Obvezno čitajte etikete i deklaracije proizvoda
Sve namirnice koje se nalaze na policama samoposluživanja ili na pultovima tržnica trebale bi odgovarati Osnovnom zakonu o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i drugim pratećim propisima mjerodavnih sanitarnih tijela.
S tom premisom idemo u nabavu prilično sigurni da nam se ništa ne može dogoditi. Ali za sigurnost procjene potreban je i dokaz!
Prehrambene etikete, posebno prehrambeno označavanje, mogu pomoći potrošačima da identificiraju sadržaj hranjivih tvari namirnica, usporede namirnice i naprave informirani izbor pogodan za njihove individualne potrebe.
U Bosni i Hercegovini označavanje hrane regulirano je pravilnicima. Iako su dijelom usklađeni, u zakonodavstvu EU-a postoje određene razlike. Zato će 13. prosinca 2014. navedeni pravilnici biti stavljeni izvan snage, a zamijenit će ih pravilnik o pružanju informacija potrošačima o hrani koji je donijelo Vijeće ministara BiH i koji se priprema za objavu u Službenom glasniku BiH, piše Večernji list.
Da bi se stekao uvid u ono što se nalazi u pakiranim proizvodima, na njima postoji etiketa odnosno deklaracija proizvoda.
To je, dakle, dokument proizvođača, kao što je osobna iskaznica jedini valjani dokument o identitetu pojedinca. Nažalost, u BiH ne postoji kultura provjere kvalitete pa u pravilu svatko kupuje, a malo tko čita etiketu.
Označavanje hrane u EU sadrži dvije komponente – obvezno i dragovoljno označavanje. Prilikom obveznog označavanja hrane naznačen mora biti naziv proizvoda, popis sastojaka, količina pojedinih sastojaka pod posebnim uvjetima, neto-količina u slučaju prepakiranih namirnica, rok valjanosti, posebni uvjeti skladištenja ili uvjeti upotrebe, ime i adresa proizvođača, mjesto podrijetla, upute za upotrebu, sadržaj alkohola, ako je sadržaj veći od 1,2% po volumenu pića i hranjive vrijednosti.
Iznimke su moguće gotovo za sve stavke. Spoj sastojaka je reguliran sastavom gdje sastojci koji čine manje od 2 posto gotovog proizvoda ne moraju biti popraćeni popisom sastojaka.
Međutim, sastojci hrane s visokim potencijalom da uzrokuju alergijske reakcije ili netoleranciju i koji kada se dodaju uvijek moraju biti navedeni, piše Vecernji.ba.
Obvezno navođenje hranjivih tvari odnosi se na energetsku vrijednost i količinu masti, zasićene masne kiseline, ugljikohidrate, šećer, proteine i sol. Ovaj sadržaj može se još dopuniti popisom mono- i polinezasićenim masnim kiselinama, poliolima, škrobom i vlaknima.
Energetske vrijednosti i hranjive tvari moraju se dati na 100 g ili 100 ml. Vitamini i minerali također moraju biti izraženi kao postotak referentne vrijednosti navedene u dodatku (u pravilniku), ali se također trebaju dati kada je sadržaj 100 g ili 100 ml ili po paketu 15% referentnog iznosa ili više.
