Nikolina Barišić: Želim biti primjer jednog dobrog odlaska iz BiH

Nikolina Barišić, studentica iz Prozor- Rame, vrsna matematičarka i zaljubljenica u ovu znanost, nakon što je diplomirala na Odsjeku za matematiku na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Sarajevu, master je nastavila u Njemačkoj, točnije u Bonu.

Sve petice u osnovnoj i srednjoj školi, učenica generacije, skoro sve desetke na fakultetu (prosjek 9,8 ) , master u Bonu, više nego dovoljno razloga da Nikolinu predstavimo široj javnosti.

Na početku ovog ugodnog razgovora Nikolina nam kaže da je 24-og lipnja tekuće godine diplomirala teorijsku matematiku na Odsjeku za matematiku, na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu upisavši svoju posljednju sarajevsku desetku, iz predmeta Kompleksna analiza II. Prethodnu izobrazbu stekla je u svom rodnom Prozoru, gdje je kao učenica generacije završila Opću gimnaziju i time, kad se sve oduzme i sabere, kako kaže, stekla relativno jaku podlogu za ovaj studij.

Zašto baš matematika:

Da budem najiskrenija, u meni je oduvijek postojao određeni afinitet prema matematici, ali ne u mjeri da se njome pravno i formalno bavim jer sam kao srednjoškolka zamišljala sebe u svijetu književnosti i poezije jer ja zaista jako puno čitam, a poeziju pišem i dan-danas (ad hoc, samo za sebe i svoje potrebe!)

Već krajem svibnja i u skladu s priloženim uspjesima, prof. Sven Beuchler, predstavnik master selekcije, uručio mi je tzv. Approval Notification, odnosno potvrdu da sam primljena na master iz teorijske matematike, na Univerzitetu u Bonnu.

Kako si došla do Njemačke :

Na vaše pitanje kako sam došla do Njemačke, odmah da skratim: spontano. Na oglasnoj ploči moga bivšeg fakulteta stajao je natpis o mogućnosti odlaska na master i PhD ciklus u Bonn koji se doživljavao zdravo za gotovo, jer jednostavno nemamo u sebi usađenu naviku za odlaženjem negdje dalje. Što se kaže, netko mora probiti led i eto, izgleda da je kocka na mene pala. Ali ne žalim se!

Međutim, ja nekako mislim da je i inače uzrok svemu tome, strah. Strah koji naše ljude priječi da odu i da prošire svoje vidike. Ja znam da nije mala stvar napustiti okolinu koja te na ovaj ili onaj način formirala i u kojoj si odrastao, ali čovjek, mlad čovjek napose, mora naučiti odgojiti od sebe – ono što ja volim reći – hodajuću hrabrost. U svakom smislu i ma šta god htio u životu. I Amerikanci imaju inat. Ali i mi imamo san, kao što je američki san; imamo i prkos i inat, samo trebamo biti svjesni toga, a ne se vječito držati principa: Nijemci znaju bolje, Amerikanci znaju bolje, a mi smo svi isti kao oni. I Ameriku su napravili ljudi kao mi.

Je li bilo teško postići dosadašnje rezultate :

Ono što je jako bitno, možda čak i bitnije od samog talenta, jest snažan i kontinuiran rad. Ja mislim da me je upravo taj rad doveo i na vrata samog Bonna, ali rad u okvirima neke elementarne organizacije. Šta želim da kažem, uz dobru organizaciju ne bi trebao trpjeti ni vaš društveni život. Tu prije svega mislim na svoje prijatelje koji svu tu moju životnu priču čine cjelovitom i smislenom i s kojima prijateljstvo održavam na pravi način. Da, i zbog kojih mi je bilo teško napustiti Sarajevo, jer ja Sarajevo volim najviše na svijetu. I planiram mu se, ako bog da, jednoga dana vratiti. Možda sa 40 godina, možda prije ili kasnije, otom potom.

Ovoga ljeta bila si u Italiji na Ljetnoj školi matematike :

Tačno je da sam čitav kolovoz provela u Italiji (po moju majku nažalost, haha), u talijanskoj Perugii gdje se održavala ljetna škola matematike i gdje sam stekla potrebno i dovoljno znanja iz dviju prekrasnih matematičkih oblasti, analize i algebre kod profesorâ Thomasa Weigela i Uga Gianazza. U Italiji sam upoznala masu ljudi i dobrih matematičara, svakog sa svojom pričom i s kojima dan-danas održavam kontakt. I eto, nakon talijanske idile, uz 3 dana pauze, odlazim na sjever, u njemački Bonn.

Kakve dojmove nosiš iz Bonna :

Bonn je zaista jedan prekrasan gradić i što je još važnije u njemu je lociran najveći njemački centar za matematiku. Ovdje sam već mjesec dana. Akademska godina oficijelno starta 17-og listopada, a dotad smo imali kurs njemačkog jezika i, laički rečeno, vremena za pokušati popuniti rupe u znanju. Dakle, velika je razlika u samom sistemu, na način da nam je ovdje u Njemačkoj dana sloboda u smislu odabira predmeta. Naime, izabiramo tzv. major field i druge dvije oblasti i na taj se način već polako usmjeravamo za doktorski studij. Eto, na kraju sam ostala vjerna Teoriji skupova i Topologiji kao glavnim oblastima pa ćemo polako tjerati dalje.

Što bi poručila mladima :

Za kraj i kao poruku i mladima i starima, ja zaista ne želim da ova moja priča bude naslovljena kao još jedna u nizu dolje-je-loše-pa-sam-pobjegla priča. Ono što Duško Radović obrazlaže sa: „Uvek je bolje tamo nego ovde i uvek je lepše ono nego ovo.“ Svi koji odu iz Bosne diče se kao da je to neki big deal. Nije to big deal, big deal je što sam otišla na dobar univerzitet, što učim i što radim, na ovaj ili onaj način napredujem. Ja svakako želim da budem primjer jednog dobrog odlaska koji će druge motivirati na ostvarivanje sebe i svoga potencijala i koji će ih nagnati da prestanu razmišljati palanački. Što prije, to bolje.