Obožavao je Hitlera: ‘Otrovni’ patuljak koji je ubijao riječima
Na današnji dan 1897. rođen je krvnik u rukavicama, Hitlerov ministar propagande i njegov najfanatičnji pomoćnik Joseph Goebbels. Bio je silno iskompleksiran zbog šepanja, neuglednog izgleda…
Kad je Joseph Goebbels postao Reichov ministar narodnog prosvjećenja i propagande jedna od prvih odluka koje je učinio bilo je paljenje knjiga koje su napisali Židovi ili antinacisti.
Goebbels je bio poznat po svojim energičnim govorima koji su, osim velike količine propagande, sadržavali i enormnu dozu antisemitizma. Bio je silno ambiciozan, a najviše od svega je htio biti u Hitlerovoj blizini. Želio je njegovu pažnju, njegovo odobravanje, njegovu pohvalu i blizinu. Führera je naprosto obožavao.
Rođen je kao treći sin u velikoj katoličkoj obitelji knjigovođe Fritza Goebbelsa. U dobi od četiri godine razbolio se od upale koštane srži u potkoljenici. Unatoč naporima liječnika noga je zaostala u razvoju.
Nosio je posebnu metalnu protezu i posebnu cipelu s povišenom petomkako bi nadoknadio skraćenost i zakržljalost desne noge, no unatoč svemu ovome, Goebbels je šepao cijeli život. Upravo zbog ovog je odbijena njegova prijava za vojnu službu u Prvom svjetskom ratu, a on je bio strašno entuzijastičan boriti se za cara i Njemačku.. Kasnije se tijekom života lažno predstavljao kao ratni veteran, a svoj defekt znao lažno prikazivati kao ratnu ozljedu. Najbliže što je došao vojsci bila je služba u “Jedinici za pomoć domovini” od ožujka do listopada 1917. gdje je služio kao “uredski vojnik”.
Nerealizirani književnik
Peter Longerich, njemački povjesničar i profesor na Sveučilištu u Londonu, godinama je radio na knjizi u kojoj detaljno analizirao iscrpan Goebbelsov dnevnik ispisan na više od 30 tisuća stranica. U njoj navodi da je Goebbelsmajku jako volio a oca je opisivao kao „škrtog malograđanskog birokratakoji je uredno vodio evidenciju o svakom novčiću potrošenom za vrijeme njegova bijednog života“. U tim bilješkama često je izražavao čuđenje kako mu se mama uopće mogla udati za takvog „uskogrudnog starčića“.
No, ružnjikavi Goebbels je svoje fizičke nedostatke, a bio je visok tek 165 centimetra, nadomjestio intelektualnim uspjesima i ambicijom. U početku je trebao postati svećenik, no kako se sve više odvajao od katolicizma krenuo je na studij filozofije i književnosti. Godine 1921. dobio je doktorat na Sveučilištu Heidelberg, a tema doktorske teze bila mu je drama XVIII. stoljeća. Kasnije je radio kao novinar, a nakon toga i kao službenik u banci
Nekoliko je godina neuspješno pokušavao postati književnik, a u svojim djelima je prikazao psihološku štetu koju su mu njegovi fizički defekti nanijeli.
Goebbels je bio frustriran svojim književnim neuspjehom – njegov roman je izdan tek 1929., a njegove drame nikad nisu izvedene u nekom kazalištu. Kompenzaciju za ovaj neuspjeh pronašao je u pisanju dnevnika, koje je pisao od 1923., pa sve do kraja života. U vrijeme dok je htio objavljivati svoja djela njemačkom izdavačkom scenom su uglavnom dominirali Židovi te je njih Goebbels smatrao najvećim krivcima za dekadenciju germanske kulture
Mrzio je Židove kao nijedan drugi nacist
Kako su nakladnici su uglavnom odbijali tiskati njegove radove, što ga je duboko povrijedilo zakleo da će se osvetiti tim “židovskim protuhama”, koje su ga ismijavale i koje “nisu razumjele veličinu njegova stvaralaštva”
Često je isticao: “Židovi moraju napustiti Njemačku, ali i cijelu Europu i pri tomu prema njima ne smijemo imati nikakvih sentimenata” te je bio među prvima koji su rješenje židovskog pitanja vidjeli u deportiranju i zatvaranju u geta, gdje će, sklonjeni od očiju javnosti, postati moderni robovi i gdje će mučeni glađu i iscrpljeni radom na koncu biti masovno fizički likvidirani.
– Ta se židovska kuga mora istrijebiti. Posve i potpuno. Od nje ništa ne smije ostati- kazao je u jednom od govora dok je pred sam kraj rata 1944. izjavio: ‘Naš cilj je uništiti Židove. Bez obzira na to hoćemo li rat dobiti ili ćemo biti pobijeđeni taj cilj moramo postići i postići ćemo ga. Bude li njemačka vojska prisiljena na povlačenje na tom ću putu uništiti i posljednjeg Židova na zemlji’.
‘Mase su glupe i brzo zaboravljaju’
Nadahnut vjerom u svog idola, kojeg je uzdigao do kultne figure, bio je pokretač Trećeg Reicha i osoba koja je nahuškala malograđanske smeđekošuljaše da pale knjige, sinagoge i naposljetku ljude. Ubijao je riječima, a svoje suvremenike jednako je odbijao kao i fascinirao. Hitlera je prikazivao kao Mesiju koji će narodu donijeti izbavljenje.
Mit Führera koji je stvorio kulminirao je u rečenici: Führer uvijek ima pravo. Goebbels je u svakom trenutku želio upravljati svačijim osjećajima, htijenjima i mislima – piše njemački povjesničar Gudio Knopp, autor 15-ak knjiga s tematikom Hitlerovog Reicha.
Njegovo oružje u bitki s riječima za naklonost ljudi, smatra Knopp, bilo je uvijek isto – jednostavne poruke i lako pamtljive formule. Bio je dovoljno lukav da shvati kako svijest najdjelotvornije zamućuju poluistine, a ne otvorene laži.
Poput propovjednika narod je učvršćivao u vjeri u “nacionalno uskrsnuće” te Hitlera kao njegova izbavitelja. A o narodu nije osjećao ništa osim prezira: “Mase ostaju ono što su oduvijek bile: glupe, proždrljive i zaboravljive”.
Pobrinuo se da svako njemačko kućanstvo ima radio prijemnik, a preko njega su prenošeni nacistički skupovi. Bio je takav maher propagande da je do samog kraja osigurao slijepu podršku naroda.
– Najbolja tehnika propagande neće polučiti uspjeh ako ne stvorite ideju koja će pobiti sve druge tako što ćete je ponavljati ponovo i nanovo dok ljudi zaista ne počnu vjerovati u ono što ste im rekli bez da propitkuju stajališta i informacije koje ste im dali – Goebbelsove su riječi
Genijalac propagande
Njemački Židov Kurt Gerron bio je na vrhuncu svoje karijere te 1933. godine. Tri godine ranije igrao je s Marlenom Dietrich u hit filmu Pavi anđeo. No te ’33 dolaskom nacista na vlast napustio je domovinu. No, nije htio otići daleko, skrivao se najprije u Parizu a poslije u Amsterdamu. No, nacisti su ga 1943. uhvatili i smjestili u geto u češkom Theresienstadtu. Tu bi vjerojatno i skončao da Goebbels nije došao na paklenu ideju.
Naime, zadužio je Gerrona da u kolovozu 1944. snimi film koji bi javnosti pokazao da se u Trećem Reichu dobro i humano postupa sa deportiranim Židovima. Kao rezultat toga nastao je prvoklasni propagandni film Der Führer schenkt den Juden eine Stadt (Führer poklanja Židovima jedan grad),za koji je Gerron angažirao nekoliko stotina tisuća logoraša kao glumce, statiste i tehničko osoblje, vjerujući, zapravo nadajući se, da će svi biti spašeni deportacije. Podignute su kulise, izgladnjela lica su našminkana, sve je savršeno izrežiramo.. Međunarodnoj delegaciji prikazan je film o uzornim uvjetima u kojima se živi u Theresienstadtu. Židovi u popodnevnoj dokolici sjede uz kolač i kavu, navečer posjećuju zabave i idu na ples, ako su bolesni idu doktoru koji im pomogne u izlječenju.. Svi sudionici filmskog projekta bili su u to vrijeme već mrtvi, ubijeni u Auschwitzu i uključujući Gerrona
Iskreno odan Hitleru
Njemačka čezne za jednim čovjekom, jednim vođom, kao što zemlja čezne za kišom. Gospode daj njemačkom narodu čudo!Čudo! Vođu!- kazao je Goebbels još 1924. Hitler je zaista cijenio Goebbelsovu vjernost, njegov oštar intelekt i uglađenu retoriku, ali u osobnom odnosu te kod donošenja važnih odluka prema njemu se ponaša suzdržano, smatra Knopp.
Hitler se divio Goebbelsu i cijenio ga, ali u tom nije bilo ničeg prijateljskog. Hitler je znao za Goebbelsovu slabost – da je svoj položaj često koristio kako bi se udvarao glumicama. A to nije nimalo odgovaralo Hitlerovoj naravi – kazala je o Goebbelsu Hitlerova tajnica Traudl Junge
Glavni arhitekt Reicha i jedna od najbliskijih Hitlerovih prijatelja Albert Speer je o njemu imao visoko mišljenje.
– Goebbels je za mene uvijek bio genij propagande, najinteligentniji od svih tih ljudi. Vjerujem, baš se tako može reći, da je on stvorio Hitlera, kao i Hitler njega. On je bio vrlo složena ličnost – potpuno hladan. Ondje gdje je nacionalsocijalizam bio najgori – u mjerama protiv Židova u Njemačkoj – on je bio pokretačka snaga. Bio je on egocentrik, ali ne i kukavica
Poznati njemački književnik i intelektualac Thomas Mann koji je nakon Hitlerovog dolaska na vlast bježeći pred nacizmom otišao u egzil za Goebbelsa je 1933. godine rekao
– Mičite mi s očiju tog hvalisavog šefa propagande pakla zvanog Goebbels, tjelesnog i društvenog invalida koji neljudskom podlošću svjesno želi uzdignuti do Boga, jedinog vladara svijeta
Vjerovao da mu žena ljubuje s Hitlerom
Magda i Joseph Goebbels upoznali su se 1930. godine u njegovom uredu, gdje je zavodljiva 28-godišnjakinja radila kao tajnica. On je bio pet godina stariji, visokopozicionirani nacist te je momentalno ostao očaran visokom, vitkom, plavokosom razvedenicom koja je bila jedno vrijeme bila udana za dvostruko starijeg bogatog industrijalca. Gunter Quandt ostavio ju je nakon što je shvatio da ljubuje s njegovim najstarijim sinom iz prvog braka.
Hitno su se razveli, a Magda je dobila alimentaciju od četiri tisuće maraka mjesečno i vilu sa sedam soba u centru Berlina.
– Divna žena koja se preziva Quant reorganizira moje privatne dokumente- zapisao je u svoj dnevnik u studenom 1930. godine. Ime joj je bilo Magda. Nakon nekoliko tjedana par je započeo strastvenu vezu koja je kulminirala brakom sljedeće godine, a Hitler im je bio kum na vjenčanju. U braku su dobili šestero djece.
Kako je zapisao u svoj dnevnik, u prvih šest tjedana nakon upoznavanja vodili su ljubav devet puta. Odnos im je od početka bio buran. Nije, naime, mogao manipulirati tom samosvjesnom ženom koja je znala što hoće. A htjela je biti u Hitlerovoj blizini. A ni Führer nije bio ravnodušan prema njoj tako da su čak flertovali i očijukali kad je Goebbels bio s njima u sobi.
– Patim. Magda se u blizini šefa ne ponaša kao dama. Strah me da ne mogu biti posve siguran u njezinu vjernost – pisao je. Prema dokumentima koje je ostavio za sobom, jasno je da je Goebbels sumnjao da ga Magda vara s Führerom. Jednu večer u njihovom domu, kad ih je Hitler pozvao na večeru, opisao je kao “strašnu, ljubomornu agoniju”.
Magda i Joseph sa svoje šestero djece i s Magdinim sinom iz prvog braka
Malo je vjerojatno da su Magda i Hitler bili ljubavnici, ali su zasigurno bili veoma bliski. Moguće je i da je Magda pristala na brak s Goebbelsom samo kako bi ostala blizu Hitleru.
Unatoč tome što su djelovali skladno i imali šestero djece brak između Magde i Goebbelsa je bio loš.
Volio se prikazivati kao Casanova
No on je zato ljubovao s najljepšim i najpoželjnijim glumicama u Trećem Reichu. Iako neugledan, nizak i šepav sve su mu završavale u zagrljaju jer je ipak on odlučivao o karijerama i dodjeli uloga. Istina, bio je on duhovit, rječit, oštrouman, uporan i sklon davanju komplimenata, ali to zasigurno nije bio razlog zašto je bio omiljen i poželjan.
Stephane Roussel, svojedobno dopisnica iz Berlina za francuske novine kazala je kako je Goebbelsu bilo stalo da se o njemu šire glasine kao o Casanovi
– Berlin je tada bio grad glasina. Naš posao nije uvijek bio lagan. Doći do informacija i proslijediti ih..i jedno i drugo je bilo opasno. No do jedne smo stvari lako dolazili jer Goebbelsu je bilo važno da se o tome priča – o Goebbelsu kao zavodniku. I o najsitnijim pojedinostima njegovih afera s glumicama, uglavnom filmskim zvijezdama. Javnost je trebala znati je li ova ili ona žena provela noć s velikim malim Goebbelsom – kazala je Rosussel
Goebbels je imao mnoštvo ljubavnica, ali najveću opasnost za njegov brak predstavljala je 22-godišnja glumica Lida Baarova, u koju se zaljubio.Goebbels je zaveo češku ljepoticu na svojoj jahti uz mjesečinu, a u iduće dvije godine postao je posve zanesen njome.
Do jeseni 1938. godine, brak Goebbelsa i Magde bio je pred raspadom. Međutim, Hitler je inzistirao da par ostane u braku, ponajviše zato što je njemu trebalo da Magda ostane ugledna. Ako se razvede po drugi put, krenut će glasine o njoj i Führeru.
Ubili djecu pa sebe
Neposredno pred slom nacističke Njemačke Magda i Joseph sa svoje šestero djece našli su se u tzv. Führerbunkeru u Berlinu. Shvativši da će njezin voljeni Führer počiniti samoubojstvo fanatična nacistkinja Magda Goebbels donosi odluku – bez nacionalsocijalizma nema života ni njoj ni njenoj djeci.
Iako su je mnogi od monstruozne ideje pokušali odgovoriti, ona nije odustajala od svoje zamisli. Svijet koji dolazi nakon Führera i nacionalsocijalizma za nju nije bio dostojan življenja
– Za moju djecu u Njemačkoj kakva će postati nakon rata nema mjesta – bila je odlučna.
Djecu su dali uspavati morfijem, a zatim im je Magda uz pomoć Hitlerovog liječnika jednom po jednom u ustima zdrobila smrtonosne kapsule s cijanidom. Nakon što su ubili djecu, Goebbels i Magda izašli su iz Führerbunkera. Jedan časnik SS-a je kasnije rekao da su se oboje otrovali, a da je onda na njih pucao drugi časnik. Jedan raniji izvještaj je naveo da su izrešetani iz strojnice po vlastitim zahtjevu. Jedan izvještaj čak navodi da je Joseph prvo ubio Magdu, a onda i sebe. Ova teorija predstavljena je u hit-filmu Hitler: Konačni pad.
Vojnici su zapalili njihova tijela, no zbog nedostatka goriva ona nisu potpuno izgorjela, pa su skrivena u plitkom krateru od granate pokraj bunkera.
Sovjeti su kasnije identificirali i ekshumirali tijela Josepha i Magde te njihovo šestero djece i zajedno s tijelima Adolfa Hitlera i Eve Braun odnijeli su ih u Magdeburg. Konačno su po sovjetskoj naredbi 1970. godine svi ti ostaci ponovno spaljeni i bačeni u rijeku Elbu.
