Naselja u visokim poljima između Raduše, Ljubuše i Vran planine

Naselja u visokim poljima između Raduše, Ljubuše i Vran planine (Rudopolje, Trebiševo, Slani Dolac, Podić, Prokos i Omrčenica

Jovo Popović, 1937.

Na Rudopolju nalaze se ovi hercegovački stanovi: Mate Zupca pok. Andrije, iz sela Paoče, općina Žitomislići. Položaj na kome se nalazi Zupčev stan zove se Vlahinja. I on ima ziratne zemlje na kojoj njegova porodica živi već preko 130 godina. Zatim ima svoj stan Nikola Zubac pok. Mate iz Paoče. On ima mnogo ziratne zemlje – oko 1000 dunuma. Ove godine nije izlazio na planinu. Još stanuju u Rudopolju Jakov Zubac, pok. Jure iz Grljevića, općina Široki Brijeg; Pavao Zubac, pok. Andrije iz Paoče i Bosanac Ivan Krešo pok. Bože iz Orašca, općina Šćit, srez Prozor.

Rudopolje se nalazi sa sjeverne strane Vran planine ispod njegovog sjeveroistočnog grebena Kedžare. Od sjeverne strane zatvaraju ga kose Proslapske planine i najistočnije kose Ljubuše. Sa južne strane zatvaraju ga manji brežuljci kao najniži ogranci sjevernih strana Vran planine. Jedna od najvećih kosa je Završje koje se sastoji iz više krševitih glavica. Sa zapadne i sjeverozapadne strane zatvaraju ga kose Ljubuše planine. S južne strane, prema Vran planini, Rudopolje zauzima pretežno krševit prostor, koji se može iskorištavati samo pašom. Za gajenje usjeva podesne su samo vrtače u kojima ima nešto plodne zemlje. Od strane Ljubuše planine prostor je ne samo ravniji nego i plodniji. Tu je većina rudopoljske ziratne zemlje. Po mom računu ukupna ziratna površina koju iskorištavaju planinari nastanjeni po Rudopolju, može da iznosi 50 hektara. Rudopolje inače ima povoljan položaj. Blizina Vran planine daje dovoljno i paše i šume, jer je sjeverozapadna strana Vran planine sva pod šumom. Sva sjeveroistočna strana glavnoga grebena počevši od Velikoga Diviča vrlo je razvedena. Ona se najprije obara strmo za kojih 200 m, pa se u visini od 1600 m ispod glavnog grebena pružaju prostrane uvale Nugle i Balijski Doci. Zatim se greben ponovo obara prema Rudopolju, ali u mnogo blažem spuštanju, sa kosama koje su potpuno obrasle šumom i spušta se do u samo Rudopolje.

Spuštajući se od najvišeg grebena prema rubu Rudopolja u najvišim položajima, najprije je bukova šuma, zatim miješana sa jelovom i omorovom, pa čista jela. Po kosama što se vežu neposredno uz Rudopolje, npr. Dugi Brig, nalazi se pretežno crnogorična šuma: jela, a djelomično i omora. Idući od Proslapske planine u pravcu jugozapadnom preko krševitih pašnjaka obraslih smrekom i pucarikom i prešavši put oko po sata pješačkog hoda, dolazi se do prvih hercegovačkih naselja po Rudopolju. Najprije do stana Joze Matkovića iz Ljubotića, općine Kočerin, sreza mostarskog. On ima, pored ljetnog stana, solidno izgrađenu kuću sa istom takom pojatom i prilično veliku površinu ziratnoga zemljišta. Kuća i pojata su zidane od tesanog kamena. Pokrivene su krovinom. Mjesto, odnosno položaj, zove se Šaš. Nadmorska visina mu je 1270 m. Njegov stan građen je od drveta (daske), kao što su svi hercegovački stanovi pod južnim stranama Vran planine, u Dugom Polju. Matković je bogat seljak. On ima 30 goveda, 5 konja i oko 150 vlastitih ovaca. Površina zemljišta što ga drži i obrađuje iznosi oko 800 dunuma, ali sva ta površina nije podesna za obrađivanje. Po njegovom iskazu on godišnje može da posije 10 tovara usjeva, a još toliko zemlje ostane pod ugarom. To znači da on prosječno obrađuje 150-160 dunuma. Ostala površina ostaje kao pašnjak ili slaba kosanica. Kako na položaju nema žive vode, to moraju da hvataju kišnicu. On ima kod svog stana dvije čatrnje. Od poljoprivrednog oruđa ima drveni plug u kome su crtalo i raonik gvozdeni, a drugo sve drveno. Uz svoj mal Matković drži i sumjesničku i pobravičarsku stoku. Tako da na svom stanu ima oko 800 glava sitnog mala. (Pod sumjesnicima razumijevaju se stočari koji po Rudopolju i po drugim položajima ovih visokih polja imaju vlastitu ziratnu zemlju, ali nemaju koliba. A pod pobravičarima razumijevaju se stočari iz Hercegovine, koji nemaju ni zemlje ni stana na ovim planinskim položajima.). Po ugovoru između sumjesnika odnosno pobravičara i planinara, on je dužan svakome od njih dati od svake ovce, koja se muze, 1 oku sira i 1 litru masla (1 litra = 1/4 oke).

Sumjesnik odnosno pobravičar daje njemu na svaku ovcu 1 dinar za sol a osim toga plaća 25 para po bravčetu pašarine i 25 para za pregled stoke (veterinaru). On izlazi iz svog sela na planinu početkom juna i ostaje sa sitnom stokom sve do Miholjdana. Krupna stoka ostaje na planini i preko zime. S njom ostaje i jedan ili dvojica muških od kućne čeljadi radi posluge stoke. Ti koji ostanu na planini preko zime moraju da spreme za vremena sve što im je potrebno za ishranu, jer često puta ne mogu po nedjelju dana zbog velikih snjegova ili bure ni iz kuće izaći, a kamo li da bi mogli odlaziti u obližnje selo da nabave što im je potrebo. Na položaju, gdje stanuje Matković, uspijevaju sigurno samo jara žita. Zato i siju najviše jari ječam i ponešto zobi. Od ozimih usjeva siju ozimu raž. Od povrća može da uspijeva samo krumpir i kupus. Drugo povrće ne može da dospije. Matković veli, da je pokušavao nekoliko puta da zasijava kukuruz, ali je uvijek stradao od mraza prije nego što je dozreo. Drvo za ogrjev i za građu dobiva iz obližnjih kosa Vran planine. Za drvo plaćaju propisanu taksu za sječu, jer nisu pripadnici općine šćitske u čiji rejon spada Rudopolje. Na ovom položaju nalaze se još ovi hercegovački stanovi: Mate Zupca pok. Andrije, iz sela Paoče, općina Žitomislići. Položaj na kome se nalazi Zupčev stan zove se Vlahinja. I on ima ziratne zemlje na kojoj njegova porodica živi već preko 130 godina. Zatim ima svoj stan Nikola Zubac pok. Mate iz Paoče. On ima mnogo ziratne zemlje – oko 1000 dunuma. Ove godine nije izlazio na planinu. Još stanuju u Rudopolju Jakov Zubac, pok. Jure iz Grljevića, općina Široki Brijeg; Pavao Zubac, pok. Andrije iz Paoče i Bosanac Ivan Krešo pok. Bože iz Orašca, općina Šćit, srez Prozor.

Put kojim planinari izlaze na planinu različit je prema tome iz kog su sela. Oni što dolaze iz općine žitomislićke idu najprije u pravcu SZ i izađu kod Garišta na cestu što vodi od Mostara prema Ljubuškom. Odatle idu dalje cestom prema Mostaru sve do visa Varde. Tada napuštaju cestu i upute se u pravcu SZ pored Mostarskog Blata: najprije na Miljkoviće, a odatle na han Žaovnicu (u spec. karti pogrešno han Zovnica). Zatim preko grebena Mikuljače dolaze na selo Polog, pa preko Malih Bila na Bogodol. Od Bogodola idu ispod južnih kosa Čabulje na Pavlovu Jelu, zatim kroz Rosnu Poljanu na Raskršće, a odatle preko Donjih Bara na vrelo Grkuš i stanove na Sesaruši. Ispod južnih kosa Vrana prelaze cijelo Dugo Polje, ispnu se na Dragajice, pa na Kedžaru, preko koje siđu u svoj stan na Rudopolje. Za taj put trebaju sa blagom 3 dana hoda. Dobar pješak ili s konjem može da pređe put za dva dana. Konačišta su im: Prvo na Bogodolu, drugo na Raskršću ili u Barama, a treće na svom stanu. U putu se osjeća oskudica vode, pa je zapravo prvi dan nemaju nigdje sve do Rosne Poljane. Drugi dan imaju lokvu na Rosnoj Poljani, a treći na Blidinjskom jezeru.
Iz Grljevića idu prema sjeveru na Rasno, odatle SI prema Mokrom, zatim ravno prema sjeveru na Vardu planinu, Rakitski Gvozd i preko Rosne Poljane dalje istim putem kao i prvi. Iz Ljubotića idu uz potok Ugrovaču na Rakitsko Polje, pa odatle izlaze na Donje Bare, na Blidinjsko jezero i dalje putem preko Dugog Polja kao prvi.

Slijedi Trebiševo…