Možda ne ona najbolja, ali vratila se Hrvatska
Poraz uvijek boli, pogotovo kad si bio blizu da bude bolje, čak i puno bolje jer Ivan Perišić je u 77. minuti imao šansu za drugo hrvatsko vodstvo, na Poljudu nismo dobili ni bod niti tri, ali dobili smo puno više – vratila nam se Hrvatska! Ne ona najbolja, koja je igrala finale svjetskog prvenstva, ali ozbiljna i jaka reprezentacija koja ima perspektivu, piše Jutarnji.hr
Španjolska je sada jednostavno bolja, Vatrenima treba puno kvalitetnog rada i dograđivanja ekipe da bi bili na istoj razini, ali odigrali su konkurentnu utakmicu, i da u završnici nisu imali čovjeka manje zbog isključenja Perišića velika je šansa da bi imali i plijen, možda i prekinuli niz La Roje bez poraza, koji je sada 42 utakmice. Ne, ne slavimo poraze, Hrvatska u drugom poluvremenu nije bila dobra kao u prvom i to je platila, ali slika je bila znatno ljepša nego u prethodne dvije utakmice. Slaven Bilić može mirno raditi dalje, njegova pozicija nije ugrožena!
To je bila odlučna, motivirana, agresivna Hrvatska, kompaktna, ekipa koja je došla na teren spasiti obraz nakon blamaže s Englezima. Iako je Španjolska imala znatno veći posjed, prvo poluvrijeme bilo je najbolje što su Vatreni odigrali u ovoj sezoni Lige nacija. Igor Matanović je u 23. minuti imao zicer za 2:0, naši su još nekoliko puta zaprijetili, a La Roja je do prvih prigoda stigla tek u samom finišu prvog dijela igre.
Kad se bori, kad si blizu protivniku koliko do bola uigranim Španjolcima možeš biti jer oni imaju sjajne pojedince, ali prije svega melju pasom kao po špagi, kad se u obranu vraćaš punim sprintom, onda je Hrvatska prava. Međutim, takva igra, ako suparnik ima loptu, puno troši, Vatreni su u drugom dijelu energetski padali što je Španjolska znala iskoristiti.
Osjećalo se nešto divlje u zraku, Poljud je vruć teren, ali kad su utakmice reprezentacije rijetko je kada baš tako snažno igrao s ekipom i nosio je, zato je šteta i veća što svi zajedno nismo dobili nagradu.
Slaven Bilić, kojeg su neki nevjerojatno i krajnje kvarno optužili da je poslan uništiti reprezentaciju, “nabrijao” ju je poput najjačeg stroja, letjeli su terenom dok su fizički to mogli pratiti, igrali presing, iako je nedostajalo malo smirenosti u pasu.
Izbornik je na ovoj utakmici bacio u vodu nekoliko svojih ideja s kojima je ušao u Ligu nacija, nije tvrdoglavio i pokazalo se da je ovako bolje. Najvažnija promjena je u sustavu jer umjesto 4-2-3-1 Hrvatska je igrala 4-3-3, vratio je na teren šesticu i povjerio taj zadatak Kristijanu Jakiću. Čudljivi veznjak i branič, što god zatreba, katkad fantastičan, katkad neprepoznatljiv, odigrao je sjajnu utakmicu, bio ključna strateška promjena koja je donijela gustoću, čvrstoću i balans ekipe. Koliko je samo akcija Španjolaca prekinuo, a znao je i povući tranziciju.
Nikad prije nije dobio prigodu u ovakvom susretu i definitivno se pokazao kao pojačanje. Povremeno je podsjetio na zemljaka na Poljudu, legendarnog Ivana Gudelja, iako se i on u drugom dijelu više mučio. No, nije položio sam Jakić, Perišić je dao gol i imao matnu situaciju za drugi u 77. minuti, Kovačić je bio energičan i prodoran kako on to zna, a Livaković je izlazio s vrata više nego ikad. Golem je posao s time napravio.
Vidjeli smo puno dobrih stvari, ali i Španjolsku koja nije samo svjetski prvak nego i najbolja reprezentacija ovog trenutka na planetu. Mehanizam koji drobi, a Mikel Merino njihov je zlatni džoker. Ponovno. Njihov stisak na kraju Vatreni nisu preživjeli rezultatski.
