebalo biti tretirano. Ideal da čovječanstvo bivstvuje i razvija se bez privilegija ili dominacije bilo kojega pojedinca ili kolektiva, uistinu predstavlja najveći domet ljudske misli i najbliže je uređenju „Božje države“. Međutim, sve bi to bilo tako da se iza ove ideje ne krije nešto posve drugo, a ono zadire u temelje antropologije i govori o čovjeku kao biću „apsolutnoga opredjeljenja“ koje je toliko „slobodno“ da se tijekom svoga postojanja može opredijeliti, recimo, kojega je spola. Na osnovu te polaznice koja je izniknula iz tzv. rodne (gender) ideologije, „diskriminatorno“ je, onda, govoriti o postojanju razlika između muškarca i žene te, posljedično, između oca i majke. Za opravdanje toga traže se primjeri iz bliže ili dalje prošlosti koji ukazuju da su žene često izvršavale uloge namijenjene isključivo muškarcima. U tom smislu, osobito su popularne ratnice i različite junakinje pod čijim su vodstvom izvojevane važne pobjede. No ono što se na temelju tih znamenitih ženskih primjera želi postići jest zapravo čovjeka kao biće svesti na „neutralni rod“ govoreći kako to nije isto što i spol, te mu nametnuti nekakvu „neutralnu etiku“. Nasuprot tomu, kršćanstvo živi uspomenu na jednu Heroinu koja čovječanstvo vodi do najizvrsnijih pobjeda, pokazujući mu da je „božanski rod“ koji treba živjeti „božansku etiku“.

Unatoč spomenutim agresivnim inzistiranjima na sveopćem relativizmu, iskustvo pokazuje da ipak postoji legitimna „diskriminacija“ koju je u čovjeka usadio sam njegov Stvoritelj. O tomu svjedoče i, za zapadnjačko društvo „netolerantni“, pojmovi kao što su: nježniji i jači spol

Unatoč spomenutim agresivnim inzistiranjima na sveopćem relativizmu, iskustvo pokazuje da ipak postoji legitimna „diskriminacija“ koju je u čovjeka usadio sam njegov Stvoritelj. O tomu svjedoče i, za zapadnjačko društvo „netolerantni“, pojmovi kao što su: nježniji i jači spol. U tom smislu dovoljno je pogledati poslove koji su fizički zahtjevniji kao što su recimo: rudnici, gradilišta ili naftne platforme, te uočiti da tu nema ili ima vrlo malo žena. Razlog ne leži u spolnoj diskriminaciji nego u činjenici da su muškarci po svojoj fizičkoj konstituciji građeni tako da mogu podnijeti veće napore te žene s pravom izbjegavaju takve poslove. To ne znači da ne postoje i one koje su jake kao muškarci. Primjerice, u iznimno zahtjevnoj američkoj automobilskoj trkačkoj organizaciji NASCAR-u, utrkuje se i vozačica Danica Patrick (tim Stewart-Haas Racing), ali je ona ipak jedna jedina među 36 vozača. Ovakve je antropološke činjenice svojedobno šaljivo detektirao i američki boksački prvak Muhammad Alirekavši: „Ako vas žena pobjeđuje u tenisu, promijenite sport. Ako vas žena pobjeđuje u boksu, promijenite ženu.“

Međutim, unatoč zapadnjačkim zamislima o „neutralnosti“ koje u praksi pokazuju besmislenost, ipak je činjenica da je svijet u velikoj mjeri dominantno „muški“ i da su na mnogim stranama žene u različitoj mjeri obezvrijeđene. O čemu je riječ, ponajbolje ove godine u ljetnim danima, i sve više, mogu vidjeti Sarajlije, u čiji su se grad slile rijeke Arapa donoseći sa sobom svoju „kulturu“: žene idu u burku „zamotane“, uvijek iza muškaraca i s rukama punim vrećica… U tom smislu, ono za što se treba boriti jest jednakost u dostojanstvu jer „na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (usp. Post 1,27).

Koliko je to Bog „ozbiljno mislio“ najočitije je pokazao u životu obične djevojke iz Nazareta, imenom Marija. Njegov božanski plan dolaska na svijet i započinjanja izbavljenja čovječanstva iz okova grijeha, zapravo je „ovisio“ o njezinu pristanku. Zbog toga Marijino „Neka mi bude…“ (usp. Lk 1,38) predstavlja polaznicu najveće pobjede – one nad smrću – koju je uskrsnućem izvojevao njezin, po tijelu, Sin. Na njezin zagovor, ili slikovito rečeno pod njezinim vodstvom, nebrojeno mnoštvo vjernika svakodnevno pobjeđuje u borbi protiv snaga zla. Zato ju i naziva svojom majkom i kraljicom. Ona pak jedino što traži jest: „Što god vam rekne [Isus], učinite“ (usp. Iv 2,5). To je Marijin jedini „zakon“. Stoga je ona istovremeno i majčinski blaga „kao što zora sviće“, bezgrješno „lijepa kao mjesec“, vjernički smjerokazno „sjajna kao sunce“, a beskompromisno protiv grijeha „strašna kao vojska pod zastavama“ (usp. Pj 6,10).