Misa u zidinama izgorjele crkve
“Drvena bazilika” – baraka, sagrađena 1944., postajala je sve tješnja za ramski puk. Četnici su pobili odrasle ljude, ali djeca su ostala pošteđena i polako su odrastala toliko da su mogla s majkama dolaziti na misu, što je i onako tijesnu baraku učinilo još tješnjom. Fra Jerko je tražio načina kako bi se misa mogla slušati, a da se može i disati. Zato je 1949. godine s narodom očistio unutrašnjost spaljene crkve. U zidinama te crkve bila je porasla drača i korov, srušeni su poprečni zidovi i stupovi, dok su se vanjski zidovi još dobro držali. Narod je s velikim marom iznio sav kamen i složio ga kraj crkve. Tako je raščišćen prostor da se u njemu može služiti misa onda kad nije padalo. Uz to su zvona podignuta na zvonik koji je pokriven daskom.
Ramski se puk opet našao u svojoj crkvi, prostranoj ali razrušenoj, pocrnjelih zidova i bez krova. Lakše se disalo, ako ne bi padalo i bilo hladno. Počelo se ozbiljno razmišljati o pokrivanju crkve.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
