Oproštajne riječi fra Tomislava Brkovića, ramskog gvardijana od dr. fra Luke Markešića
Želim se s nekoliko riječi oprostiti od dr. fra Luke Markešića, svojeg profesora, učitelja i uzora.
Fra Luka je bio ramski i bosanski franjevac, čovjek krupnog karaktera – prava ramska ljudina.
Imao je dušu punu tople ljubavi koja je izvirala iz njegove poniznosti, skromnosti i zdravog humora. Njegov život bio je ispunjen i profesorskim i odgojiteljskim radom. Kao provincijal Bosne Srebrene, pokazao je smisao za vođenje zajednice. Kako bi proširio franjevački duh u Bosni, fra Luka se angažirao da u Brestovsko dođu časne sestre klarise, koje su jučer proslavile 25. godina boravka u Bosni. Kako lijepa obljetnica za fra Lukin susret s vječnošću!
Fra Luka je cijelim svojim bićem bio srastao s provincijom Bosnom Srebrenom, BiH i njezinom samostalnošću, s njom je dijelio i dobro i zlo. Smatrao je svojom svaki dio i čitavu Bosnu, ali je i svakom građaninu priznavao pravo na nju: „Ni nad drugima, ni pod drugima, nego zajedno s drugima“. Tražio je pravo da u njoj ostane. Za nju je radio, patio, propitivao samoga sebe, u njoj je bio ujak. Za nju je živio, za nju molio i nadao se da će joj izmoliti mir i dobro!
Bio je ponekad tvrdokoran, nepopustljiv i odlučan u svojim stavovima. S tom odlučnošću borio se za slobodu i ravnopravnost građana Bosne i Hercegovine, kroz životne principe: suživota, mira i tolerancije. Do kraja života fra Luka je branio ideju Bosne i Hercegovine kao zajedničke domovine svih njezinih naroda i građana u miru, suradnji i zajedništvu. Suprotstavljao se svim ideolozima koji su govorili o nemogućnosti zajedničkog života, suprotstavljao se također i izvršiteljima zločina u ime tih zlih ideologija. Radio je hrabro na očuvanju dostojanstva čovjeka i njegovih ideala o jednakosti i slobodi svih ljudi i naroda u BiH. Svjestan je bio fra Luki moći razornih sila u našem društvu i dosljedno i uporno im je suprotstavljao moć dobra, ljubavi i međusobnog povjerenja.
Fra Luka je u duhu franjevačke ljubavi izgrađivao dobre odnose u povjerenju i uzajamnom poštivanju. Nije to bila samo dobra i lijepa riječ, nego aktivna zauzetost da se ta riječ prenese i ostvari u svakodnevnom životu, u susjedstvu, selu, gradu, u zajedničkim poslovima. Svojim životom i radom opirao se ljudskom zlu koje je u našem društvu želilo rastočiti i ona zajedništva koja od nas traži svaka deklaracija o ljudskim prvima, država prava i Bog u kojega vjerujemo!
Fra Luka je za naše društvo učinio velike stvari od povijesnog značenja. Bio je svjestan da zbog protivljenja zvaničnoj politici, poglavito kod Hrvata, i protivljenja službenom, propisanom mišljenju, nije prihvaćen niti shvaćen upravo među mnogima kojima je otvarao oči i ukazivao na pogrešnost projekata koje slijede. Bio je smetnja onima koji nemaju realne viziju kako bi BiH trebala izgledati i koji su stvarni interesi svih bosanskohercegovačkih Hrvata. Zbog toga je proročki neumorno radio na tom planu, tražeći nove putove i nova rješenja. Vjerovao u čovjeka bez obzira koje vjere ili narodnosti bio. Nije tražio jeftinu i prolaznu slavu.
Zbog svojih životnih principa i uvjerenja ponekad nije bio prihvaćen ni od pojedinih crkvenih velikodostojnika niti od članova zajednice. Ipak, jedan je od onih koji može stajati rame uz rame s velikanima bosanskoga franjevačkog reda, počevši od fra Anđela Zvizdovića, fra Josipa Markušića, fra Ljube Lucića, fra Petra Anđelovića…
Dragi prijatelji, odlazi još jedan čuvar Bosne. Odlazi čuvar njezine povijesti, kulture i državnosti. Franjevac i Hrvat u njoj.
Poštovani fra Luka, počivaj mirno na groblju Bare u podnožju brda Hum, zajedno sa značajnim bosanskim franjevcima fra Karlom Karinom, fra Vitomirom Jeličićem i fra Bonifacom Badrovom. Nek' Ti je laka zemlja. Pokoj Ti vječni.
