Obrazovanje u BiH na samom europskom dnu

PISA i TIMMS istraživanja pokazala su zapanjujuće rezultate kada su u pitanju osnovno  i srednjoškolsko obrazovanje, sveučilišta i fakulteta nam nema niti blizu Šangajske liste, kadrovi koje i izbacuju uvelike su nepripremljeni za tržište rada, a oni koji i jesu već se ili nalaze u inozemstvu ili pakiraju kofere. Škole i fakulteti su nam, kao i sve ostalo u ovom društvu, ostavljeni na milost i nemilost političkim elitama. Jesmo li već došli u fazu iz koje nema povratka?

Samo europsko dno

Mnogi pokazatelji govore tako. BiH ima jedan od najnižih razina pristupa predškolskom obrazovanju u regiji – samo 15 posto djece je uključeno u predškolsko obrazovanje, dok je u EU prosjek 95 posto.

Prema PISA istraživanju svaki drugi učenik u ovoj zemlji je funkcionalno nepismen. Rezultati pokazuju da je između 50 i 60 posto uključenih učenika pokazalo ‘loš učinak’, što znači kako preko polovice učenika nije pokazalo osnovna znanja iz čitanja, matematike i prirodnih nauka, u usporedbi sa prosjekom od 31 posto takvih u Europi i Središnjoj Aziji i 24 posto u EU.

Prema TIMSS istraživanju čak 24 posto učenika, oko četvrtina učenika ili svaki četvrti učenik koji ne može ostvariti rezultat na niskoj razini, a to u matematici za 4. razred znači da nije u stanju primijeniti operacije zbrajanja i oduzimanja u skupu prirodnih brojeva te da ima teškoća s množenjem i mjerenjem, a ne može se snaći ni s jednostavnim tablicama ili grafikonima.

Ovi učenici ne uspijevaju steći osnovne matematičke kompetencije, što zaslužuje dodatna istraživanja i dodatne napore i ulaganja kako bi se u budućnosti postotak učenika ove kategorije značajno smanjio. Isto tako, oko 22 posto učenika ima vrlo ograničena znanja o znanstvenim činjenicama jer ne dostižu ni nisku razinu postignuća.

Prema izvješću Svjetske banke više od polovine mladih je nezadovoljno svojim srednjim obrazovanjem, a preko 25 posto ističe da stečena znanja i vještine nisu u skladu sa potrebama tržišta rada – što doprinosi stopi nezaposlenosti mladih u BiH od skoro 50 posto.

Iako postoji više istraživanja i metoda kojima se ona provode, Šangajska lista svjetskih sveučilišta smatra se onom najprestižnijom.

Na njoj se nalaze sveučilišta iz Slovenije, Hrvatske ili Srbije ali ne ona iz BiH. Ali zato smo već godinama u očima europske javnosti obilježeni kao država s hiperprodukcijom diploma, sumnjivim i kupljenim diplomama i inim anomalijama.

Znajući sve ovo nikoga ne iznenađuje što podaci Svjetske banke pokazuju kako će dijete koje se rodi danas u Bosni i Hercegovini, kad odraste ostvarit samo 58 posto produktivnog potencijala kojeg bi moglo ostvariti uz završeno kompletno obrazovanje i puno zdravlje.

Djeca u BiH u prosjeku mogu očekivati da će završiti 11,7 godina školovanja do 18. godine života. Međutim, kad se uzme u obzir kvaliteta učenja, to predstavlja ekvivalent tek 7,8 godina efektivnog obrazovanja.

Dualno obrazovanje

Oko toga kako smo i dalje digitalna pustinja najbolje se vidjelo nakon izbijanja pandemije koronavirusa i mnogostrukih problema u funkcioniranju škole na daljinu.

Što treba mijenjati? Prvenstveno se mora raditi na efikasnosti jer BiH u obrazovni sustav ulaže više nego dobar dio zemalja regije (4,6 posto BDP-a) ali rezultati su nam najgori u regiji. I dok nam se posljednjih godina broj učenika i studenata rapidno povećava, izdaci za obrazovanje su rasli što je samo zorno u praksi pokazao da znatan dio novca ide na nastavno i nenastavno osoblje ali ne na poboljšanja uvjeta u školama kako bi išli u korak sa EU.

A u zemlji koja ima četrnaest vladinih tijela nadležnih za obrazovanje, u kojoj su nadležnosti obrazovanja na entitetu i županijama, vrlo je teško doći do bilo kakve usklađenosti, dogovora i poboljšanja za učenike i studente. Naravno, u BiH se i ovaj aspekt iskoristio za uhljebljivanje u obrazovni sektor za znatan dio sredstava namijenjen poboljšanjima ide za plaće.

U takvom sustavu nije ni čudo što nema nikakvog plana i umjeravanja djece pa smo i dalje u situaciju da se u srednje škole ili na fakultete uspiju ona zanimanjima za koje nema potreba na tržištu. Tako i dalje proizvodimo ‘izgubljenu generaciju’ ili ‘beskorisnu klasu’.

Poslodavci i iz Republike Srpske i iz Federacije zavapili su za rješenjem i njega vide u dualnom obrazovanju. Dualno obrazovanje je dio sistema obrazovanja u kome se kroz teorijsku nastavu i vježbe u školi i učenje kroz rad kod poslodavca, stječu, usavršavaju i izgrađuju znanja, vještine, sposobnosti i kompetencije u skladu sa standardom kvalifikacije i planom i programom nastave i učenja.

Naravno, za svoj rad su pošteno plaćeni. Ako znamo kako je dualno obrazovanje vrlo je popularno u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Norveškoj i Francuskoj onda je jasno kolike beneficije ono donosi. Nažalost, osim određenih pomaka u Sarajevskoj županiji od ove inicijative u ostatku zemlje još uvijek nema ništa.

‘Obrazovanje za zapošljavanje’

Europska unija je sve poratne godine u ovoj zemlji pokušavala na sve moguće načine pomoći u reformi obrazovanja iako su se stvari kretale jako sporo. To je nastavila u krajem prošle godine kada je pokrenut projekt ‘Obrazovanje za zapošljavanje’i za koji je izdvojila 2,6 milijuna eura kako bi pomogla bh. vlastima u poboljšanju kapaciteta i struktura u planiranju obrazovnog procesa i unaprijedila kvalitetu obrazovnih rezultata.

Projekat će se osvrnuti na postojeće nedostatke, posebno na neusklađenost sustava obrazovanja i osposobljavanja sa potrebama tržišta rada i ukazati na načine njihovog rješavanja kroz razvoj modernih usluga cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja, zatim boljim visokim obrazovanjem i stručnim obrazovanjem i obukom. Kako bi se olakšao prelaz od obrazovanja do radnog mjesta, moraju se poboljšati politike karijernog usmjeravanja. Prema iskustvu europskih zemalja, odgovarajuća politika karijernog usmjeravanja može uticati na planiranje upisne politike i smanjiti stopune zaposlenosti.

Navode kako su neke od zemalja zapadnog Balkana pridružile su se Europskoj mreži za cjeloživotno planiranje karijere, što BiH planira učiniti. Rastuće i raznolike potrebe i očekivanja nastavnog osoblja doveli su do diverzifikacije potreba u obuci nastavnika, pa će projekat nastaviti unaprjeđivati ljudske resurse u obrazovnom sektoru, što će obuhvatiti obuku nastavnika i izgradnju kapaciteta obrazovnog osoblja. Projekat će, također, pomoći u razvoju novih studijskih programa i kurikuluma za učiteljske fakultete zasnovane na ishodima učenja, koji će uključivati ​​moderne nastavne metodologije i ključne kompetencije u skladu sa usvojenim kvalifikacijama i profesionalnim standardima za nastavnike.