Nitko neće u voćnjak, čak ni za dnevnicu od 80 KM

Svi bježe od tvrtki, a kamoli od voćnjaka i poljoprivredne proizvodnje, jer svi žele ići vani, to je preokupacija posebno mladih.

I pored velike nezaposlenosti bh. stanovništva, oni koji nemaju radno mjesto odbijaju poslove u voćarstvu i povrtarstvu, koji su za naše uvjete dobro plaćeni, te su naši voćari primorani uvoziti radnu snagu iz Srbije, pa čak i iz Bugarske i Rumunije, pišu Nezavisne novine.

Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, rekao je da imaju problema ne samo sa sezonskim radnicima, nego i radnicima za stalni radni odnos. “Svi bježe od tvrtki, a kamoli od voćnjaka i poljoprivredne proizvodnje, jer svi žele ići vani, to je preokupacija posebno naših mladih”, rekao je Dojčinović.

Kaže da najviše problema imaju tijekom rezidbe u proljetnom razdoblju te da tad moraju uvoziti radnike iz Srbije, jer naši radnici takav rad izbjegavaju. “Tijekom čitave godine imamo potrebu za sezonskim radnicima, ali najviše tijekom rezidbe. Obično to rade naši stariji ljudi, umirovljenici, dok se mladi slabo odazivaju i neće da rade u poljoprivredi, bez obzira na dobre i solidne dnevnice, koje su tijekom berbe od 35 do 40 KM, a tijekom rezibe od 35 do 40 eura (70-80 KM)”, kaže Dojčinović.

Istaknuo je da to nisu teški poslovi kao nekada, jer sve teško radi mehanizacija, te da je nekada lakše pronaći visokoobrazovanu osobu (s fakultetom) da radi poslove u voćnjacima, nego one s nižom stručnom spremom ili bez struke. “Mislim da postoji pogreška i od Ureda za zapošljavanje, što se plaća nekim mladim ljudima koji imaju priliku da rade, a odbijaju ovakve poslove”, rekao je Dojčinović.

Kaže da sezonski radnici rade tri mjeseca na proljeće i tri na jesen, te da se već nekoliko godina uvozi radna snaga iz Srbije za vrijeme rezidbe, a u nešto manjem broju za vrijeme berbe, jer su dnevnice tijekom same berbe manje. “Pojedini radnici u Semberiju dolaze iz Bugarske i Rumunije i dobro zarade. Vjerojatno ćemo narednih godina morati tražiti radnike i šire, jer nećemo moći sami raditi, zbog toga što je u voćarskoj proizvodnji potreban zaista veliki broj radnika”, rekao je Dojčinović.

Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara u RS, rekao je da će povrtlarima jedan od najvećih problema ove godine biti radna snaga. “Mi nemamo potrebe za radnicima u velikom broju kao voćari za vrijeme berbe, ali imamo u kontinuitetu tijekom cijele godine, gdje nam je potrebno po nekoliko radnika. Dnevnice budu 35 KM za fizički rad, od sedam ujutru do sedam navečer, a uključeni su doručak, ručak i kava”, rekao je Mastalo.

Istaknuo je da je do mlade radne snage teško doći i da oni masovno odlaze vani, te da su radnici u povrtarstvu obično stariji ljudi. “Mi povrtari se opredjeljujemo da nabavljamo strojeve koji bi mogli zamijeniti radnike, tražimo polovne strojeve u inozemstvu, jer nemamo mogućnosti nabaviti nove. Smatram da će doći do smanjenja proizvodnje jer nema tko raditi, proizvodit ćemo onoliko koliko ukućani budu mogli raditi”, rekao je Mastalo za “Nezavisne”.

Pored nedostatka sezonskih radnika u voćarstvu i povrtarstvu, njih nedostaje i u proizvodnji, rekao je za Nezavisne Dragan Ritan, referent za radne odnose u preduzeću “Vitaminka” iz Banja Luke, koje se bavi proizvodnjom i preradom voća i povrća.

Kaže da očekuju tijekom ove godine krizu sa sezonskim radnicima u proizvodnji. “Ljudi ne žele raditi sezonske poslove, ne radi se u kontinuitetu, ne odgovara im cijena rada, te mladi ljudi uglavnom odlaze u inozemstvo”, rekao je Ritan.

Smatra da njihovo poduzeće i pored nedostatka radnika neće uvoziti radnu snagu iz neke druge zemlje, jer se to jednostavno inozemnim radnicima ne bi isplatilo zbog troškova prevoza i smještaja. Jedan tridesetogodišnji Banjolučanin kaže kako nema posao, ali da iako je čuo da će posla biti u voćarstvu ne razmišlja o tome, već traži način da ode u Njemačku na barem tri mjeseca i nešto zaradi. “Ipak su u Njemačkoj veće dnevnice, a i možda nešto pronađem za duže”, rekao je on.